Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 60. stav 1. tač. a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. septembra 2019. godine,  d o n i o   j e

 

O D L U K U

 

Utvrđuje se da Pravila o postupku pred Republičkom komisijom za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske i način kontrole finansijskih izvještaja („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 31/09, 33/09, 61/09 i 13/15) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/08 i 52/14).

 

O b r a z l o ž e nj e

Miloš Đurić, Branislav Đurić i Nada Milić, svi iz Modriče, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravila o postupku pred Republičkom komisijom za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske i način kontrole finansijskih izvještaja. Davaoci inicijative ističu da je donosilac osporenog akta prekoračio svoja ovlašćenja iz člana 15. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, jer je podzakonskim aktom uredio zakonsku materiju, što je suprotno članu 2. Zakona o opštem upravnom postupku, prema kome pravila postupanja, ukoliko je to neophodno, mogu biti predmet samo zakonskog regulisanja. S obzirom na to da Komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske nije bila ovlašćena da donese osporena pravila, te da je ovim, suprotno članu 70. Ustava, postupala u okviru ingerencija Narodne skupštine Republike Srpske, davaoci inicijative smatraju da su pravila u cjelini neustavna. Takođe, navode da je donosilac Pravila neosnovano koristio čl. 4. i 12. stav 2. (u uvodu Pravila pogrešno označen kao tačka 2) Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske kao pravni osnov za njihovo donošenje, jer navedenim članovima Zakona nije utvrđena nadležnost Komisije da donese pravila postupka kojima će urediti kontrolu finansijskog izvještaja. Isto tako, davaoci inicijative smatraju da je ograničenje iz člana 6. osporenog akta, u suštini ograničenje iz stavova 2. i 3. ovog člana, prema kojima se samo pojedini podnesci mogu saopštiti usmeno na zapisnik, u suprotnosti sa članom 52. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, u skladu sa kojim se svi podnesci mogu saopštiti na zapisnik. Iz ovakvog ograničenja proizlazi da se postupak pred Komisijom, u skladu sa članom 14. Pravila, pokreće isključivo u pisanoj formi, što je suprotno Zakonu o opštem upravnom postupku. Takođe, članom 7. Pravila, u suštini članom 7. stav 3. Pravila, utvrđeno je da se stranka, kad to dopušta priroda stvari, može pozvati da u određenom roku preda pisanu izjavu o pitanju zbog kojeg se vodi postupak, što je suprotno članu 59. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku, koji, umjesto unutar roka, predaje pismene izjave dozvoljava „do određenog dana“. Pored ovoga, budući da rok iz člana 7. nije utvrđen, kao i da Pravila ne uređuju postupanje za slučaj dostavljanja nakon isteka roka, davaoci inicijative smatraju da će Komisija u ovom smislu djelovati proizvoljno. Nadalje, ističu da odredba člana 15. stav 2. Pravila, koja reguliše postupanje organa u slučaju predaje podneska običnom poštom, nije u skladu sa Zakonom o opštem upravnom postupku jer ovaj zakon ne sadrži odredbu koja uređuje postupanje organa u ovakvim slučajevima.

       Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske dostavila je Sudu odgovor u kome su navodi iz inicijative ocijenjeni kao neosnovani i proizvoljni, te je Sudu predloženo da istu odbaci.

Pravila o postupku pred Republičkom komisijom za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske i način kontrole finansijskih izvještaja („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 31/09, 33/09, 61/09 i 13/15) (u daljem tekstu: Pravila) donijela je 19. marta 2009. godine Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske na osnovu čl. 4. i 12. stav 2. (osporenim aktom pogrešno označeno kao član 12. tačka 2) i člana 15. tačka b) Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 73/08). Ovim Pravilima bliže se uređuje postupak pred Komisijom za utvrđivanje sukoba interesa za lica određena članom 4. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, te finansijski izvještaji za ova lica i kontrola istih, prema pravilima finansijske struke i zakonima iz finansijske oblasti. Ovim Pravilima se utvrđuje i postupak za osiguranje odgovornosti i vjerodostojnosti lica iz člana 4. Zakona, a u cilju zaštite integriteta funkcije u odnosu na lice koju istu vrši i s njima povezana lica prema zakonu (član 1).

Osporenim članom 6. st. 2. i 3. Pravila propisano je: da podnesci moraju biti sačinjeni u pisanoj formi i da se Komisiji predaju neposredno ili dostavljaju poštom, te da se uz podnesak prilažu i odgovarajući dokazi (stav 2), da se pojedini podnesci mogu saopštiti usmeno na zapisnik kod ovlašćenog člana Komisije, u skladu sa ovim pravilima (stav 3).

