Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tačke a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. juna 2020. godine, donio je  

 

O D L U K U

 

Utvrđuje se da tačka I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO-09-12-01/2018 od 19. januara 2019. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/19) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“  broj 80/15).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

            Miloš Đurić iz Modriče dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tačke I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj IO-09-12-01/2018 od 19. januara 2019. godine („ Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 6/19), koju je donio Izvršni odbor Advokatske komore Republike Srpske. Davalac inicijative osporava propisivanje iz tačke I navedene Odluke u odnosu na član 39. stav 1. i 3. i član 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, član 19. i 22. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 1/16 i 66/18) i član 9. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 80/15). Pored toga, davalac inicijative traži, kako je navedeno, opreza radi ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti i člana 250. stav 1. tačka 2. Statuta Advokatske komore Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/16) kojim su propisani izvori finansiranja Advokatske komore Republike Srpske, u odnosu na član 96. stav 2. Zakona o advokaturi Republike Srpske i član 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Obrazlažući navedeno davalac inicijative ističe da se propisivanjem neprimjereno visokog iznosa troškova upisa i naknade za upis u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske, u iznosu od 7.000,00 KM, daje prilika samo užem krugu lica da budu upisani u Imenik advokata, što predstavlja neposrednu diskriminaciju po osnovu imovnog stanja, jer se licama koja žele da se bave advokaturom i ispunjavaju sve zakonske uslove za upis u Imenik advokata, radna mjesta advokata čine nedostupnim zbog neprimjereno viskog iznosa troškova na ime upisnine; da je ovakvim propisivanjem Advokatska komora Republike Srpske prekoračila povjerena javna ovlašćenja, jer je pored pojma „visina troškova upisa“ uvela i pojam „naknada za upis“, čime se zapravo uvode dvije upisnine, koje je Zakon o Advokaturi Republike Srpske ne poznaje; da stvarni troškovi upisa nisu konkretizovani, te se u tom smislu ukazuje na Odluku ovog suda broj U-101/17 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/18), kojom je utvrđena neustavnost i nezakonitost tačke I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske broj: IO AK RS 0401/2017 od 27. maja 2017. godine. Predlaže da Sud inicijativu prihvati i da, nakon provedenog postupka, utvrdi neustavnost i nezakonitost osporene tačke I navedene Odluke.

               U odgovoru na inicijativu koji je Ustavnom sudu dostavila Advokatska komora Republike Srpske, ističe se, da su navodi iz inicijative neosnovani, te da je u pitanju subjektivna ocjena davaoca inicijative. Donosilac predmetne Odluke navodi da su razlozi donošenja ove odluke obrazloženi njenim objavljivanjem, da je ista utemeljena na stručnoj i preciznoj finansijskoj analizi troškova upisa u Imenik advokata, izvršenoj na osnovu obračuna stvarnih troškova pojedinih elemenata postupka upisa u proteklom periodu 2014-2018. godine, koji nisu objavljeni. Naglašava se da finansijska sredstva skupljena na ime upisa u Imenik advokata nisu namijenjena samo usko formalnom postupku provjeravanja ispunjenosti zakonskih uslova za upis pojedinca u imenik advokata koji vodi Advokatska komora, već se njima finansira cjelokupna paleta radnji, povezanih sa izvođenjem javnog ovlaštenja vođenja Imenika advokata. Pored toga, navodi se da se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Zakon o radu, jer se ne radi o radnom odnosu po tom osnovu, već advokati advokatsku djelatnost obavljaju samostalno i nezavisno. Na osnovu navedenog predlaže se da Sud datu inicijativu ne prihvati.  

Osporenu Odluku donio je Izvršni odbor Advokatske komore Republike Srpske na osnovu člana 85. stav 1. tačka 15. Zakona o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15) i člana 27. stav 2. tačka 15. Statuta Advokatske komore Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 34/16).

 Ovom odlukom je propisano: da se utvrđuje visina troškova upisa i naknade za upis u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske u iznosu od 7.000,00 KM (tačka I), da stupanjem na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o utvrđivanju iznosa uplate na ime upisnine u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske, broj: IO AK RS 0401/2017, od 27.05.2017.godine (tačka II), te da ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“ (tačka III).

