Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. septembra 2023. godine, d o n i o   j e 

O D L U K U

            Utvrđuje se da Pravilnik o I izmjenama i dopunama Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, broj I-4.13636-1/21 od 13.10.2021. godine, koji je donijela Uprava „Željeznica Republike Srpske“, a.d. Doboj, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16, 66/18 i 119/21).

O b r a z l o ž e nj e

Samostalni sindikat saobraćajno-transportne djelatnosti “Željeznica Republike Srpske”, koga zastupaju Advokatske kancelarije “Cvijanović” iz Banje Luke, podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti Pravilnika o I izmjenama i dopunama Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, broj I-4.13636-1/21 od 13.10.2021. godine smatrajući da poslodavac nije bio ovlašćen za njegovo donošenje. Predlagač ističe da su osporenim opštim aktom izmijenjene odredbe čl. 30. i 31. stav 2. (u prijedlogu pogrešno navedeno st. 2. i 3) Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, kojima je uređeno pitanje visine i načina ostvarivanja troškova prevoza kod dolaska i povratka sa posla. Kako je pitanje o kojem je riječ moguće urediti isključivo kolektivnim ugovorom, poslodavac nije bio ovlašćen da reguliše u predmetnoj stvari, te, u ovom smislu, osporeni pravilnik nije u saglasnosti sa članom 132. stav 2, u vezi sa stavom 1. tačka 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16, 66/18, 91/21 i 119/21), te posljedično ni sa načelom zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava.

U odgovoru koji je Sudu dostavio generalni direktor „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj se ističe da navodi predlagača kojima se osporavaju odredbe Pravilnika o I izmjenama i dopunama Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, broj I-4.13636-1/21 od 13.10.2021. godine nisu osnovani. Argumentuje se da su osporene odredbe predmetnog pravilnika u saglasnosti sa članom 132. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, jer odlazak na posao u udaljeno mjesto od mjesta stanovanja ne podrazumijeva da poslodavac ima zakonsku obavezu da radniku isplati naknadu troškova prevoza za svaku udaljenost do mjesta rada. Takođe, mišljenja je da osporenim propisivanjem nije povrijeđeno ustavno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava, s obzirom na to da, kako se navodi, istim nisu povrijeđene garancije iz člana 10. Ustava, budući da se jednako odnosi na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji. U pogledu stanovišta predlagača prema kojima se primanja po osnovu rada iz člana 132. Zakona o radu mogu rješavati isključivo kolektivnim ugovorom, odnosno, kako se navodi, odlukom Vlade, ističe se da time nije isključena mogućnost da poslodavac ova pitanja uredi drugim opštim aktom, ukoliko se visina tih primanja i način njihovog ostvarivanja ne utvrde kolektivnim ugovorom. Budući da u Republici Srpskoj nije zaključen Opšti kolektivni ugovor, te da posljedično ni u „Željeznicama Republike Srpske“ a.d. Doboj nije došlo do zaključivanja pojedinačnog kolektivnog ugovora, poslodavac je, kako se navodi, morao donijeti određene podzakonske opšte akte, između ostalog i Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih, što je u skladu sa članom 3. stav 2. Zakona o radu, a onemogućuje zloupotrebu prava na ostvarivanje naknade troškova dolaska i povratka sa posla. S obzirom na izloženo, ističe se da osporeni pravilnik nije u suprotnosti sa Ustavom i Zakonom o radu.

Pravilnik o I izmjenama i dopunama Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, broj I-4.13636-1/21 od 13.10.2021. godine donijela je Uprava „Željeznica Republike Srpske“, a.d. Doboj, pozivajući se na član 54. stav 4. Statuta „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj, broj: I–I. 10230-4/15 od 13.07.2015. godine, sa I izmjenama i dopunama Statuta broj: I–I–14260-3/16 od 7.12.2016. godine.

