Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske,  člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka b) i g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 25. septembra 2019. godine,  d o n i o  j e

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 22. stav 4, članova 28, 55. i 63. stav 1. i 2. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 2/18, 40/18 i 12/19).

Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 22. stav 1. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 2/18 i 40/18).  

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Udruženje za borbu protiv korupcije Transparency International u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Banjaluci dalo je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 22. stav 1. i 4. tačka b), članova 28, 55. i 63. stav 1. i 2. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 2/18), (u daljem tekstu: Odluka). U inicijativi je navedeno da: osporene odredbe člana 22. stav 1. i 4. tačka b) Odluke, kojim je regulisano izdvajanje iz centralnog toplifikacionog sistema, nisu u saglasnosti sa čl. 9a i 16. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17), članom 47. stav 5. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17) i članom 29. stav 2. Zakona o održavanju zgrada ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11); osporeni čl. 28. i 55. Odluke, kojima je regulisan prigovor korisnika usluge na kvalitet toplotne energije i prigovor na novčanu obavezu, nisu u saglasnosti sa čl. 51. i 52. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17); osporene odredbe člana 63. stav 1. i 2. Odluke, kojima je regulisana naknada štete,  nisu u saglasnosti sa članom 16. stav 2. Zakona o komunalnim djelatnostima i članom 184. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, davalac inicijative smatra da donosilac akta nije mogao propisati, pored zakonom predviđenih uslova, i saglasnost svih stanara ZEV-a kao uslov za raskid ugovora o isporuci toplotne energije, da nije obezbijeđena zaštita prava potrošača na zakonom propisan način, da je trebalo prilikom regulisanja naknade štete propisati i odgovornost davaoca usluge bez obzira na njegovu krivicu, te da je davalac usluge odgovaran i za štetu zbog neredovnog vršenja ove usluge. Saglasno navedenom, osporenim propisivanjem su, po mišljenju davaoca inicijative, narušeni ustavni principi o podjeli vlasti i ustavnosti i zakonitosti iz čl. 69. i 108. Ustava Republike Srpske, te pravo na dom i pravo na mirno uživanje imovine garantovani članom 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Pritom, davalac inicijative ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava, odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu AP 1820/15 ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 5/18). Predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, utvrdi da osporene odredbe predmetne odluke nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.          

U odgovoru Skupštine grada Banja Luka se ističe da je inicijativa neosnovana, te da se u istoj proizvoljno tumače relevantne odredbe Zakona i osporene Odluke. Pored toga, ističe se: da su ovom odlukom detaljnije propisani uslovi i način obavljanja komunalne djelatnosti proizvodnje i isporuke toplotne energije, kao djelatnosti od posebnog javnog interesa; da je donosilac akta ovlašćen da osigura organizovano obavljanje ove komunalne djelatnosti i da propiše uslove i način pružanja ove usluge građanima i drugim korisnicima; da su osporene odredbe Odluke u saglasnosti sa odredbama Zakona o održavanju zgrada, kojim su definisani zajednički dijelovi zgrade, kao nedjeljiva imovina etažnih vlasnika i ukazuje na čl. 31, 32, 80, 81, 91, 98. i 99. Zakona o stvarnim pravima, kojim je određena sadržina etažne svojine, te na član 2. stav 1. stav 2. tačka t) podt. 1. i 10. Zakona o uređenju prostora i građenju ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16), kojim je definisana adaptacija i rekonstrukcija; da isključenje korisnika iz toplifikacionog sistema zgrade nije redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade; da se zakonske odredbe neposredno primjenjuju na ugovorne odnose, pa stoga ne moraju biti sadržane u predmetnoj odluci; da razlozi osporavanja čl. 28. i 55. Odluke nisu ustavnopravnog karaktera; da je odredba člana 63. stav 1. saglasna članu 13. Zakona o komunalnim djelatnostima, jer se radi o istom standardu koji je različito definisan; da prilikom tumačenja člana 63. stav 2. ove odluke treba uzeti u obzir i odredbe čl. 26. do 32. Odluke, jer obustava isporuke toplotne energije kompenzira i neredovno vršenje isporuke toplotne energije; da osporenim normiranjem nisu narušene garancije iz  člana II/3k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda; te se ukazuje na odluke ovog suda u predmetima U-42/13 i U-2/15. Predlaže se da Sud datu inicijativu ne prihvati.         

