Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 3, člana 37. stav 1. tač. d) i g), člana 40. stav 5, člana 57. tačka a)  i člana 61. stav 1. tač. b) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 104/11 i 92/12),  na sjednici održanoj  25. septembra 2019. godine,  d o n i o   j e

 

                                                             R  J  E  Š  E  Nj  E

 

         Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za  ocjenjivanje ustavnosti člana 13. stav 1, člana 14. stav 2. i  člana 15. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17), te člana 15. stav 2. Zakona o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 17/08 i 1/09).

         Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 58. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17).

         Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. Odluke o nominalnim iznosima materinskog dodatka i dodatka na djecu i cenzusima za ostvarivanje navedenih prava u 2017. godini broj: O-195/2016-7 od 8. decembra 2016. godine.

                                                         O  b  r  a  z  l  o  ž  e nj e

Helena i Bogdan Zakaljuk iz Banje Luke dali su  Ustavnom sudu Republike Srpske zajedničku  inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti  člana 13. stav 1, člana 14. stav 2, člana 15. stav 1. i člana 58. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17), kao i člana 15. stav 2. Zakona o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 4/02 ‒ prečišćeni tekst, 17/08 i 1/09) koji  ustvari predstavlja član 15. stav 2. Zakona o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 17/08 i 1/09). Navedenom inicijativom tražena je i ocjena  ustavnosti i zakonitosti  člana 2. Odluke o nominalnim iznosima materinskog dodatka i dodatka na djecu i cenzusima za ostvarivanje navedenih prava u 2017. godini broj: O-195/2016-7 od 8. decembra 2016. godine.

Ustavnost odredbi  člana 13. stav 1, člana 14. stav 2. i  člana 15. stav 1.  Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17)  davaoci inicijative osporavaju zbog toga što smatraju da  ove odredbe ne omogućavaju svim nezaposlenim majkama da ostvare pravo na materinski dodatak ravnopravno, pod jednakim uslovima i u istom iznosu, što dovodi  do  diskriminacije. Davaoci inicijative osporavaju član 58. važećeg zakona, kojim je propisano da će se zahtjevi za ostvarivanje prava koji su podneseni prije stupanja na snagu ovog zakona riješiti prema zakonu koji je  važio u vrijeme podnošenja zahtjeva. S tim u vezi davaoci inicijative iznose  i određene prijedloge odnosno sugestije zakonodavcu, a koje se tiču prelaznih i završnih odredbi, odnosno odredbi koje bi omogućile da pravo na materinski dodatak, nakon stupanja na snagu Zakona, ostvare sve nezaposlene majke koje u 2018. godini imaju djecu uzrasta do 12 odnosno 18 mjeseci starosti, smatrajući da je zakonodavac trebao propisati retroaktivnu primjenu Zakona u opštem interesu.

Ustavnost  odredbe člana 15. stav 2. Zakona o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 17/08 i 1/09) davaoci inicijative  osporavaju zbog toga što smatraju da je neprecizna i nejasna, jer utvrđuje samo maksimum materinskog dodatka do 30% od prosječne neto plate po zaposlenom u privredi Republike, a ne utvrđuje minimum, što smatraju da nije  u skladu sa opšteprihvaćenim pravilom utvrđivanja minimuma garantovanih prava, te ostavlja prostor za proizvoljno i različito ostvarivanje prava i dovodi do pravne nesigurnosti i diskriminacije. Davaoci inicijative, takođe, dovode u pitanje ustavnost i zakonitost i osporene Odluke, kojom je u članu 2. utvrđen materinski dodatak u iznosu od 70,00 KM, pa, imajući u vidu odredbu člana 15. stav 2. Zakona,  ističu da osporeni član Odluke nije saglasan Zakonu ni Ustavu.

Na osnovu navedenog davaoci inicijative predlažu da Sud utvrdi da osporene  zakonske odredbe, kao i osporeni član Odluke  nisu u saglasnosti  sa članom 5. stav 1. al. 1, 3. i 4, članovima 10. i 36. stav 1, te članom 49. i tačkama 1-3- Amandmana LVII, članom 61,  Amandmanom XXXII kojim je zamijenjen član 68, članom 108. i članom 110. stav 2. Ustava Republike Srpske. Takođe, davaoci inicijative smatraju da osporene zakonske odredbe i osporeni član Odluke  nisu u saglasnosti sa  članom II Ustava Bosne i Hercegovine i da su u suprotnosti sa zabranom diskriminacije iz člana 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih  prava i osnovnih sloboda sa protokolima, Evropske socijalne povelje i Revidirane Evropske socijalne povelje, te članovima 1, 2, 3. i 6. Zakona o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 59/09 i 66/16).

