Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. novembra 2020. godine,

d o n i o  je

 

  R J E Š E Nj E

 

               Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 5. st. 1. i 5. Pravilnika o kriterijumima za raspodjelu finansijskih sredstava za rad udruženja za zaštitu potrošača ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 33/12 i 1/16).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

                  Saša Marjanović iz Kozarske Dubice dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 5. st. 1. i 5. Pravilnika o kriterijumima za raspodjelu finansijskih sredstava za rad udruženja za zaštitu potrošača ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 33/12 i 1/16), koji je donio ministar trgovine i turizma. U inicijativi se navodi da osporene norme predmetnog pravilnika nisu u saglasnosti sa članom 123. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 6/12, 63/14 i 18/17). Davalac inicijative, naime, smatra da iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da zaštitu potrošača mogu vršiti samo udruženja za zaštitu potrošača koja su registrovana isključivo za ovu djelatnost, a ne i udruženja kojima je, pored ostalih,  jedna od oblasti djelovanja i zaštita potrošača. Pored toga, mišljenja je da se osporenim odredbama predmetnog pravilnika udruženja za zaštitu potrošača koja su osnovana u skladu sa članom 123. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj i čija je oblast djelovanja isključivo zaštita potrošača dovode u neravnopravan položaj u odnosu na druga udruženja koja se ovim pitanjem bave pored ostalih djelatnosti. Konačno, u inicijativi se iznosi stav da prema propisima Evropske unije i Bosne i Hercegovine zaštitu potrošača mogu vršiti samo ona udruženja kojima je to jedina oblast djelovanja, te da samo takvi subjekti mogu konkurisati za novčana sredstva za realizaciju projekata iz oblasti zaštite potrošača. Slijedom navedenog, davalac inicijative predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene norme Pravilnika o kriterijumima za raspodjelu finansijskih sredstava za rad udruženja za zaštitu potrošača nisu u saglasnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj i Ustavom Republike Srpske.

                  U odgovoru na inicijativu koji je dostavilo Ministarstvo trgovine i turizma navodi se da se udruženja za zaštitu potrošača registruju kao udruženja građana, u skladu sa posebnim propisom, odnosno Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske, pri čemu nije od značaja da li je zaštita potrošača jedina ili jedna od više registrovanih djelatnosti udruženja. Pri tome je, kako se ističe,  odlučujuće da se formirano udruženje građana u ciljevima svog djelovanja, koji su utvrđeni u osnivačkom aktu i statutu, opredijeli za djelovanje u oblasti zaštite potrošača u Republici Srpskoj, što se prilikom osnivanja udruženja evidentira u rješenju suda o upisu u sudski registar. U odgovoru se takođe ukazuje na to da pravo na finansiranje aktivnosti iz namjenskih sredstava budžeta imaju ona udruženja koja su registrovana za djelatnost zaštite potrošača i koja su upisana u propisanu Evidenciju koja se vodi kod Ministaratva trgovine i turizma. Nadalje, donosilac osporenog pravilnika ističe da se osporenim normama ovog akta ne propisuju uslovi u pogledu izabrane djelatnosti pod kojim su se udruženja registrovala u nadležnom sudu, već se utvrđuje način raspodjele sredstava onim udruženjima koja su to pravo ostvarila upisom u odgovarajuću evidenciju, te su ispunila ostale uslove propisane javnim konkursom za dodjelu sredstava. Zbog toga se, kako se navodi, osporenim pravilnikom udruženja za zaštitu potrošača ne dovode u neravnopravan položaj u pogledu raspodjele sredstava, već naprotiv, afirmiše se ustavno načelo jednakosti svih oblika udruživanja i privređivanja u Republici Srpskoj. Konačno, u ogovoru se ukazuje na to da davalac inicijative nema osnova da se pred Ustavnim sudom Republike Srpske poziva na Zakon o zaštiti potrošača Bosne i Hercegovine, te na direktive Evropske unije koje se odnose na ovu oblast.

