Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske,  člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske  (“Službeni glasnik  Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. marta 2019. godine,  d o n i o  je

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 21. tačka 1. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15 i 5/16).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

          Agencija za računovodstvo i finansije "Ekonomist" s.p. Bijeljina dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 21. tačka 1. Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/15). U inicijativi se navodi da se propisivanjem kao osporenom odredbom Zakona samostalni preduzetnici koji obavljaju profesionalnu djelatnost, u konkretnom slučaju vođenje poslovnih knjiga i izrada finansijskih izvještaja, dovode u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na ostala lica koja samostalno obavljaju, u vidu zanimanja, profesionalnu djelatnost, da prihod od samostalne djelatnosti uključuje prihod iz samostalnog zanimanja, da im poreska osnovica nije određena prema njihovoj ekonomskoj snazi, pošto ne ostvaruju isti dohodak, te da je trebalo izvršiti klasifikaciju samostalnih preduzetnika prema obimu poslovanja, kako je to urađeno za privredna društava koja se, prema određenim pokazateljima, svrstavaju u velika, srednja i mala društva. S tim u vezi davalac inicijative ukazuje na odredbe čl. 13,14. i 15. Zakona o računovodstvu i reviziji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 94/15), kao i Zakon o doprinosima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/17). Zbog navedenog je, smatra davalac inicijative, profesionalno zanimanje računovođe diskriminisano u odnosu na ostala zanimanja.     

Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.  

Osporenim članom 21. tačka 1) Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15 i 5/16) propisano je da mali preduzetnik, u smislu zakona, jeste fizičko lice koje ispunjava svaki od sljedećih uslova tokom cijele poreske godine, i to da to fizičko lice obavlja samostalnu djelatnost, izuzev samostalnih zanimanja iz člana 14. stav 3. ovog zakona.     

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o porezu na dohodak Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da je obaveza plaćanja poreza i drugih dadžbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), da Republika, između ostalog, uređuje i poreski sistem, osnovne ciljeve i pravce razvoja, te politiku i mjere za usmjeravanje razvoja (tač. 7. i 8. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), kao i da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51).

            Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o porezu na dohodak uređeno oporezivanje dohotka fizičkih lica, poreski obveznik, poreska osnovica, poreska stopa, poreska oslobađanja, kao i način i postupak plaćanja poreza na dohodak (član 1), te je propisano da je predmet oporezivanja dohodak koji ostvari fizičko lice u poreskom periodu u skladu sa ovim zakonom, da porez na dohodak plaćaju, u skladu sa odredbama ovog zakona, fizička lica koja ostvaruju dohodak (član 2. st. 1. i 2), da se ovaj porez obračunava i plaća, između ostalog, i na dohodak od samostalne djelatnosti (član 3. stav 1. tačka 2), da se porez na dohodak plaća po stopi od 10%, osim na dohodak malog preduzetnika i dohodak iz stranih izvora, koji se plaćaju u skladu sa posebnim odredbama ovog zakona (član 4), da osnovicu poreza na dohodak čini razlika između ukupnih prihoda ostvarenih u jednom poreskom periodu i ukupnih rashoda koji se priznaju u skladu sa ovim zakonom (član 7).