            Odluku o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 2/18 i 40/18) donijela je Skupština grada Banja Luka, na osnovu člana 82. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi (Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16), člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima (Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17), člana 32. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 25/05, 30/07, 17/12, 20/14, 39/16 i 26/17) i člana 12. Ugovora o strateškom partnerstvu broj 12-G-1540/17 od 30. 05. 2017. godine. Ovom odlukom uređuju se proizvodnja, isporuka i korišćenje toplotne energije za potrebe grijanja, klimatizacije, ventilacije u objektima, uslovi za priključenje objekta, ugovorni odnosi, proizvodnja, isporuka i prodaja toplotne energije, obaveze i odgovornosti davaoca usluge i korisnika usluge, uslovi mjerenja, obračuna i plaćanja toplotne energije, postupci neovlašćenog korišćenja toplotne energije, uslovi za primjenu postupka prekida isporuke ili obustave isporuke toplotne energije i postupci utvrđivanja naknade štete (član 1).    

            Osporenim odredbama člana 22. ove odluke propisano je da se korisnik usluge ne može izdvojiti/isključiti iz centralnog toplifikacionog sistema bez saglasnosti ostalih korisnika u objektu i davaoca usluge (stav 1), te da je preduslov za izdvajanje iz toplifikacionog sistema, pored ostalog, pribavljanje saglasnosti svih stanara Zajednice etažnih vlasnika (u daljem tekstu: ZEV), ovjereni potpisi ili direktno kod davaoca usluge, a za objekte gdje u skladu sa zakonskim propisima nije formirana ili ne postoji obaveza formiranja ZEV-a pribavlja se saglasnost svih vlasnika/suvlasnika objekta, ovjereni potpisi ili direktno kod davaoca usluge (stav 4. tačka b).

            Prema osporenom članu 28. Odluke, davalac usluge je, ako korisnik usluge podnese prigovor na kvalitet toplotne energije, odnosno na visinu temperature u prostorijama, dužan da po prijavi korisnika o poremećaju isporuke toplotne energije pristupi utvrđivanju uzroka poremećaja najkasnije u roku 48 sati po prijemu prijave, odnosno od trenutka od kojeg je moguće utvrđivanje poremećaja (stav 1); nakon što utvrdi uzrok tog poremećaja, ukoliko je poremećaj uzrokovan njegovom krivicom, dužan je da u najkraćem mogućem roku pristupi otklanjanju uzroka poremećaja na svojim termoenergetskim objektima (stav 2); ukoliko je taj poremećaj uzrokovan krivicom korisnika i/ili ZEV-a, korisnik usluge i/ili ZEV dužan je da u najkraćem mogućem roku pristupi otklanjanju uzroka poremećaja na termoenergetskim objektima i instalacijama koje je obavezan da održava (stav 3); ako je za utvrđivanje poremećaja potrebno izvršiti mjerenje temperature prostorija, davalac usluge će izvršiti mjerenje atestiranim termometrom tačnosti na sredini prostorije uz obezbjeđenje svih uslova za mjerenje, i informaciju o rezultatima mjerenja kvaliteta toplotne energije dostaviti korisniku usluge u najdužem roku od 10 dana (st. 4. i 5); ako se utvrdi da je prigovor neosnovan, ove troškove snosi korisnik usluge, ako je osnovan, a davalac usluge odgovoran za poremećaj u kvalitetu isporuke toplotne energije, troškove pregleda i mjerenja snosi davalac usluge (stav 6); u slučaju da se utvrdi da je korisnik usluge i/ili ZEV odgovoran za poremećaj isporuke toplotne energije, troškove pregleda i mjerenja snosi korisnik usluge i/ili ZEV (stav 7); u vremenu trajanja poremećaja, korisnik usluge ima pravo na umanjenje računa u iznosu od 6% za svaki stepen ispod 200 C +/- 10 C, u skladu sa Tarifnim sistemom (stav 8); ukoliko korisnik usluge i/ili ZEV nije otklonio uzroke poremećaja u roku od jedne godine na termoenergetskim postrojenjima i instalacijama, koje je obavezan da održava, a zbog kojih su prethodno izvršena umanjenja računa, ponovljeni prigovor korisnika usluge na kvalitet toplotne energije neće biti razmatran  (stav 9); ako je nemoguće utvrditi od kada je nastao poremećaj, umanjenje računa će se izvršiti od dana ulaganja opravdanog prigovora korisnika usluge (stav 10); prigovori na kvalitet toplotne energije za potrebe grijanja podneseni van sezone grijanja smatraće se neopravdanim (stav 11).