 Takođe se inicijativom predlaže da Sud do donošenja konačne odluke obustavi izvršenje pojedinačnih akata, odnosno radnji preduzetih na osnovu osporenih odredbi navedenih zakona, kao i osporene odluke, te odredi način za otklanjanje posljedica primjene osporenih odredbi navedenih zakona i Odluke.

         U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske navodi se, između ostalog, da davaoci inicijative na neadekvatan i pogrešan način tumače odredbe Ustava na čije kršenje se pozivaju, kao i da akcenat stavljaju na navodne nedostatke osporenih zakonskih rješenja, smatrajući ih nepreciznim, te ih dovode u međusobnu vezu sa drugim odredbama Zakona o dječjoj zaštiti, kao i u odnosu na pojedine odredbe Zakona o diskriminaciji Bosne i Hercegovine, a što, kako se navodi,  nije u nadležnosti Ustavnog suda.  U odgovoru se, takođe, navodi da  osporene zakonske odredbe  obezbjeđuju legislativni okvir za ostvarivanje osnovnih sloboda, prava i dužnosti građana Republike Srpske, kao i da je omogućeno da svi građani koji ispunjavaju zakonom propisane uslove mogu ostvariti pravo na materinski dodatak. U odgovoru su osporeni i ostali navodi davalaca inicijative, te je predloženo da se inicijativa ne prihvati.

         U odgovoru, koji je dostavila Javna ustanova Javni Fond za dječiju zaštitu Republike Srpske, osporeni su navodi davalaca inicijative  u odnosu na član 2. Odluke o nominalnim iznosima materinskog dodatka i dodatka na djecu i cenzusima za ostvarivanje navedenih prava u 2017. godini broj: O-195/2016-7 od 8. decembra 2016. godine, kao neosnovani, te je, između ostalog, navedeno da Fond  zbog nedostatka finansijskih sredstava nije bio u mogućnosti da obezbijedi ostvarivanje prava u oblasti dječije zaštite na način kako je to propisano čl. 15, 17. 25. i 26. ranije važećeg Zakona o dečijoj zaštiti, zbog čega je  Upravni odbor ovog fonda bio prinuđen da, u skladu sa članom 72. stav 2. navedenog  zakona, iznose ovog prava iz dječije zaštite uskladi sa planiranim, odnosno ostvarenim sredstvima u Fondu dječije zaštite namijenjenim za njegovu isplatu. U odgovoru se, takođe, ukazuje i na Izvještaj Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske iz kojeg, kako se navodi, proizlazi da su procedure, koje je Fond proveo pri utvrđivanju iznosa naknada za materinski dodatak, u skladu sa zakonskim okvirom i realnim mogućnostima. Takođe, u odgovoru se ukazuje i na važeći Zakon o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17) kojim je propisana visina  materinskog dodatka. Predloženo je da se inicijativa u odnosu na osporeni član 2. Odluke ne prihvati.

         Osporenim odredbama Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17) propisano je da  pravo na materinski dodatak ostvaruje nezaposlena majka u trajanju od 12 mjeseci, a za blizance i svako treće i naredno dijete u trajanju od 18 mjeseci (član 13. stav 1),  da se pravo na materinski dodatak priznaje prvog narednog mjeseca od dana rođenja djeteta (član 14. stav 2), da se zahtjev za ostvarivanje prava na materinski dodatak podnosi u roku od 30 dana od dana rođenja djeteta (član 15. stav 1) i da će se zahtjevi za ostvarivanje prava podneseni prije stupanja na snagu ovog zakona riješiti prema zakonu koji je važio u vrijeme podnošenja zahtjeva (član 58).

          Osporenim članom 15. stav 2. Zakona o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 17/08 i 1/09 ) propisano je da materinski dodatak iznosi do 30% od prosječne neto plate po zaposlenom u privredi Republike, ostvarene u prethodnoj godini.