Osporenim članom 7. stav 3. Pravila propisano je da se, kad to dopušta priroda stvari, stranka može pozvati da, umjesto dolaska, u određenom roku, preda
posebnu pisanu izjavu o pitanju zbog kojeg se vodi postupak.

Osporenim članom 14. Pravila propisano je da se inicijativa podnosi u pisanoj formi i da obavezno sadrži: ime i prezime lica iz čl. 1. i 2. Pravila, naziv funkcije koju obavlja lice iz prethodne alineje, bliže činjenične podatke sa dokazima o postojanju sukoba interesa ili drugom postupanju suprotno Zakonu o sukobu interesa, eventualno imena lica koja mogu potvrditi navode iz inicijative, ime, prezime i adresu lica, odnosno naziv i sjedište pravnog lica koje podnosi inicijativu.

Osporenim članom 15. stav 2. Pravila propisano je da se dan predaje preporučenog podneska pošti smatra danom predaje Komisiji, a dan predaje podneska koji je poslat običnom poštom, smatra se dan prijema u sjedištu Komisije.

Ustavom Republike Srpske utvrđeno je: da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na vladavini prava, te na parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti (član 5. stav 1. alineje 4. i 7), da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa, te druge odnose od interesa za Republiku (tač. 10. i 18 Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti (član 69. stav 1), da Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte (član 70. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, te da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Sud je imao u vidu da je Zakonom o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 73/08 i 52/14) propisano da se ovim zakonom uređuju posebne obaveze izabranih predstavnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u organima vlasti Republike Srpske i jedinica lokalne samouprave u obavljanju javne funkcije, a u cilju sprečavanja sukoba interesa, kao i da se određena pitanja uređena ovim zakonom, posebnim zakonom mogu urediti i drugačije (član 1), kao i da su u članu 4. tačka a) precizirana lica koja se, u smislu ovog zakona, smatraju izabranim predstavnicima, nosiocima izvršnih funkcija i savjetnicima, dok je tačkom d) člana 4. Zakona utvrđeno da, u smislu ovog zakona, “Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa” znači Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa Republike (u daljem tekstu: Komisija). Nadalje, ovim zakonom je propisano: da poklone iznad vrijednosti iz stava 2. ovog člana izabrani predstavnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne smiju zadržati, već su obavezni da ih prijave Komisiji i predaju organima vlasti koje su ih izabrale ili imenovale i u čije ime obavljaju povjerenu funkciju, a da su organi vlasti dužni da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona posebnim opštim aktom urede postupak, način evidencije, predaje i čuvanja primljenih poklona, dok je, u slučaju sumnje o vrijednosti poklona, izabrani predstavnik, nosilac izvršne funkcije i savjetnik dužan da prijavi poklon Komisiji, koja će pribaviti podatak o tržišnoj vrijednosti poklona u Republici Srpskoj (član 11. stav 4, 6. i 7), da su izabrani predstavnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici dužni dostavljati redovne finansijske izvještaje, kako je predviđeno zakonom i propisima Komisije, a Komisija će posebnim aktom urediti način kontrole finansijskog izvještaja iz stava 1. ovog člana (član 12), da postupak za utvrđivanje sukoba interesa sprovodi Komisija, kao nezavisni organ (član 13. stav 1), da Komisija, između ostalog, ima sljedeće nadležnosti: djeluje na osnovu ovog zakona kako bi osigurala odgovornost i vjerodostojnost izabranih predstavnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika vodeći računa o zaštiti integriteta funkcije, a ne lica koje vrši tu funkciju, te donosi uputstva, pravilnike i pravila, te propisuje obrasce i organizaciju registra radi primjene ovog zakona (član 15. tač. a) i b). Članom 16. ovog zakona, kojim je regulisan postupak pred Komisijom, propisano je: da Komisija pokreće postupak za utvrđivanje postojanja sukoba interesa, po vlastitoj inicijativi ili na inicijativu nekog fizičkog ili pravnog lica, koju ocijeni osnovanom, te da se Odluka o pokretanju postupka iz stava 1. ovog člana dostavlja licu protiv koga se postupak pokreće, kao i da Komisija pribavlja dokaze i utvrđuje činjenice neposredno ili putem drugog nadležnog organa. Organi vlasti na svim nivoima u Republici su obavezni da Komisiji pruže pravnu i druge oblike pomoći, a na zahtjev organa, organizacije ili zainteresovanog lica Komisija će dati svoje mišljenje o postojanju sukoba interesa propisanog ovim zakonom (član 16. st. 1. i 4). Prema članu 22. ovog zakona, Komisija će donijeti propise za njegovo sprovođenje u roku od 90 dana od dana imenovanja Komisije (član 22).