            Osporenim članom 55. ove odluke propisano je da korisnik usluge može osporiti obračunati iznos naknade iz člana 54. Odluke u roku od 15 dana od dana prijema računa (stav 1); korisnik usluge može da ospori u cjelini ili djelimično obračunati iznos naknade pisanim putem, a neosporeni dio dužan je platiti u roku utvrđenom ovom odlukom, u skladu sa Tarifnim sistemom (stav 2); davalac usluge je dužan da, u roku od 8 dana od dana prijema prigovora, odgovori korisniku usluge na prigovor sa obrazloženjem (stav 3); ako je prigovor iz stava 3. ovog člana opravdan, davalac usluge je dužan da umanji iznos naknade iz stava 1. ovog člana, a ako je neopravdan, korisnik usluge je dužan da plati zateznu kamatu na neplaćeni iznos naknade (stav 4).        

Prema osporenim odredbama člana 63. Odluke, kada je ugovoren viši nivo kvaliteta isporuke toplotne energije u odnosu na standardni, davalac usluge će zbog neispunjavanja obaveza u pogledu kvaliteta isporuke toplotne energije, ako je do toga došlo njegovom krivicom, nadoknaditi korisniku usluge nastalu štetu (stav 1); korisnik usluge i/ili ZEV ima pravo na naknadu štete ako mu je davalac usluge bez opravdanog razloga obustavio isporuku toplotne energije (stav 2).   

Sud je utvrdio da je u toku postupka Skupština grada Banja Luka donijela Odluku o izmjeni Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/19), na osnovu člana 82. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi (Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16), člana 6. Zakona o komunalnim djelatnostima (Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17), člana 38. Statuta Grada Banja Luka („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 14/18 i 9/19) i člana 12. Ugovora o strateškom partnerstvu, broj 12-G-1540/17 od 30. 05. 2017. godine.

Ovom odlukom su u Odluci o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 2/18 i 40/18) u članu 22. izmijenjeni stavovi 1. i 4. koji glase: (1) "Korisniku usluge može se, na njegov pismeni zahtjev, odobriti izdvajanje iz centralnog toplifikacionog sistema/isključiti ako tehničke karakteristike sistema to omogućavaju"; (4) "Ukoliko tehničke karakteristike ne omogućavaju potpuno isključenje korisnika iz toplifikacionog sistema zbog prolaska cijevi kroz prostor korisnika, a koje napajaju druge korisnike toplotnom energijom, korisniku usluge, na njegov pismeni zahtjev, može se odobriti isključenje, uz prethodno pribavljenu saglasnost svih stanara ZEV-a, odnosno vlasnika objekata, na način da prihvati jedan od tri ponuđena modaliteta:  a) da na osnovu dostavljenog stručnog mišljenja o ispunjenosti uslova za isključenje iz toplifikacionog sistema, po ispostavljenom računu plati cijenu grijanja na bazi rada od 24 časa dnevno za isporučenu energiju putem vodova koji prolaze kroz prostor korisnika, a snabdijevaju druge korisnike. Stručno mišljenje, o trošku korisnika, sačinjava lice ovlašćeno za takvu vrstu posla, a isto sadrži jasne parametre iz kojih je vidljivo koliko toplotne energije prostoru korisnika daju postojeći vodovi koji prolaze kroz isti i snabdijeva druge korisnike; b) da o svom trošku, putem ovlašćenog stručnog lica, izvrši izolaciju vodova koji prolaze kroz prostor korisnika nekim od izolacionih materijala koji se koriste u oblasti termotehnike, o čemu se sačinjava zapisnik koji potpisuju ovlašćeni predstavnik korisnika, davaoca usluge i stručno lice koje je izvršilo izolaciju vodova, a korisniku se dalje ne ispostavlja račun za toplotnu energiju; v) da sa isporučiocem zaključi ugovor kojim će se obavezati da za isporučenu toplotnu energiju plaća 30% od pune cijene za grijanje, u kom slučaju se neće vršiti radnje iz tačke a) i b) ovog stava. Nepotpuno isključenje iz tač. a), b) i v) podrazumijeva i isključenje grijnih tijela (radijatori) sa postojećih vodova, o čemu će biti sačinjen zapisnik koji potpisuju ovlašćeni predstavnik korisnika i davaoca usluge, a ovi radovi će se izvoditi pod nadzorom davaoca usluge".                 

