Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. novembra 2025. godine, d o n i o j e
R J E Š E Nj E
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 40. stav 1. tačka g) Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16).
O b r a z l o ž e nj e
Jovan D. Gotovac iz Zvornika dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 40. stav 1. tačka g) Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16). Davalac inicijative smatra da osporena odredba Zakona o državnim službenicima nije u saglasnosti sa odredbama člana 39. Ustava Republike Srpske koje garantuju pravo na rad i jednake uslove za sve građane u ostvarivanju prava na rad i člana II Ustava Bosne i Hercegovine koje garantuju pravo na rad i slobodu od diskriminacije u ostvarivanju tog prava. Uz to, davalac inicijative smatra da osporena odredba navedenog zakona nije u saglasnosti sa članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući razloge osporavanja davalac inicijative citira član 40. stav 1. Zakona o državnim službenicima, čija je tačka g) osporena, te iznosi razloge zbog kojih, po njegovom mišljenju, osporeno propisivanje onemogućava realizaciju prava na rad građanima koji ispunjavaju sve zakonske uslove, čime se krši princip pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom. Davalac inicijative, takođe, smatra da je osporeno propisivanje u suprotnosti sa evropskim standardima, uključujući i praksu Evropskog suda za ljudska prava, jer stvara pravnu nesigurnost i diskriminaciju zasnovanu na diskreciji organa vlasti. Ukazujući na značaj i potrebu da se ispita ustavnost osporenog zakonskog rješenja, davalac inicijative predlaže Sudu da osporenu odredbu Zakona stavi van snage.
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.
Prema osporenom članu 40. stav 1. tačka g) Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16) javni konkurs, odnosno interni oglas nije uspio ukoliko Vlada ne donese rješenje o postavljenju u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga Agencije, odnosno rukovodilac organa ne donese rješenje o zasnivanju radnog odnosa, odnosno rješenje o raspoređivanju u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga Agencije.
U postupku razmatranja osporenog člana 40. stav 1. tačka g) Zakona o državnim službenicima Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima su mu dostupni radno mjesto i funkcija (član 39. st. 1. i 3), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa, radne odnose i zapošljavanje (tač. 10. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).
Pored navedenih odredaba Ustava, Sud je imao u vidu da se Zakonom o državnim službenicima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 118/08, 117/11, 37/12 i 57/16) uređuju radno-pravni status državnih službenika u republičkim organima uprave Republike Srpske, prava i dužnosti, radna mjesta državnih službenika, zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, ocjenjivanje i napredovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje i stručni ispit, pripravnici i volonteri u republičkim organima uprave, disciplinska i materijalna odgovornost, prestanak radnog odnosa, zaštita prava iz radnog odnosa, kadrovski plan, vođenje centralne evidencije, kao i druga prava iz radnog odnosa i status i nadležnost Odbora državne uprave za žalbe (član 1), te da je ovim zakonom, između ostalog, propisano: članom 25. da su radna mjesta državnih službenika rukovodeća radna mjesta za čije je postavljenje i razrješenje nadležna Vlada i radna mjesta državnih službenika za koja je nadležan rukovodilac organa u skladu sa ovim zakonom; članom 26. da rukovodeće državne službenike (pomoćnik ministra, sekretar ministarstva, rukovodilac republičke uprave, republičke upravne organizacije, njihovi zamjenici i pomoćnici, glavni republički inspektor, sekretar u Agenciji) postavlja Vlada na osnovu javnog konkursa (stav 1), da poslije sprovedenog javnog konkursa i nakon što Agencija potvrdi da je javni konkurs sproveden u skladu sa zakonom Vlada postavlja državne službenike iz stava 1. ovog člana na period od pet godina sa mogućnošću obnove mandata, po proceduri iz stava 1. ovog člana (stav 2); članom 31. da se zasnivanje radnog odnosa u republičkim organima uprave vrši putem javnog konkursa; članom 32. da na zahtjev i u ime