Takođe, Sud je imao u vidu da je odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18) u odnosu na koji podnosioci inicijative osporavaju Pravila propisano: da se pojedina pitanja postupka zbog specifične prirode upravnih stvari u određenim upravnim oblastima mogu posebnim zakonom urediti drukčije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to neophodno (član 2), da se u upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa po odredbama tog zakona i te odredbe moraju biti u saglasnosti s osnovnim načelima utvrđenim ovim zakonom, te da se po odredbama ovog zakona postupa u svim onim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom (član 3), da se pod organom koji vodi postupak, odnosno rješava u upravnim stvarima, podrazumijeva: organ uprave, drugi državni organ, upravna organizacija, kao i preduzeće, ustanova i druga organizacija kojima je zakonom povereno vršenje javnih ovlašćenja (član 4), da se podnesci, po pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno saopštavaju na zapisnik, a mogu se izjavljivati i telefaksom, dok se kratka i hitna saopštenja mogu dati i telefonom ako je to po prirodi stvari moguće (član 52. stav 2), da se, kad to dopušta priroda stvari, može  ostaviti na volju pozvanom licu da umjesto ličnog dolaska preda do određenog dana potrebnu pismenu izjavu (član 59. stav 3).

Imajući u vidu izloženo, Sud je utvrdio da je Zakonom o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, koji je poslužio kao pravni osnov za donošenje osporenog opšteg akta, između ostalog, uređen postupak pred Republičkom komisijom za utvrđivanje sukoba interesa, te utvrđena njena nadležnost da donosi uputstva, pravilnike i pravila, te propisuje obrasce i organizaciju registra radi primjene ovog zakona. Ovakvo ovlašćenje podrazumijeva pravo i obavezu Komisije da navedenim opštim aktima uredi određenu materiju samo onda kada to zakonodavac izričito odredi cijeneći da je podzakonsko regulisanje nužno za izvršenje zakona. Imajući u vidu da je predmetnim zakonom uređen poseban upravni postupak pred Komisijom, ali da njime nije propisano ovlašćenje donosiocu osporenog akta da posebnim aktom bliže uredi pitanja od značaja za pomenute postupke, Sud je utvrdio da je, uređujući Pravilima u ovom smislu donosilac osporenog akta prekoračio svoja zakonska ovlašćenja, te da je na ovaj način derogirao postojeće odredbe Zakona o opštem upravnom postupku i drugim posebnim upravnim postupcima.

Takođe, Sud je utvrdio da je, i u dijelu Pravila koji sadrži odredbe koje se tiču finansijskog izvještavanja lica iz člana 4. tačka a) Zakona, Komisija propisala šire od ovlašćenja da podzakonskim aktom uredi način kontrole finansijskih izvještaja (član 12. stav 2. Zakona). Naime, prema ocjeni Suda, u navedenom dijelu Pravila Komisija je, u suštini, utvrdila postupak za osiguranje odgovornosti i vjerodostojnosti izabranih predstavnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika i s njima povezanih lica, i to, kako je u članu 1. stav 2. Pravila navedeno, u cilju zaštite integriteta funkcije u odnosu na lice koje je vrši. Članom 15. tačka a) Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske propisano je da Komisija djeluje na osnovu ovog zakona kako bi osigurala odgovornost i vjerodostojnost navedenih lica. Međutim, ovaj zakon ne sadrži ovlašćenje Komisiji da podzakonski uredi pitanja od značaja za postupak osiguranja njihove odgovornosti i vjerodostojnosti, zbog čega je, prema ocjeni Suda, propisujući na opisani način Komisija, takođe, prekoračila svoja zakonska ovlašćenja.

S obzirom na to da iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske, koji je poslužio kao pravni osnov za donošenje Pravila, ne proizlazi ovlašćenje Komisiji da na ovakav način, derogirajući pozitivne zakonske propise, uredi predmetnu materiju, Sud je ocijenio da ovaj opšti akt, u cjelini, nije u saglasnosti sa ovim zakonom.

Nadalje, imajući u vidu da osporeni opšti akt ne proizlazi iz normi sadržanih u višem pravnom aktu, tj. da nije u funkciji izvršenja zakonske materije, Sud je utvrdio da je donoseći Pravila Komisija postupila suprotno zajemčenom načelu vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava, načelu podjele vlasti iz člana 5. stav 1. alineja 7. Ustava i člana 69. Ustava, kao i načelu ustavnosti i zakonitosti iz člana 108. Ustava.

Kako osporena pravila u cjelini nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, Sud je ocijenio da nije potrebno posebno odlučivati o ustavnosti i zakonitosti pojedinih njihovih odredbi, kako je to u inicijativi traženo.

Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

       Na osnovu izloženog  odlučeno je kao u izreci ove odluke.

       Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-70/18

25. septembra 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.