Ocjenjujući ustavnost i zakonitost osporenih odredbi Odluke Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti (član 102. stav 1. tačka 2), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, i da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnostisa zakonom (član 108).  

Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 97/16 i 36/19) propisano je da samostalne nadležnosti jedinice lokalne samouprave obuhvataju, pored ostalih, uređenje i obezbjeđenje obavljanja komunalnih djelatnosti, u okviru kojih je propisana proizvodnja i isporuka toplotne energije, u skladu sa zakonom, te osnivanje privrednih drštava, ustanova i drugih organizacija radi pružanja usluga iz njihove nadležnosti, uređenje njihove organizacije i upravljanje (član 18. tačka 2) podt. 2. i 3), kao i da skupština jedinice lokalne samouprave donosi odluke i druge opšte akte i daje njihovo autentično tumačenje (član 39. stav 2. tačka 2).

Pored toga, Zakonom o komunalnim djelatnostima ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 100/17) utvrđene su komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa i način obezbjeđivanja tog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja. Tako je propisano: da je komunalna djelatnost proizvodnje i isporuke toplotne energije djelatnost od posebnog javnog interesa (član 2. stav 1. tačka v), koja obuhvata proizvodnju i isporuku pare i tople vode iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinih izvora za grijanje i druge svrhe, distributivnom mrežom do podstanice potrošača, uključujući i podstanicu, da su unutrašnje grijne instalacije toplovodne instalacije i uređaji koji počinju iz podstanice, a čine ih uređaji, razvodna mreža i grijna tijela u objektu; da je davalac komunalne usluge javno komunalno preduzeće ili drugi privredni subjekt kojem su povjereni poslovi obavljanja komunalne djelatnosti; da je korisnik komunalne usluge fizičko lice, preduzetnik, udruženje građana, privredno društvo i druga pravna lica, organi, organizacije i institucije javnih službi koji na zakonit način koriste komunalne proizvode i usluge  (član 3. tač. g, f, h i c); da jedinica lokalne samouprave obezbjeđuje organizovano obavljanje komunalnih djelatnosti, da skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, uslove za funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge, mogućnost za subvencionisanu cijenu komunalne usluge, kategorije korisnika i uslove subvencioniranja, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga (član 6); da se komunalne  djelatnosti za čije je obavljanje uslov obezbjeđenje jedinstvenog tehničko-tehnološkog sistema povjeravaju jednom javnom preduzeću, izuzetno jedinici lokalne samouprave koja ima sistem daljinskog grijanja, ako je komunalna djelatnost proizvodnja i isporuka toplotne energije za zagrijavanje zgrada, može se razdvojiti djelatnost proizvodnje toplotne energije i djelatnost distribucije toplotne energije i ove poslove povjeriti jednom ili više preduzeća ili privrednih društava, pod uslovima propisanim ovim zakonom i Odlukom o snabdijevanju toplotnom energijom, tarifnim sistemima za obračun toplotne energije i izvršenih usluga, kojom odlukom jedinica lokalne samouprave određuje modele obračuna i raspodjele troškova za isporučenu toplotnu energiju tarifnim kupcima, kao i uslove za priključenje i isključenje sa sistema (član 9. st. 1, 3. 4); da korisnik koristi komunalne usluge koje je jedinica lokalne samouprave organizovala na svom području u skladu sa odredbama ovog zakona, izuzetno korisniku komunalne usluge može se na njegov zahtjev odobriti da ne koristi neku komunalnu uslugu/prestanak njenog korišćenja, odnosno korisnik ima pravo na raskid ugovora ako davalac te usluge ne može obezbijediti propisan kvalitet, ako tehničke karakteristike sistema ne omogućavaju njeno korišćenje ili ako za korisnika postoje bolja tehnička i ekonomski povoljnija rješenja, pod uslovom da to ne škodi drugim korisnicima, vodeći računa o mjerama iz člana 5. ovog zakona, kao i uslovima detaljnije propisanim odlukom iz člana 6. stav 2. ovog zakona, te da provjeru ispunjenosti uslova i izradu odgovarajućeg stručnog mišljenja vrši lice ovlašćeno za takvu vrstu poslova koje je nezavisno od davaoca i korisnika komunalne usluge (član 9a); da je davalac komunalne usluge dužan da obezbijedi trajno i nesmetano pružanje korisnicima komunalne usluge pod uslovima, na način i prema normativima propisanim zakonom i drugim propisima, ispravnost i funkcionalnost komunalnih objekata i uređaja, određeni kvalitet komunalnih usluga i odgovoran je za štetu koju prouzrokuje korisnicima ako ne obezbijedi da se komunalna usluga vrši pod navedenim uslovima (član 13); da se pružanje i korišćenje komunalnih usluga vrši na osnovu ugovora zaključenog između davaoca komunalne usluge i korisnika, da se ugovori zaključeni sa korisnicima komunalnih usluga koji te usluge koriste za lične potrebe ili potrebe svog domaćinstva zaključuju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje zaštita prava potrošača u Republici Srpskoj, da korisnik plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu na osnovu računa koji ispostavlja davalac komunalne usluge, a u slučaju spora između ugovornih strana nadležan je sud (član 16).

Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17) utvrđena su osnovna prava potrošača pri kupovini robe i usluga, prodaja proizvoda i pružanje usluga, odgovornost i garancija za proizvod ili uslugu, usluge od opšteg ekonomskog interesa, kao i ostala pitanja u vezi sa zaštitom potrošača, među kojima je i pravo potrošača da se čuje njegov glas, tj. pravo da posredstvom udruženja za zaštitu potrošača bude predstavljan i da učestvuje u radu nadležnih organa koji rješavaju pitanja od interesa za potrošače (član 3. tačka d), dok se potrošač ne može odreći prava, niti biti uskraćen za prava koja su mu data ovim zakonom (član 4. stav 1). Odredbama člana 46. st. 1. i 2. ovog zakona definisana je, između ostalih, usluga prodaje toplotne energije, kao usluga od opšteg ekonomskog interesa koja se pruža posredstvom distributivne mreže, čiji kvalitet, uslove pružanja, odnosno cijenu uređuju ili kontrolišu republički organ uprave, ili organ uprave na nivou BiH ili drugi nosilac javnog ovlašćenja, a radi zadovoljenja opšteg društvenog interesa, te da se pružanje ekonomske usluge potrošaču zasniva na ugovornom odnosu između potrošača i trgovca. Prema članu 51. st. 2, 3. i 4. Zakona, potrošač koji je nezadovoljan kvalitetom i obračunom pružene ekonomske usluge ima pravo da trgovcu podnese prigovor u pisanoj ili elektronskoj formi u roku određenom u ugovoru iz člana 46. stav 2. ovog zakona, da je trgovac koji pruža ekonomsku uslugu dužan da formira komisiju za rješavanje reklamacija potrošača u čijem radu moraju učestvovati predstavnici udruženja za zaštitu potrošača, a koja je obavezna da na reklamaciju potrošača odgovori u pisanoj formi u roku od 30 dana od dana prijema prigovora, o čemu vodi posebnu evidenciju, dok je članom 52. propisano da su nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača ekonomskih usluga obavezni da formiraju Savjetodavno tijelo u čijem radu učestvuju predstavnici udruženja potrošača, koje svoje odluke donosi bez diskriminacije, na transparentan i objektivan način, dok nadležni organi svoje odluke donose nakon pribavljanja mišljenja ovog savjetodavnog tijela.

Članom 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske (stav 1), i da se javne vlasti neće miješati u vršenje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, javne bezbijednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Odredbama člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda garantovano je pravo na imovinu tako što je predviđeno da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, a da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1), te da prethodne odredbe ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dadžbina ili kazni (stav 2).

Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, kojima je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti i da svojom odlukom, između ostalog, detaljnije propisuje uslove i način obavljanja komunalnih djelatnosti, materijalne, tehničke i druge uslove za finansiranje, razvoj, izgradnju i održavanje komunalnih objekata, funkcionisanje i tehničko-tehnološko jedinstvo sistema i uređaja, opšte uslove koje sadrži ugovor između davaoca i korisnika komunalne usluge, uslove za korišćenje i prestanak korišćenja komunalne usluge, jedinicu obračuna za svaku vrstu komunalne usluge i način naplate komunalnih usluga, Sud je ocijenio da je Skupština grada Banjaluka, propisujući kao osporenim odredbama člana 22. stav 1. i 4. Odluke način i uslove pod kojima se korisnik usluge može izdvojiti/isključiti iz centralnog toplifikacionog sistema, uredila odnose davaoca i korisnika usluge u okviru zakonom utvrđenog ovlašćenja. Prilikom ove ocjene Sud je imao u vidu Zakon o održavanju zgrada ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 101/14), čijim su odredbama definisani zajednički dijelovi zgrade, u koje spadaju i toplovodne instalacije (član 3. tačka ž) kao nedjeljiva i nepodijeljena imovina etažnih vlasnika koja predstavlja osnov suvlasničke zajednice sa jednakim obimom prava i obaveza, u skladu sa zakonom i njihovim međusobnim ugovorom, i u zavisnom je odnosu prema zasebnoj etažnoj svojini i neodvojiva je od nje (član 4. st. 1. i 2). Na osnovu navedenog, te imajući u vidu zakonom propisane obaveze davaoca usluge, Sud je ocijenio da utvrđivanje obaveze korisnika da, ukoliko ne postoje tehničke karakteristike za potpuno isključenje korisnika iz toplifikacionog sistema zbog prolaska cijevi kroz prostor korisnika koje napajaju druge korisnike toplotnom energijom, pribavi saglasnost svih stanara ZEV-a/ vlasnika objekata i da prihvati jedan od ponuđena tri modaliteta: ispostavljanje računa na bazi rada od 24 časa dnevno na osnovu stručnog mišljenja o ispunjenosti uslova za isključenje iz toplifikacionog sistema, o njegovom trošku, koje sadrži jasne parametre iz kojih je vidljivo koliko toplotne energije prostoru korisnika daju postojeći vodovi koji prolaze kroz isti i snabdijeva druge korisnike, ili da o svom trošku, putem ovlašćenog stručnog lica, izvrši izolaciju vodova koji prolaze kroz prostor korisnika, o čemu zapisnik potpisuju ovlašćeni predstavnik korisnika, davaoca usluge i lice koje je izvršilo izolaciju vodova, u kom se slučaju korisniku dalje ne ispostavlja račun za toplotnu energiju, ili da sa isporučiocem zaključi ugovor kojim će se obavezati da za isporučenu toplotnu energiju plaća 30% od pune cijene za grijanje, u kom slučaju se neće vršiti prethodno navedene radnje, kako je to propisano odredbom člana 22. stav 4. Odluke, nije nesaglasno sa zakonom. Kako davalac usluge zbog tehničkih karakteristika sistema isporuke toplotne energije nije u mogućnosti da u potpunosti obustavi uslugu grijanja u prostorijama  koje se ne mogu isključiti iz sistema zajedničkog grijanja i koje se griju preko zajednički ugrađenih instalacija, to je, po ocjeni Suda, utvrđivanje odgovarajuće obaveze korisniku na način određen članom 22. stav 4. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 2/18, 40/18 i 12/19) saglasno sa zakonskim ovlašćenjem jedinice lokalne samouprave da svojim aktom uredi prava i obaveze davaoca i korisnika ove komunalne usluge. Osporeno propisvanje saglasno je i sa osnovnim načelima na kojima se zasniva Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04), jer je predmet ugovora, kojim davalac i korisnik uređuju međusobne odnose, i otkaz isporuke toplotne energije na način i pod uslovima koje prihvati korisnik ove komunalne usluge. Ocjena opravdanosti i cjelishodnosti osporenog rješenja, odnosno da li osporenom odredbom propisan procenat odražava realnu vrijednost troškova toplotne energije koja se i pored obustavljanja zbog tehničko-tehnološkog jedinstva sistema, korisniku pruža u određenom obimu, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti Suda.