Članom 1. osporenog pravilnika kojim je mijenjan član 30. Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih je propisano: da se pravo na naknadu prevoza priznaje radniku pod sljedećim uslovima: da radnik podnese pismeni zahtjev za ostvarenje prava na naknadu troškova prevoza, sa izjavom da li želi da se koristi javnim ili privatnim prevozom, te sa priloženom potvrdom o prebivalištu, odnosno potvrdom o boravištu, ukoliko se ista razlikuje od potvrde o prebivalištu, ne starijom od 30 dana (original ili ovjerena fotokopija), kao i ovjerenom pisanom izjavom o mjestu stanovanja (ovjera u jedinici lokalne samouprave ili notarska ovjera), da je mjesto stanovanja radnika udaljeno najmanje četiri kilometra od mjesta rada, a najviše do pedeset (50) kilometara, računajući najkraćim javnim putem. Radnik čije je mjesto stanovanja udaljeno preko 50 kilometara ostvaruje ovo pravo do iznosa koji je utvrđen za radnike čije mjesto stanovanja ne prelazi 50 kilometara, da radnik nema pogodnu željezničku mrežu za dolazak na posao i odlazak sa posla, da se pod pogodnom željezničkom vezom smatra dolazak putničkog voza do sat (60 minuta) vremena prije početka rada i polazak putničkog voza do sat vremena (60 minuta) poslije završetka rada, na osnovu objavljenog reda vožnje (stav 1. tač. 1, 2, 3. i 4), da pravo na naknadu troškova prevoza nema radnik kojem je mjesto stanovanja udaljeno manje od četiri kilometra od najbližeg željezničkog službenog mjesta sa kojeg ima pogodnu željezničku vezu za putovanje na posao (stav 2), da ukoliko radnik ima pogodnu željezničku vezu samo u jednom smjeru, a u drugom smjeru nema javni drumski prevoz, oba smjera mu se računaju kao nepogodna veza, tj. radniku se priznaju troškovi prevoza u oba smjera (stav 3), da će se, ukoliko zaposleni podnese zahtjev za naknadu troškova prevoza za dolazak na posao i odlazak sa posla, a isti ima u vlasništvu ili zakupu stambenu jedinicu u mjestu rada (stanuje u mjestu rada, bez obzira na dostavljeno Uvjerenje o prebivalištu), smatrati zloupotrebom prava (stav 4), da će se svaka zloupotreba od strane radnika ili lica koja mu to omoguće smatrati težom povredom radne obaveze uz naknadu štete (stav 5). 

Članom 2. osporenog pravilnika je propisano da se u članu 31. Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih mijenja stav 2. i da isti glasi: „Za korišćenje prevoza za dolazak na posao i odlazak sa posla za zaposlene isplaćuje se naknada u visini pune mjesečne karte u javnom gradskom, prigradskom ili međugradskom prevozu, usvojene od strane prevoznika cjenovnikom. Ukoliko na određenoj relaciji nije organizovan javni gradski, prigradski ili međugradski prevoz kao osnov za visinu isplate naknade za prevoz, uzima se cijena mjesečne karte za istu ili približnu udaljenost na kojoj je organizovan prevoz, ukoliko ne postoji mogućnost kupovine mjesečne karte. Obračun naknada za troškove prevoza na posao i prevoza sa posla radnika vrši se mjesečno u tekućem mjesecu za prethodni mjesec na osnovu evidencije o prisustvu na radu.“

Članom 3. osporenog pravilnika je propisano da isti stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja na oglasnoj tabli u Upravnoj zgradi Društva.

U toku postupka pred ovim sudom je utvrđeno da je Sud, odlukom broj U-89/21 od 7. decembra 2022. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 125/22), utvrdio da Pravilnik o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30. jula 2021. godine, koji je donijela Uprava „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj, u cjelini nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16, 66/18 i 119/21), cijeneći da su njime uređena pitanja koja saglasno navedenom zakonu ne mogu biti predmet regulisanja opšteg akta koji donosi poslodavac, odnosno da je Uprava „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj, uređujući ovim aktom odnose koje je moguće urediti isključivo kolektivnim ugovorom, ili odlukom Vlade, izašla iz okvira svojih ovlašćenja.

Imajući u vidu navedeno, prema ocjeni Suda, osporeni Pravilnik o I izmjenama i dopunama Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, broj I-4.13636-1/21 od 13.10.2021. godine, takođe nije u saglasnosti sa Zakonom o radu, jer se njime uređuju jednaki pravni odnosi, kao i Pravilnikom o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30. jula 2021, odnosno vrše njegove izmjene i dopune, za šta Uprava „Željeznica Republike Srpske“ a.d. Doboj nije bila ovlašćena.

Imajući u vidu da prema odredbi člana 108. stav 2. Ustava propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom, Sud je ocijenio da osporeni Pravilnik o I izmjenama i dopunama Pravilnika o službenom putovanju i prevozu zaposlenih I-4.13636/21 od 30.7.2021. godine, broj I-4.13636-1/21 od 13.10.2021. godine, nije u saglasnosti ni sa Ustavom.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Svetlana Brković, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Radomir V. Lukić, prof. dr Ivanka Marković i prof. dr Marko Rajčević.