Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka g), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27.  januara 2021. godine, d o n i o  je

 

  R J E Š E Nj E

 

       Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 71. st. (7) i (8) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).

       Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 71. stav (1) tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

           Dragana Savić iz Banje Luke, koju zastupa  Din Tešić, advokat iz Banje Luke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti, kako je navedeno, odredbi člana 71. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15). Međutim, iz sadržaja inicijative, u kojoj su citirane osporene odredbe ovog zakona, kao i iz obrazloženja o povredi Ustava Republike Srpske proizlazi da davalac inicijative, u suštini, osporava član 71. stav (1) tačka a) i st. (7) i (8) predmetnog zakona. U inicijativi se navodi da osporene zakonske norme, kojima su uređeni uslovi za ostvarivanje prava na porodičnu penziju udovice, dovode do povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 10. Ustava, jer je ovakvim propisivanjem, po mišljenju davaoca inicijative, narušeno pravo na jednakost građana pred zakonom i jednaku pravnu zaštitu. Naime, kako se ističe u inicijativi, osporene zakonske odredbe onemogućavaju ostvarivanje prava na porodičnu penziju ženama mlađim od 45 godina života, čime se dovodi u pitanje njihova egzistencija, te istovremeno i ustavna garancija jednakosti pred zakonom, jer je zakonodavac suviše visoko postavio starosnu granicu za ostvarivanje ovog prava. Pored toga, davalac inicijative smatra da je u konkretnom slučaju narušena i odredba člana 36. stav 1. Ustava, koja garantuje posebnu zaštitu porodice, majke i djeteta. Kako bi potkrijepio svoje navode, davalac inicijative navodi primjer udovice koja u trenutku smrti supruga nije imala navršenih 45 godina života, te je stoga, prema osporenim zakonskim odrebama, iako u teškoj materijalnoj situaciji, ostala bez mogućnosti da ostvari pravo na porodičnu penziju i tako obezbijedi minimalne uslove za egzistenciju. Slijedom navedenog, u inicijativi se predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene norme Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

       U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da se prava po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju i koriste samo pod uslovima utvrđenim zakonom, a obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika, visine plata i osnovica osiguranja na koji je plaćen doprinos. Takođe se iznosi stav da predmetne zakonske odredbe nisu u suprotnosti sa članom 10. Ustava, jer se jednako odnose na sve osiguranike u istim pravnim situacijama, te su svi oni u jednakom položaju pri ostvarivanju konkretnih budućih prava. U vezi sa navedenim, Narodna skupština u odgovoru na inicijativu ukazuje na Odluku ovog suda broj U-22/13 od 19. marta 2014. godine kojom je Sud odbio prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 70. tačka a) i člana 71. stav (1) tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13) smatrajući da je u nadležnosti zakonodavca da samostalno propiše uslove i način ostvarivanja prava na porodičnu penziju. Nezadovoljstvo davaoca inicijative određenim zakonskim rješenjem, kako se dalje ističe, ne može biti osnov za ocjenu ustavnosti zakonske norme. Zbog navedenog razloga, Narodna skupština predlaže da Sud ne prihvati datu inicijativu.                                      

     Osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15) propisano je: da udovica ima pravo na porodičnu penziju ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života (član 71. stav (1) tačka a)), da udovica koja do smrti supruga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života (član 71. stav (7)), da udovica koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršila 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 50 godina života ako postane potpuno nesposobna za privređivanje (član 71. stav (8)). 

       U postupku ocjenjivanja ustavnosti člana 71. st. (7) i (8) osporenog zakona Sud je, prije svega, imao u vidu da je tačkama 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, odredbama Ustava koje su relevantne u konkretnom slučaju utvrđeno je: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. stav 1. i 2), te da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1). Odredbom člana 36. stav 1. Ustava u odnosu na koju davalac inicijative, između ostalog, traži ocjenu ustavnosti osporenih zakonskih normi utvrđeno je da porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu.

     Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju uređeno je obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovu međugeneracijske solidarnosti i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje za lica koja nisu obavezno osigurana po ovom zakonu, kao i prava i obaveze na osnovu tih osiguranja (član 1). Pored ostalog, ovim zakonom propisano je da se obaveznim i dobrovoljnim osiguranjem, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, osiguranicima obezbjeđuju prava u slučaju starosti i invalidnosti, a u slučaju smrti osiguranika, odnosno korisnika penzije pravo se obezbjeđuje članovima njihovih porodica (član 2),  da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju i koriste samo pod uslovima propisanim zakonom, a da obim prava zavisi od dužine penzijskog staža osiguranika i visine plata i osnovica osiguranja na koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (član 3), da pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije (član 69), da se članom porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije, pored ostalih, smatra bračni supružnik - udovica, odnosno udovac (član 70. tačka a)). Članom 71. određeni su uslovi pod kojima udovica ima pravo na porodičnu penziju, te je, između ostalog, propisan uslov da je na dan smrti supruga navršila 50 godina života (član 71. stav (1) tačka a)), dok su osporenim normama stavova (7) i (8) ovog člana uređeni uslovi za ostvarivanje prava na porodičnu penziju udovica koje u trenutku smrti supruga nemaju 50 godina života, već su navršile 45. godina.

              Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da propisivanjem u osporenim odredbama član 71. st. (7) i (8) predmetnog zakona zakonodavac nije izašao izvan Ustavom utvrđenih okvira, odnosno da predmetne norme  nisu suprotne ustavnim garancijama iz člana 10. i člana 36. stav 1, na koje se ukazuje u inicijativi.  Naime, Ustav ne utvrđuje neposredno prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, već je dao u isključivu nadležnost zakonodavcu da autonomno, u cjelini, uredi sistem socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne zaštite, poštujući pri tome sve temeljne ustavne vrijednosti. U okviru ovog ovlašćenja, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju je uređen sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, prava i obaveze po tom osnovu, kao i uslovi i način ostvarivanja prava iz ovog osiguranja. Dakle, kako iz navedenog proizlazi, pravo na porodičnu penziju članova porodice umrlog osiguranika, kao jedno od prava koje se ostvaruje po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja, može se steći i koristiti samo pod zakonom propisanim uslovima. U konkretnom slučaju, način na koji je zakonodavac uredio pitanje starosne granice nakon koje udovica ima pravo na ostvarivanje porodične penzije je, po ocjeni Suda, stvar cjelishodne procjene zakonodavca i predstavlja odraz zakonodavne politike u uređivanju oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, a ocjena cjelishodnosti i opravdanosti pojedinih normativnih rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u okviru nadležnosti Ustavnog suda. Pored toga, Sud je ocijenio da osporeno normiranje ne dovodi u pitanje načelo zabrane diskriminacije iz člana 10 Ustava, jer se propisani uslovi u pogledu starosne granice za sticanje prava na porodičnu penziju nakon smrti supruga-osiguranika odnose podjednako na sve žene koje se nađu u istoj pravnoj situaciji. U vezi s tim, Sud smatra potrebnim da ukaže na činjenicu da Ustavom zajemčena jednakost građana nije apsolutna kategorija, već garantuje jednak tretman lica koja se nalaze u istim pravnim situacijama prilikom realizacije određenih prava, zbog čega se, u kontekstu ostvarivanja prava na porodičnu penziju, adresati osporenih normi ne mogu dovoditi u vezu sa drugim licima koja ostvaruju  pojedina prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja.

               U toku postupka Sud je utvrdio da je Odlukom ovog suda broj U-22/13 od 19. marta 2014. godine odbijen prijedlog za utvrđivanje neustavnosti, između ostalog, člana 71. stav (1) tačka a) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11 i 82/13), jer je Sud ocijenio da je ova zakonska odredba u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ova odluka je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 25/14.

         Imajući u vidu da je navedenom odlukom ovog suda odlučeno o ustavnosti osporene odredbe člana 71. stav (1) tačka a) predmetnog zakona, na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske Sud u ovom dijelu nije prihvatio datu inicijativu.

      Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporenih zakonskih odredaba odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

     Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

     Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić,  Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-7/20

27. januara 2021. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.