Činjenica da je osporena odredba člana 22. stav 4. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije u saglasnosti sa zakonom za čije je izvršenje donesena, čini je ustavnom i sa stanovišta člana 108. Ustava Republike Srpske. Takođe, iz istih razloga, po ocjeni Suda, osporenim propisivanjem nije povrijeđeno pravo na imovinu garantovano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno osporeno rješenje nije usmjereno na ugrožavanje ili pak ograničavanje navedenog prava.    

Ocjenjujući osporene čl. 28. i 55. Odluke, kojim su propisani prigovor na kvalitet toplotne energije i prigovor na novčanu obavezu, Sud je ocijenio da nije došlo do povrede odredbi Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17), kako to smatra davalac inicijative. Naime, ovim zakonom predviđeno je da kvalitet, uslove pružanja i cijenu usluge prodaje toplotne energije, kao usluge od opšteg ekonomskog interesa koja se pruža posredstvom distributivne mreže, uređuju ili kontrolišu, između ostalih, i drugi nosioci javnih ovlašćenja, da se pružanje ove usluge zasniva na ugovornom odnosu između potrošača i trgovca, da potrošač, ako je nezadovoljan kvalitetom i obračunom pružene ekonomske usluge, ima pravo da trgovcu podnese pisani prigovor u roku određenom u ugovoru, a trgovac je dužan da formira komisiju za rješavanje reklamacija potrošača u čijem radu moraju učestvovati predstavnici udruženja za zaštitu potrošača, kao i da su nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača ekonomskih usluga obavezni da formiraju Savjetodavno tijelo u čijem radu učestvuju predstavnici udruženja potrošača, koje svoje odluke donosi nakon pribavljanja mišljenja ovog savjetodavnog tijela. Imajući u vidu ranije navedene odredbe čl. 6, 9a i 16. Zakona o komunalnim djelatnostima, te navode iznesene u inicijativi, Sud je utvrdio da je propisivanjem uslova i postupka podnošenja prigovora na kvalitet toplotne energije i prigovora na obračun naknade za utrošenu toplotnu energiju na način propisan osporenim odredbama čl. 28. i 55. Odluke u skladu sa Zakonom. Naime, iz odredbe Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj proizlazi da je formiranje savjetodavnog tijela, odnosno obezbjeđenje učešća predstavnika potrošača u postupku odlučivanja po prigovoru potrošača/korisnika predmetne komunalne usluge obaveza u postupanju davaoca usluge, a ne donosioca osporene Odluke. S obzirom na to da su u pitanju pojedinačni slučajevi obezbjeđenja zaštite prava korisnika predmetne usluge podnošenjem reklamacije, odnosno prigovora, Ustavni sud, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje njihovu primjenu.

Navode davaoca inicijative koji se odnose na primjenu, cjelishodnost, nepreciznost i dopunu odredbi člana 63. stav 1. i 2. Odluke, odnosno normiranje pojedinih situacija, Sud nije razmatrao, jer prema članu 115. Ustava, to nije u domenu njegove nadležnosti.

U postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe člana 22. stav 1. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ br. 2/18 i 40/18), Sud je utvrdio da je Skupština grada Banjaluka donijela Odluku o izmjeni Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije („Službeni glasnik Grada Banjaluka“ broj 12/19). Članom 1. stav 1. Odluke o izmjeni Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije izmijenjena je osporena odredba člana 22. stav 1. osnovnog teksta Odluke tako što je propisano da se korisniku usluge može, na njegov pismeni zahtjev, odobriti izdvajanje iz centralnog toplifikacionog sistema/isključiti ako tehničke karakteristike sistema to omogućavaju.

Imajući u vidu da je osporena odredba člana 22. stav 1. Odluke izmijenjena, odnosno usaglašena sa zakonom, Sud je, na osnovu člana 57. tačka a) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), obustavio postupak za ocjenu njene ustavnosti i zakonitosti, cijeneći da nije potrebno donijeti odluku zbog toga što nisu otklonjene posljedice neustavnosti, odnosno nezakonitosti.       

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.                                                                                                                         

Broj: U-20/18

25. septembra 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>