Ustavom Republike Srpske je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava, parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti (član 5. stav 1. alineje 4. i 7); da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da svako ima pravo na rad i slobodu rada, svako je slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija (član 39. stav 1. i 3); da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora (član 68. Ustava koji je zamijenjen Amandmanom XXXII tačka 6); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108); da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, a organizacija i rad advokature uređuju se zakonom (član 131).     

            Zakonom o advokaturi  Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15) uređena je advokatska služba, uslovi za bavljenje advokaturom, oblici rada advokata, prava, obaveze i odgovornosti advokata, advokatskih stručnih saradnika za pravne poslove i advokatskih pripravnika i organizacija i rad Advokatske komore Republike Srpske (član 1), te je propisano: da je advokatura nezavisna i samostalna služba pružanja pravne pomoći fizičkim i pravnim licima, da se samostalnost i nezavisnost advokature ostvaruje, pored ostalog, organizovanjem advokata u Advokatsku komoru kao samostalnu i nezavisnu organizaciju advokata u Republici Srpskoj, donošenjem opštih akata Advokatske komore, odlučivanjem o prijemu u advokaturu, odgovornosti advokata i prestanku prava na bavljenje advokaturom  (član 2. stav 1. i stav 2. tačka 3, 4. i 5); da je advokat lice koje je upisano u imenik advokata Advokatske komore, koje je položilo advokatsku zakletvu i bavi se advokaturom, a kandidat je lice koje je podnijelo zahtjev Advokatskoj komori za upis u imenik advokata, sve dok nije upisano u imenik advokata i položilo advokatsku zakletvu (član 4. stav 1. i 2); da se pravo na bavljenje advokaturom stiče upisom u imenik advokata i polaganjem advokatske zakletve, a postupak za ostvarivanje prava na bavljenje advokaturom pokreće se zahtjevom kandidata za upis u imenik advokata, koji se podnosi Advokatskoj komori (član 5); da Advokatska komora donosi odluku o upisu u imenik advokata u roku od 30 dana, ako kandidat ispunjava uslove iz člana 6. stav 1. ovog zakona ( član 8. stav 2); da je Advokatska komora dužna da u roku od 30 dana od dana donošenja odluke o upisu u imenik advokata omogući kandidatu polaganje advokatske zakletve, pod uslovom da je uplatio troškove upisa, a ako je riječ o stranom državljaninu, i pod uslovom da je podnio dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju od profesionalne odgovornosti u Republici Srpskoj (član 9. stav 1);  da advokat nema pravo da zasniva radni odnos, osim u advokatskom duštvu (član 23. stav 3); da je  Advokatska komora  samostalna i nezavisna profesionalna organizacija advokata, osnovana u skladu sa zakonom i Statutom Advokatske komore, koja je nadležna za vršenje javnih ovlašćenja i obavljanje poslova od opšteg interesa u skladu sa ovim zakonom i Statutom Advokatske komore i ima svojsvo pravnog lica (član 83); da pored ostalih javnih ovlašćenja Advokatske komore, advokatska komora odlučuje o zahtjevima za upis u imenik advokata, imenik zajedničkih advokatskih kancelarija, imenik advokatskih ortačkih društava, upisnik A i B imenika stranih advokata, imenik advokatskih stručnih saradnika za pravne poslove i imenik advokatskih pripravnika, te određuje visinu troškova upisa i promjene upisa u imenik Advokatske komore  (član 85. stav 1. tačka 1. i 15); da Advokatska komora donosi statut i druga opšta akta komore (član 86. stav.1); da je Izvršni odbor Advokatske komore, izvršni organ Advokatske komore, čija se nadležnost i sastav uređuju  Statutom  Advokatske komore (član 90); da su opšti akti Advokatske komore Statut i drugi opšti akti utvrđeni statutom Advokatske komore (član 93. tačka 1. i 5); da Statut i drugi opšti akti Advokatske komore moraju biti u saglasnosti sa ovim zakonom (član 94. stav 1); da se Advokatska komora finansira iz vlastitih sredstava, da su izvori finansiranja Advokatske komore prihodi od upisa, članarine i druga sredstva koja se ostvaruju u skladu sa zakonom, da visinu članarine, troškova upisa i druge finansijske obaveze utvrđuje organ Advokatske komore određen Statutom Advokatske komore, da odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore o visini duga po osnovu članarine, visini troškova upisa i drugih redovnih materijalnih obaveza advokata prema Advokatskoj komori imaju svojstvo vjerodojstojne isprave u izvršnom postupku (član 96.).   

