Članom 115. Ustava Republike Srpske, između ostalog, propisano je da Ustavni sud Republike Srpske prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe Republike o stanju i problemima u toj oblasti i daje im mišljenje i prijedloge za eventualno donošenje zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti, zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda i ostalih, kao i ostvarivanja i zaštite sloboda i prava građana, organizacija i zajednica.
Posljednje Obavještenje Ustavni sud Republike Srpske dao je 21. 12. 2022. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 24/22).
Narodna skupština Republike Srpske je dana 23.6.2023. godine dostavila Ustavnom sudu Republike Srpske Zaključke u vezi sa neustavnim djelovanjem Ustavnog suda Bosne i Hercegovine br. 02/1-021-697/23 od 21.6.2013. godine. Tačkom 8. ovih Zaključaka Narodna skupština poziva Ustavni sud da obavijesti najviše ustavne organe Republike Srpske o problemu neustavnog djelovanja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i da pripremi mišljenja i prijedloge za donošenje potrebnih zakona i za preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite sloboda i prava građana.
U vezi naprijed navedenog, podsjećamo da je u prethodnom Obavještenju Ustavni sud Republike Srpske već ukazao na neke pojave u praksi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koje su značajne za funkcionisanje pravnog poretka Republike Srpske i Bosne i Hercegovine kao i za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti. Tom prilikom je navedeno sljedeće:
„... Ustavni sud Republike Srpske mora ukazati i na pojavu da Ustavni sud Bosne i Hercegovine, zanemarujući nadležnost Ustavnog suda Republike Srpske, od slučaja do slučaja, prihvata ili, pak, ne prihvata da ocjenjuje ustavnost podzakonskih opštih pravnih akata entiteta za šta, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nije nadležan. Praksa Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u ovakvim slučajevima je različita, što situaciju čini još gorom. Napominjemo da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u pravilu, prihvatao da ocjenjuje ustavnost podzakonskih akata Republike Srpske i proglašavao ih neustavnim, dok to, uglavnom, nije činio kada je riječ o aktima Federacije Bosne i Hercegovine. Na ovaj način krši se Ustav Bosne i Hercegovine, kao i Ustav Republike Srpske, narušava se pravna sigurnost i razgrađuje pravni poredak Republike Srpske. Pojava koja dovodi do identičnih posljedica je i pojava u praksi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koja je u ovakvim slučajevima takođe nedosljedna, da se ocjenjuju odluke entitetskih ustavnih sudova za šta, takođe, Ustavni sud Bosne i Hercegovine nema nadležnost.“
Takođe, značajno je istaći da je, a što je istaknuto u prethodnom Obavještenju, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u nekoliko svojih odluka stao na stanovište da delegati pojedinih klubova naroda u Vijeću naroda Republike Srpske (do sada bošnjačkog) imaju status jedne četvrtine članova doma zakonodavnog tijela, tj. jednog od ovlašćenih podnosilaca zahtjeva za ocjenu ustavnosti zakona u postupku pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, što naprosto nije tačno. Na ovaj način Ustavni sud Bosne i Hercegovine se, bez obzira na različite nadležnosti, pokazuje kao izvjesna vrhovna kontrola ustavnosti zakona u svim domenima vlasti, čak i u odnosu na odluke Ustavnog suda Republike Srpske, za šta nema nadležnost.
Ovom prilikom ističemo sljedeće. Iako je riječ o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, tj. o primjeni Ustava Bosne i Hercegovine kroz odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Republike Srpske kao institucija koja ima nadležnosti prema članu 115. Ustava Republike Srpske, prije svega sa aspekta ustavnopravnog poretka Republike Srpske ali i vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda, ima obavezu da ukaže na određene pojave i probleme u funkcionisanju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pogotovo s obzirom na posljednju odluku od 19. 6. 2023. kojom su izmijenjena Pravila njegovog rada.
Bosna i Hercegovina je složena država koja se sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, Brčko - Distriktom kao njihovim kondominijumom, i oni čine njenu suštinu. Sve njene institucije konstituisane su po principu entitetskog ili pak nacionalnog pariteta, neke po jednom, neke po oba. Prilikom donošenja odluka u ovim institucijama obezbijeđena je zaštita, bilo vitalnog entitetskog, bilo vitalnog nacionalnog interesa. Tako se konstituiše i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u kome Republiku Srpsku predstavlja dvoje sudija koje bira Narodna skupština Republike Srpske a Federaciju četvoro sudija koje bira Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine, član VI stav 2. t. a), propisuje da se odluke Suda donose većinom glasova svih sudija, odnosno da „većina svih članova predstavlja kvorum“, što podrazumijeva pravo učestvovanja svih sudija u odlučivanju. Međutim, Ustavni sud Bosne i Hercegovine predstavlja jedinu instituciju Bosne i Hercegovine u kojoj nije prisutan princip zaštite vitalnog interesa entiteta, niti pak vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda. Ustavotvorac se prilikom kreiranja ovakvog ustavnog rješenja vjerovatno rukovodio prirodom ustavnosudske funkcije, ali to rješenje u Bosni i Hercegovini, sa ovakvim oblikom državnog uređenja, u praksi izaziva mnogobrojne probleme.