              Pravilnik o kriterijumima za raspodjelu finansijskih sredstava za rad udruženja za zaštitu potrošača ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 33/12 i 1/16) donio je ministar trgovine i turizma na osnovu člana 124. stav 5. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 6/12) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 118/08, 11/09, 74/09 i 80/10). Osporenim odredbama člana 5. ovog pravilnika propisano je: da se sredstva namijenjena za finansiranje projekata iz oblasti zaštite potrošača dodjeljuju udruženjima na osnovu javnog konkursa (stav 1), te da za učestvovanje na konkursu udruženja dostavljaju Ministarstvu trgovine i turizma prijavu za dodjelu sredstava za finansiranje projekata (stav 5).  

                 U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih normi predmetnog pravilnika Sud je imao u vidu da je odredbom člana 53. Ustava Republike Srpske utvrđeno da Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača, te da prema članu 108. Ustava zakoni, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

              Nadalje, članom 69. st. 1. i 2. i članom 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi  ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 118/08, 11/09, 74/09 i 80/10), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog pravilnika, a koje odredbe su po svom sadržaju gotovo identične normama člana 63. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. važećeg Zakona o republičkoj upravi  ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 115/18), propisano je da organi uprave donose, između ostalog, pravilnike, zatim da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade, te da ministar, pored ostalog, donosi propise.

   Sud je u konkretnom slučaju takođe imao u vidu relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 6/12, 63/14 i 18/17) kojima je propisano: da je Ministarstvo trgovine i turizma nadležno da u oblasti zaštite potrošača, između ostalog, brine o realizaciji programa za zaštitu potrošača u Republici Srpskoj, vodi evidenciju udruženja i saveza za zaštitu potrošača i vrši raspodjelu finansijskih sredstava za realizaciju poslova iz oblasti zaštite potrošača (član 122. tač. b), d) i z)), da djelatnost zaštite potrošača obavljaju udruženja za zaštitu potrošača, koja upisom u registar kod nadležnog suda  u skladu sa zakonom stiču svojstvo pravnog lica (član 123. stav 1), da su udruženja za zaštitu potrošača udruženja osnovana u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje i pravni položaj udruženja, a čija oblast djelovanja je ostvarivanje ciljeva zaštite potrošača (član 123. stav 2), da pojedine poslove utvrđene Programom zaštite potrošača u Republici Srpskoj mogu vršiti udruženja i savezi za zaštitu potrošača koji su upisani u evidenciju Ministarstva trgovine i turizma (član 124. stav 1), da se u cilju usmjeravanja i podsticanja rada udruženja za zaštitu potrošača u budžetu Republike mogu planirati sredstva za finansiranje planskih aktivnosti ovih udruženja, projekata u oblasti zaštite potrošača i materijlanih troškova rada udruženja za zaštitu potrošača (član 124. stav 2), da se poslovi iz stava 1. i 2. člana 124. dodjeljuju na osnovu javnog konkursa, koji raspisuje Ministarstvo trgovine i turizma (član 124. stav 4), te da ministar trgovine i turizma pravilnikom propisuje kriterijume za raspodjelu finansijskih sredstava za realizaciju poslova iz oblasti zaštite potrošača (član 124. stav 5).

Saglasno citiranim ustavnim i zakonskim odredbama, ministar trgovine i turizma je, po ocjeni Suda, bio ovlašćen da, sa ciljem provođenja relevantnih normi Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, donese Pravilnik o kriterijumima za raspodjelu finansijskih sredstava za rad udruženja za zaštitu potrošača. Ovim pravilnikom utvrđeni su navedni kriterijumi, zatim uslovi koje  moraju da ispunjavaju korisnici sredstava za finansiranje poslova, svrha i način isplate finansijskih sredstava, način kontrole namjenskog trošenja sredstava kao i način obavještavanja javnosti o rezultatima postupka za finansiranje poslova iz oblasti zaštite potrošača (član 1). Nadalje, propisano je: da je cilj finansiranja aktivnosti iz člana 1. ovog pravilnika unapređivanje i razvoj zaštite potrošača u Republici Srpskoj podrškom u finansiranju poslova koje realizuju udruženja potrošača ili njihovi savezi (u daljem tekstu: udruženja) (član 2. stav 1), da finansiranje poslova iz oblasti zaštite potrošača podrazumijeva dodjelu sredstava za rad udruženja u cilju informisanja potrošača o pravima i načinu njihovog ostvarivanja, kao i rješavanje drugih pitanja od značaja za zaštitu interesa potrošača propisanih Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj i drugim propisima (član 3), da se sredstva namijenjena za finansiranje projekata iz oblasti zaštite potrošača dodjeljuju udruženjima na osnovu javnog konkursa, te da za učestvovanje na konkursu udruženja dostavljaju Ministarstvu trgovine i turizma prijavu za dodjelu sredstava za finansiranje projekata (član 5. st. 1. i 5).

