Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5.  i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. oktobra 2018. godine, d o n i o   j e

 

R J E Š E Nj E

 

         Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. stav 3. i člana 71. stav 1. Zakona o stečaju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 16/16).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

        Lazo Đurđević iz Šamca dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. stav 3. i člana 71. stav 1. Zakona o stečaju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 16/16). Davalac inicijative traži ocjenu ustavnosti navedenih odredbi Zakona o stečaju u odnosu na član 39. stav 1. i član 50. Ustava Republike Srpske, a uz to ukazuje i na neusaglašenost osporenih odredbi Zakona o stečaju sa odredbama člana 69. istog zakona, kojim su propisana ograničenja u imenovanju stečajnih upravnika. Davalac inicijative tvrdi  da jedan stečajni postupak može da traje više godina iz čega, po njegovom mišljenju, proizlazi da jedan stečajni upravnik više godina ne bi imao pravo da bude imenovan za stečajnog upravnika, a samim tim ne bi imao pravo ni da vrši djelatnost stečajnog upravnika.  Prema mišljenju davaoca inicijative,  navedeno ograničenje naročito dolazi do izražaja kod lica koja se nalaze na listi stečajnih upravnika i kojima imenovanje za stečajnog upravnika u određenom stečajnom postupku predstavlja jedinu mogućnost da ostvare određenu zaradu koja najčešće, kako navodi, nije srazmjerna stepenu odgovornosti stečajnog upravnika. Obrazlažući i druge razloge neustavnosti osporenih odredbi, a ukazujući i na njihovu neprimjenljivost,  davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom.

          U odgovoru koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske osporeni su navodi davaoca inicijative o nesaglasnosti osporenih zakonskih rješenja sa članovima 39. i 50. Ustava. Osporavajući navode davaoca inicijative u odgovoru se ističe da su se nadležni organi Republike Srpske, prilikom usvajanja predmetnog zakona, ali i u fazi njegove primjene, kretali u okviru Ustavom predviđenih granica, kao i da je zakonodavac prilikom osporenog normiranja imao u vidu ne samo složenost poslova koje, u okviru stečajnog postupka, obavlja stečajni upravnik, kojeg po otvaranju stečajnog postupka imenuje stečajni sudija, nego i načelo ekonomičnosti stečajnog postupka, koje je propisano članom 11. ovog zakona, a koje zahtijeva da se stečajni postupak sprovede sa što manje troškova, odnosno da se smanje materijalni troškovi koji se odnose na putne dnevnice, troškove prevoza, troškove prenoćišta, odvojeni život i slično. Pored navedenog, u odgovoru se ukazuje da Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usaglašenost odredaba istog zakona, niti da cijeni da li je zakonodavno rješenje najbolje rješenje za uređenje nekog pitanja, odnosno da li je zakonodavno ovlašćenje trebalo biti iskorišćeno na drugačiji način. Saglasno navedenom u odgovoru se tvrdi da je zakonodavac prilikom usvajanja predmetnog zakona ostao u granicama svojih ustavnih ovlašćenja i da je samo zakonodavac taj koji može ocjenjivati cjelishodnost zakonskih odredbi prilikom njihovog donošenja.  

          Osporenim članom 68. stav 3. Zakona o stečaju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 16/16)  propisano je da izuzetno od stava 2. ovog člana, za stečajnog upravnika može biti imenovano lice koje se nalazi na listi sa područja drugog mjesno nadležnog Suda u Republici Srpskoj, ako na području nadležnog okružnog privrednog suda nema dovoljan broj stečajnih upravnika, odnosno ako su stečajni upravnici sa područja nadležnog okružnog privrednog suda već imenovani u dva stečajna predmeta. Prema osporenom članu 71. stav 1. Zakona jedan stečajni upravnik može voditi jedan stečajni postupak, a izuzetno, kada to zahtijevaju naročito opravdani razlozi, jedan stečajni upravnik može istovremeno voditi dva stečajna postupka. 

         Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje davalac inicijative osporava navedene odredbe Zakona utvrđeno je: da svako ima pravo na rad i slobodu rada (član 39. stav 1), te da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru (član 50).

         Ostalim relevantim odredbama Ustava za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona o stečaju utvrđeno je: da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica, te  organizaciju, nadležnost i rad državnih organa (tač. 5, 9. i 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava) i  da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuju zakonom (član 122).

         Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima,  Zakonom o stečaju uređuje se postupak restrukturisanja i stečajni postupak, pravne posljedice otvaranja i sprovođenja stečajnog postupka, reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog za plaćanje na osnovu stečajnog plana i međunarodni stečaj. Ovim zakonom je, između ostalog, propisano: da se postupak restrukturisanja i stečajni postupak sprovodi tako da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine dužnika u postupku restrukturisanja i stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca u što kraćem vremenu i sa što manje troškova (član 11); da je  stečajni postupak posebna vrsta građanskog sudskog postupka koji sud sprovodi radi utvrđivanja da li su ispunjeni zakonom propisani uslovi za otvaranje stečajnog postupka nad određenim subjektima i prikupljanje i unovčavanje cjelokupne imovine stečajnog dužnika da bi se obezbijedilo istovremeno i ravnomjerno namirenje svih njegovih povjerilaca, a stečajni upravnik  organ stečajnog postupka koji, pod nadzorom stečajnog sudije i povjerilaca obavlja poslove organa stečajnog dužnika, prikuplja i unovčava imovinu stečajnog dužnika, te priprema i sprovodi namirenje (član 15. tač. 1. i 14);  da stečajni sudija imenuje stečajnog upravnika rješenjem o otvaranju stečajnog postupka, te da za stečajnog upravnika  stečajni sudija može imenovati lice koje se nalazi na listi stečajnih upravnika za područje mjesno nadležnog suda (član 68. st. 1. i 2);  da za stečajnog upravnika ne mogu biti imenovana lica koja su taksativno navedena u tač. 1. do 7. (član 69);  da u stečajnim postupcima male vrijednosti stečajni upravnik može voditi više od dva stečajna postupka, a  da je stečajni postupak male vrijednosti onaj stečajni postupak u kojem očekivana vrijednost stečajne mase nije veća od 100.000 KM (član 71. st. 2. i 3). Takođe,  ovim zakonom su propisana prava stečajnog upravnika (član 72), obaveze stečajnog upravnika (član 73), te odgovornost i osiguranje stečajnog upravnika (član 74).

         Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da osporene odredbe člana 68. stav 3. i člana 71. stav 1. Zakona o stečaju nisu u nesaglasnosti sa Ustavom. Prilikom ovakve ocjene Sud je imao u vidu da je zakonodavac ovlašćen da uredi sve bitne elemente stečajnog postupka kao posebne vrste građanskog sudskog postupka koji sud sprovodi radi utvrđivanja da li su ispunjeni zakonom propisani uslovi za otvaranje stečajnog postupka nad određenim subjektima i prikupljanja i unovčavanja cjelokupne imovine stečajnog dužnika da bi se obezbijedilo istovremeno i ravnomjerno namirenje svih njegovih povjerilaca, a u okviru toga da reguliše i pitanja pravnog položaja i statusa stečajnih upravnika kao što su: imenovanje stečajnog upravnika, uslovi za polaganje stručnog ispita za stečajnog upravnika i uvrštavanje na listu stečajnih upravnika, postupak imenovanja stečajnog upravnika, prava, obaveze, odgovornosti i osiguranje stečajnog upravnika i dr. S tim u vezi Sud je utvrdio da su osporena zakonska rješenja kojima su propisana ograničenja u imenovanju stečajnih upravnika, te utvrđen broj stečajnih predmeta koje može voditi jedan stečajni upravnik na dva predmeta pitanje cjelishodnosti, odnosno odgovarajuće zakonodavne politike u okviru Ustavom utvrđenog ovlašćenja zakonodavca da uređuje postupak pred sudovima, kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica, kao i  organizaciju, nadležnost i rad državnih organa. Pri tome, Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje o cjelishodnosti i opravdanosti pojedinih zakonskih rješenja, jer se radi o pitanjima iz domena zakonodavne politike  u okviru koje se cijeni racionalnost pojedinih zakonskih rješenja.

         Navodi davaoca inicijative da osporene odredbe Zakona o stečaju nisu saglasne sa Ustavom zajemčenim pravom na rad iz člana 39. stav 1. Ustava se, po ocjeni Suda, ne mogu  prihvatiti kao osnovani, budući da propisivanje ograničenja koja se tiču imenovanja stečajnih upravnika, te limitiranje broja stečajnih predmeta koje može voditi jedan stečajni upravnik nema značenje ograničenja prava na rad, već uređivanja pitanja koja se tiču postupka pred sudovima, imajući pritom u vidu specifičnost stečajnog postupka i potrebu hitnog postupanja, kao i potpune posvećenosti stečajnog upravnika dodijeljenim predmetima.

         Što se tiče navoda  inicijative da je osporenim odredbama Zakona povrijeđen člana 50. Ustava, Sud je ocijenio da se navedena ustavna odredba ne može dovesti u vezu sa osporenim odredbama Zakona kojima je propisan način ograničenja u imenovanju stečajnih upravnika odnosno utvrđen  broj predmeta koji može voditi stečajni upravnik, a ne pravni položaj subjekata privređivanja. 

         Osim navedenog, saglasno odredbama člana 115. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost odredaba istog zakona. Takođe, Ustavni sud nije nadležan da odlučuje ni o  pitanjima koja se  odnose na primjenu propisa.

        S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

        Na osnovu izloženog  odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

       Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-97/17

31. oktobra 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.