republičkog organa uprave javni konkurs raspisuje i objavljuje Agencija u sredstvima javnog informisanja, a konkurs ostaje otvoren 15 dana od dana objavljivanja u dnevnim novinama (stav 1), da javni konkurs sadrži uslove za zapošljavanje na radnom mjestu državnog službenika navedene u članu 29. ovog zakona (stav 2); članom 36. da u sprovođenju postupka za izbor državnog službenika komisija vrši izbor kandidata na isti način za sve kandidate koji se prijavljuju za isto upražnjeno radno mjesto (stav 1); članom 40. da javni konkurs, odnosno interni oglas nije uspio u sljedećim slučajevima: a) ako nema prijavljenih kandidata, b) ako niko od kandidata ne ispunjava uslove propisane javnim konkursom, odnosno internim oglasom, b) ukoliko niko od kandidata ne dobije minimalan broj bodova utvrđenih pravilnikom kojim se bliže uređuju pravila i procedure za zapošljavanje i postavljanje državnih službenika ili g) ukoliko Vlada ne donese rješenje o postavljenju u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga Agencije, odnosno rukovodilac organa ne donese rješenje o zasnivanju radnog odnosa, odnosno rješenje o raspoređivanju u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga Agencije (stav 1), da o razlozima neuspjelog javnog konkursa, odnosno internog oglasa, na prijedlog komisije, Agencija donosi zaključak i dostavlja ga organu i kandidatima (stav 2).
Sud je, polazeći od izloženih odredaba Ustava (tač. 10. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), ocijenio da je zakonodavac bio ovlašćen da Zakonom o državnim službenicima uredi, između ostalog, i pitanja koja se tiču zapošljavanja i popunjavanja upražnjenih radnih mjesta u republičkom organu uprave, a u okviru toga i da odredi u kojim slučajevima se smatra da javni konkurs, odnosno interni oglas nije uspio. Propisujući u članu 40. stav 1. tačka g) Zakona o državnim službenicima da javni konkurs, odnosno interni oglas nije uspio ukoliko Vlada ne donese rješenje o postavljenju u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga Agencije, odnosno rukovodilac organa ne donese rješenje o zasnivanju radnog odnosa, odnosno rješenje o raspoređivanju u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga Agencije zakonodavac je, po ocjeni Suda, postupio u granicama ustavnih ovlašćenja. Pri tome, Ustavni sud, polazeći od svoje nadležnosti utvrđene odredbama člana 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje o cjelishodnosti i opravdanosti osporenog zakonskog rješenja, jer su ta pitanja u domenu zakonodavne politike.
Povodom osporavanja ustavnosti osporenog člana 40. stav 1. tačka g) Zakona o državnim službenicima u odnosu na član 39. st. 1. i 3. Ustava, Ustavni sud nalazi da se sadržina osporene odredbe ne može dovesti u vezu sa navedenim ustavnim odredbama kojima je zajemčeno pravo na rad i dostupnost pod jednakim uslovima radnog mjesta i funkcije. Ovo stoga što se, po ocjeni Suda, osporenom odredbom Zakona ne propisuju uslovi za zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih radnih mjesta u republičkim organima uprave, već određuje samo jedan od slučajeva u kojem se smatra da javni konkurs, odnosno interni oglas nije uspio. Navode davaoca inicijative da je „nedonošenje rješenja o zasnivanju radnog odnosa najčešće posljedica toga što kandidati koji su dobili preporuku Agencije za državnu upravu iz nekih razloga nisu smatrani podobnim da bi bili primljeni u radni odnos u organ uprave koji je i raspisao taj konkurs“, Ustavni sud nije cijenio s obzirom na to da prema članu 115. Ustava nije nadležan da odlučuje o načinu primjene osporene odredbe Zakona. Takođe, prema članu 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje saglasnost zakona i drugih propisa Republike Srpske sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Navode davaoca inicijative o povredi člana 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju Sud nije razmatrao jer su paušalni i ne sadrže ustavnopravne razloge osporavanja, a niti se navedene odredbe Evropske konvencije mogu dovesti u vezu sa sadržinom osporene zakonske odredbe.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković, prof. dr Darko Radić i akademik prof. dr Snežana Savić.
PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mr Džerard Selman
Broj: U-3/25
26. novembar 2025. godine