          Odluku o nominalnim iznosima materinskog dodatka i dodatka na djecu i cenzusima za ostvarivanje navedenih prava u 2017. godini broj: O-195/2016-7 od 8. decembra 2016. godine   donio je, na osnovu pribavljenog mišljenja Upravnog odbora,  v.d. direktora JU Javni Fond za dječiju zaštitu Republike Srpske  na osnovu članova 15, 25. i 26. a u vezi sa članom 72. stav 2. Zakona o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 4/02‒ prečišćeni tekst, 17/08 i 1/09) i Pravilnika o ostvarivanju prava iz dječije zaštite ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 80/05). Ova odluka,  kojom se  utvrđuju nominalni iznosi materinskog dodatka, dodatka na djecu i cenzusi za ostvarivanje navedenih prava koja se isplaćuju iz sredstava planiranih budžetom Fonda za 2017. godinu primjenjuje se od 1. januara do 31. decembra 2017. godine (čl. 1. i 8). Osporenim članom 2. utvrđuje se materinski dodatak u iznosu od 70,00 KM.

          Razmatrajući inicijativu u odnosu na  osporene odredbe člana 13. stav 1, člana 14. stav 2. i  člana 15. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17), Ustavni sud je utvrdio da je svojom Odlukom broj U-13/18 od 20. decembra 2018. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 123/18) odbio  prijedlog za utvrđivanje neustavnosti, pored ostalih, člana 13, člana 14. stav 2. i člana 15. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17),  jer je utvrdio da Narodna skupština Republike Srpske osporenim propisivanjem nije prekoračila svoja ustavna ovlašćenja iz tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, niti da su narušene ustavne garancije iz člana 10, člana 36. stav 1. i člana 40. stav 3. Ustava Republike Srpske. S obzirom na to da je već  odlučivao o istoj pravnoj  stvari, Sud je odlučio da na osnovu člana 37. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12) ne prihvati inicijativu  u dijelu koji se odnosi na pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 13.stav 1, člana 14. stav 2. i  člana 15. stav 1. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17).

         U odnosu na osporeni član 58. Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17)  Sud je imao u vidu da je u toku postupka pred ovim sudom stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 122/18), te da je odredbama člana 10.  ovog zakona izvršena izmjena osporenog člana 58. Zakona o dječjoj zaštiti. Navedenim članom 10. Zakona  o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti propisano je da se član 58. mijenja i glasi: "Pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva u 2018. godini priznaće se po odredbama zakona koji je važio do stupanja na snagu ovog zakona (stav 1), pravo na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja porodiljskog odsustva u 2019. godini priznaće se po odredbama ovog zakona (stav 2), te da će se rješenja o ostvarenim pravima na refundaciju naknade plate za vrijeme korišćenja dijela porodiljskog odsustva u 2019. godini donesena prije stupanja na snagu ovog zakona uskladiti sa odredbama ovog zakona" (stav 3). S obzirom na to da je  u toku postupka osporeni član 58. Zakona o dječjoj zaštiti  prestao da važi stupanjem na snagu Zakona  o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti, Sud je, na osnovu člana 57. tačka  a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12)  obustavio postupak, ocjenjujući pritom da nije potrebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti.

Prilikom razmatranja inicijative u odnosu na osporenu odredbu  ranijeg zakona,  Sud je imao u vidu da je, prije podnošenja inicijative stupio na snagu Zakon o dječjoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 114/17), te da je  stupanjem na snagu ovog zakona prestao  da važi Zakon o dečijoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/96, 10/98, 26/01, 61/01, 17/08 i 1/09). Iako je inicijativa podnesena unutar roka propisanog članom 3. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, Sud je, imajući u vidu ovlašćenja iz istog ovog člana Zakona, odlučio da inicijativu u ovom dijelu ne prihvati.

       U odnosu na  osporeni član 2.  Odluke o nominalnim iznosima materinskog dodatka i dodatka na djecu i cenzusima za ostvarivanje navedenih prava u 2017. godini broj:  O-195/2016-7 od 8. decembra 2016. godine,  Sud je cijenio da je ova odluka akt temporalnog karaktera i da je prestala da važi prije podnošenja inicijative, te imajući u vidu da  je prestao da važi i zakon koji je bio pravni osnov za donošenje osporene odluke, Sud je cijenio da, saglasno  članu 37. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike  Srpske ( "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 104/11 i 92/12) nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

         Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje o  saglasnosti osporenih akata sa članom II Ustava Bosne i Hercegovine, te Zakonom o zabrani diskriminacije ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 59/09 i 66/16).

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

S obzirom na to da je riješeno kao u izreci, zahtjev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredbi navedenih zakona, kao i osporene odluke, do donošenja konačne odluke Suda, kao i zahtjev da  Sud odredi način za otklanjanje posljedica primjene osporenih odredbi zakona i Odluke, po ocjeni Suda, je bespredmetan.

         Na osnovu izloženog odlučeno je kao u  izreci ovog rješenja.

         Ovo rješenje  Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-34/18

25. septembra 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.