Imajući u vidu navedeno, Sud ocijenio da propisivanje iz osporenih odredaba člana 5. st. 1. i 5. predmetnog pravilnika nije suprotno Zakonu o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, odnosno da osporenim normiranjem donosilac ovog akta nije izašao iz zakonskih okvira. Naime, kako iz odredbe člana 123. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj proizlazi, djelatnost zaštite potrošača obavljaju udruženja za zaštitu potrošača koja upisom u registar kod nadležnog suda u skladu sa zakonom stiču svojstvo pravnog lica. Pored toga, članom 124. st. 2. i 4. ovog zakona definisane su djelatnosti i potrebe udruženja za zaštitu potrošača za čije se finansiranje planiraju sredstva u budžetu Republike, te je propisano da se ova sredstva dodjeljuju na osnovu javnog konkursa koji raspisuje Ministarstvo trgovine i turizma.

Dakle, uređujući pitanje finansiranja rada udruženja za zaštitu potrošača iz budžeta Republike, zakonodavac ne pravi razliku u tome da li je određenom udruženju koje konkuriše za sredstva za finansiranje svog rada zaštita potrošača isključiva djelatnost ili jedna od registrovanih djelatnosti koje obavlja. Od značaja je samo činjenica da je udruženje, u skladu sa zakonom, kod nadležnog suda registrovano za djelatnost zaštite potrošača, te kao takvo upisano u odgovarajuću evidenciju.

Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, Sud je ocijenio da je član 5. st. 1. predmetnog pravilnika u cijelosti saglasan sa Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, jer identično, kao i ovaj zakon, propisuje da se sredstva namijenjena za finansiranje projekata zaštite potrošača dodjeljuju udruženjima na osnovu javnog konkursa. Pri tome, donosilac ovog pravilnika ne definiše uslove koje udruženje treba da ispunjava u smislu registrovane djelatnosti, jer to i nije predmet njegovog regulisanja, već, kao i zakonodavac, upućuje na činjenicu da se radi o udruženju koje je registrovano u skladu sa zakonom i djeluje u oblasti zaštite potrošača. Isto tako, po ocjeni Suda, ni osporena odredba člana 5. stav 5. ovog pravilnika, koja propisuje obavezu udruženja da za učestvovanje na konkursu za dodjelu finansijskih sredstava Ministarstvu dostave prijavu, nije suprotna navedenom zakonu, jer se njome, saglasno ovlašćenju iz člana 124. stav 5. ovog zakona, razrađuje pitanje relevantno za provođenje navedenog konkursa, te tako i primjenu predmetnog zakona u praksi.

Navode davaoca inicijative da je osporenim propisivanjem došlo do diskriminacije udruženja kojima je zaštita potrošača jedina oblast djelovanja Sud je ocijenio neosnovanim, jer se predmetne odredbe pravilnika podjednako i pod istim uslovima odnose na sva udruženja koja su Zakonom i osporenim pravilnikom na isti način definisana, odnosno koja su djelatnost zaštite potrošača registrovala kod naležnog suda i izvršila upis ove djelatnosti u Registar koji se vodi kod Ministarstva trgovine i turima.

               Konačno, navode koji se odnose na saglasnost osporenih normi predmetnog pravilnika sa Zakonom o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini i pojedinim standardima zaštite potrošača u Evropskoj uniji, Ustavni sud Republike Srpske, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje.

               S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 5. st. 1. i 2. predmetmog pravilnika odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

             Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

             Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-98/19

25. novembra 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.