Ipak, u Pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao garancija ravnopravne zastupljenosti entiteta u radu Suda i odlučivanju bilo je predviđeno da se „sjednica Ustavnog suda u plenarnom sazivu kojoj ne prisustvuju najmanje trojica sudija koje je izabarao Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i najmanje jedan sudija kojeg je izabrala Narodna skupština Republike Srpske odgađa s tim da će se, u slučaju ponavljanja iste situacije, bez opravdanih razloga, naredna sjednica održati.“
Brisanjem ove odredbe Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Sud je svojom posljednjom odlukom, i formalno, sam sebe doveo u sitaciju da funkcioniše bez sudija koji su predstavnici jednog entiteta, što je u složenim državama, pogotovo ovakvog oblika državnog uređenja, nedopustivo, potencijalno opasno i dovodi u pitanje legitimitet njegovog rada. Pogotovo, s obzirom na činjenicu da ova institucija, velikim dijelom kreira ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine, posebno kroz odlučivanje sudija stranaca, jer sudije iz reda samo jednog konstitutivnog naroda, uz njihovu podršku, i bez učešća sudija iz jednog entiteta, tj. Republike Srpske, mogu, bez obzira na ustavnu normu da se odluke donose glasovima većine svih sudija, donijeti bilo koju odluku.
Pod ovakvim, novouspostavljenim, uslovima, uzimajući u obzir sve demokratske principe, ovaj Sud ne može normalno funkcionisati. To je i sam, na neki način, priznao, naravno iz drugih razloga, u svom Saopštenju od 19. 6. 2023., istakavši da je ovo „najveća kriza u posljednjih dvadeset osam godina postojanja“. Kreiranjem ovakve situacije posljednjom Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine narušavaju se ustavni principi na kojima počiva državno uređenje Bosne i Hercegovine. Ovakva situacija ne garantuje ostvarivanje Ustavom Bosne i Hercegovine utvrđenog ustavnog statusa Republike Srpske i svih njenih građana.
Pored navedenog, potrebno je istaći da u Bosni i Hercegovini ne postoji Zakon o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine kojim bi se konkretizovale ustavne odredbe, tj,. regulisao postupak pred njim i garantovala pravna sigurnost. Činjenica da sam Ustav ne propisuje ovu ustavnu obavezu ne ograničava zakonodavca da to učini.
Pored navedenih, u radu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine postoje i neki drugi problemi, koji bi se mogli eliminisati usvajanjem ovog zakona. Oni se u prvom redu odnose na njegovu apelacionu nadležnost, gdje se on, svojim širokim tumačenjem Ustava, pretvara u posljednju instancu redovnog pravosuđa, iako entitetski ustavi definišu sudsku vlast i ovaj sistem vlasti, osim Suda Bosne i Hercegovine, sa posebnom nadležnošću, zaokružuju postojanjem i definisanjem nadležnosti vrhovnih sudova entiteta.
Ovom prilikom nužno je ponovo pomenuti i prisustvo stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine gotovo dvadeset osam godina nakon potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Iako su svrha i smisao ustavne norme iz člana VI/1 d) Ustava Bosne i Hercegovine, kojom se propisuje njihovo prisustvo, bili da ono traje prvih pet godina nakon potpisivanja Sporazuma, odnosno prvi mandat sudija Suda, a da, nakon toga, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine zakonom može propisati drugačiji način izbora ovo troje sudija, oni su i danas sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koja je suverena država i, potencijalno, ukoliko se, na osnovu ustavnog ovlaštenja, ne usvoji drugačije zakonsko rješenje, oni će to ostati i u budućnosti.
Na kraju, Ustavni sud Republike Srpske ističe da je nužno i dalje insistirati na donošenju Zakona o Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine kojim bi se riješili svi navedeni problemi. U odnosu na posljednju Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine potrebno je, s obzirom na različite informacije, zahtijevati od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da obavijesti Narodnu skupštinu Republike Srpske, kao i širu javnost, o postupku zakazivanja „vanredne“ sjednice od 19. 6. 2023. godine, dnevnom redu, načinu rada ali i o broju sudija koji su učestvovali u radu, tj. sastavu Suda, što je relevantno sa aspekta do tada važećeg člana 39. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine tj. pravne valjanosti Odluke od 19. 6. 2023. godine.
S obzirom na navedeno, kao i s obzirom na činjenicu da je glavni ustavotvorac u Bosni i Hercegovini bila međunarodna zajednica te da postoje institucije međunarodnog karaktera odgovorne za njegovo provođenje, potrebno je zahtijevati da se iste hitno izjasne o ovakvoj situaciji. Prije svega, zbog činjenice da Ustavni sud Bosne i Hercegovine svojim daljnjim radom, sa nepostojanjem legitimiteta svojih budućih odluka dovodi u pitanje funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao demokratske države složenog oblika državnog uređenja i pravom Republike Srpske da bude, u skladu sa Ustavom, adekvatno zastupljena u njenim institucijama, kako u njihovom radu, tako i u njihovom odlučivanju.
Republika Srpska ima pravo da zahtijeva sve naprijed navedeno s obzirom na činjenicu da je jedan od potpisnika Aneksa IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Ustava Bosne i Hercegovine).
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA REPUBLIKE SRPSKE
Mr Džerard Selman
Broj: SU-223/23
Banja Luka, 30. jun 2023.