Uređujući dohodak od samostalne djelatnosti, ovim zakonom je propisano da se prihodom od samostalne djelatnosti smatraju svi prihodi stečeni iz bilo kojeg izvora primljeni u gotovom novcu, stvarima i uslugama ostvareni samostalnim ili zajedničkim obavljanjem djelatnosti, uključujući i prihod iz samostalnih zanimanja, a to su u smislu ovog zakona profesionalne djelatnosti fizičkih lica, koja su registrovana u odgovarajućem registru, a naročito advokati, notari, inženjeri, arhitekti, poreski savjetnici, stečajni upravnici, tumači, prevodioci, novinari, umjetnici, sportisti i druga slična zanimanja (član 14. st. 1, stav 2. tačka 3. i stav 3), da poreska osnovica za obračun poreza na dohodak od samostalne djelatnosti predstavlja razliku između prihoda i rashoda nastalih obavljanjem samostalne djelatnosti u poreskom periodu, a utvrđuje se primjenom principa prostog knjigovodstva (princip blagajne), (član 15), da se porez na dohodak od samostalne djelatnosti  plaća na dohodak od samostalne djelatnosti ili na ukupan prihod ostvaren obavljanjem samostalne djelatnosti malog obima (član 16), da je mali preduzetnik, u smislu ovog zakona, fizičko lice koje ispunjava svaki od sljedećih uslova tokom cijele poreske godine: 1) da to fizičko lice obavlja samostalnu djelatnost, izuzev samostalnih zanimanja iz člana 14. stav 3. ovog zakona, 2) da mali preduzetnik ne zapošljava više od tri radnika, 3) da ukupan godišnji prihod malog preduzetnika po osnovu obavljanja te djelatnosti ne prelazi iznos od 50.000 KM i 4) da to fizičko lice ne ostvaruje prihod zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti (član 21), da mali preduzetnik koji ispunjava uslove iz člana 21. ovog zakona može izabrati da plaća porez na dohodak malog preduzetnika, u skladu sa odredbama ovog zakona (član 22), da se godišnji porez malog preduzetnika obračunava po stopi od 2% na ukupno ostvareni prihod i da ne može biti manji od 600 KM (član 23).                                 

Polazeći od navedenog Sud je utvrdio da zakonodavac, propisujući kao osporenom odredbom člana 21. tačka 1) Zakona o porezu na dohodak („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/15 i 5/16) izuzeće samostalnih zanimanja iz člana 14. stav 3. ovog zakona u pogledu obaveze ispunjavanja kumulativnih uslova za status malog privrednika, nije postupio suprotno načelu ravnopravnosti i jednakosti pred zakonom iz člana 10. Ustava. Imajući u vidu da je obveznik plaćanja poreza na dohodak fizičko lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost koja je registrovana u odgovarajućem registru, u konkretnom slučaju vođenje poslovnih knjiga i izrada finansijskih izvještaja, da se obračun ovog poreza vrši na zakonom određenu osnovicu poreza i po zakonom propisanoj stopi, eventualnu povredu garancija iz člana 10. Ustava moguće je cijeniti isključivo u okviru pomenute zakonom utvrđene kategorije obveznika poreza na dohodak. Naime, načelo ravnopravnosti i jednakosti u ostvarivanju prava i obaveza nije apsolutnog karaktera, a moguće ga je sagledati samo u okviru istih kategorija subjekata prava i obaveza. Stoga navodi shodno kojima su lica koja obavljaju pomenutu samostalnu djelatnost, u vidu zanimanja, dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na lica koja samostalno obavljaju, u vidu zanimanja, drugu vrstu djelatnosti a ostvaruju veći dohodak nisu od ustavnopravnog značaja. Način propisivanja osnovice, pa time obračuna i obaveze plaćanja poreza na dohodak za lice koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, po ocjeni Suda, upravo polazi od Ustavom utvrđenog principa da se obaveza plaćanja poreza zasniva na ekonomskoj moći obveznika. Isto tako, Sud je imao u vidu da Ustav niti jednom svojom odredbom nije odredio na koji način će zakonodavac izvršiti procjenu ekonomske snage obveznika i putem kojih poreskih instrumenata će je oporezovati. Saglasno tome Sud je zaključio da postojeća ustavna rješenja daju pravo zakonodavcu da sam uredi ovo pitanje na način koji smatra cjelishodnim, što je u konkretnom slučaju zakonodavac i učinio donošenjem osporene odredbe.

S obzirom na naprijed istaknuto, kao i činjenicu da je osporenom zakonskom odredbom propisano da se iz uslova za sticanje statusa malog privrednika izuzimaju samostalna zanimanja iz člana 14. stav 3. ovog zakona, što je stvar cjelishodnosti zakonodavne politike koja se utvrđuje u postupku donošenja zakona, a čija ocjena, prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti ovog suda, Sud je ocijenio da inicijativu ne prihvati.    

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda, mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

                                                                                                            

Broj: U-37/18

27. marta 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.