              Polazeći od navedenih odredbi Zakona o advokaturi Republike Srpske, Sud je utvrdio da je Advokatska komora, kao samostalna i nezavisna organizacija advokata, nadležna za vršenje javnih ovlašćenja i obavljanje poslova od opšteg interesa u skladu sa zakonom i Statutom Advokatske komore (član 83. stav 1), da je Advokatska komora ovlašćena da određuje visinu troškova upisa i promjene upisa u imenik advokata (član 85. stav 1. tačka 15), da Statut i drugi opšti akti Advokatske komore moraju biti u saglasnosti sa ovim zakonom (član 94. stav 1).

             Međutim, Zakonom o advokaturi Republike Srpske zakonodavac nije propisao način određivanja visine troškova upisa u Imenik advokata, kao ni najviši iznos tih troškova, koji bi obavezivao Advokatsku komoru pri donošenju akta o visini troškova upisa, već je povjerio Advokatskoj komori da u skladu sa ustavnopravnim položajem advokature, koja je prema članu 131. Ustava samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, svojim aktima bliže razradi zakonom propisane uslove pristupa advokatskoj profesiji, koji moraju biti u skladu sa zakonom.

           Kako upis u Imenik advokata predstavlja vršenje zakonom utvrđenog ovlašćenja Advokatske komore, Sud je cijenio da se troškovi upisa u Imenik advokata mogu odnositi samo na stvarne troškove upisa, zasnovane na objektivnim pokazateljima. Troškovi upisa u Imenik advokata su novčani izraz stvarnih utrošaka pojedinih elemenata postupka, uključujući sredstva za rad, promatrani u proteklom vremenu, te ne mogu predstavljati prihod advokatske komore u paušalnom iznosu. Imajući u vidu da se osporena tačka I Odluke ne zasniva na objektiviziranim kriterijumima koji bi se mogli dovesti u vezu sa pravnom prirodom i svrhom troškova upisa u Imenik advokta, Sud je ocijenio da osporena tačka I Odluke o visini troškova upisa u Imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske, u smislu pravne sigurnosti, nije u saglasnosti sa načelom vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava Republike Srpske.

            Sud je takođe utvrdio da tačka I osporene Odluke, nije ni u saglasnosti sa Zakonom o advokaturi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 80/15). Naime, iz sadržaja citirane odredbe člana 9. stav 1. Zakona o advokaturi Republike Srpske, proizilazi da je advokatska komora dužna da u roku od 30 dana od donošenja odluke o upisu u imenik advokata omogući kandidatu polaganje zakletve, pod uslovom da je uplatio troškove upisa. Normirajući kao u tački I osporene Odluke, Sud je utvrdio da je donosilac osporenog akta  izašao iz zakonskih okvira, jer je pored troškova upisa odredio i naknadu za upis, koja nije propisana Zakonom, čime je istovremeno narušeno načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, kojim je propisano da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.  

          S obzirom na utvrđene razloge neustavnosti i nezakonitosti osporene tačke I Odluke,   Sud je ocijenio da razmatranje navoda davaoca inicijative o nesaglasnosti člana 250. stav 1. tačka 2. Statuta Advokatske komore Republike Srpske sa članom 96. stav 2. Zakona o Advokaturi Republike Srpske  nije od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari.

          Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivaje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

  Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

  Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić,  Irena Mojović i prof. dr Marko Rajčević.

 

Broj: U-12/19

24. juna 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.