Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

        Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 20. decembra 2018. godine,   d o n i o   j e

 

                                                                O D L U K U

 

          Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 116a stav 2. Zakona o željeznicama Republike Srpske  (''Službeni glasnik Republike Srpske“ br.  19/17, 28/17 i 100/17).  

 

                                                           O b r a z l o ž e nj e

 

          Samostalni sindikat saobraćajno-transportne djelatnosti Željeznica Republike Srpske Banjaluka i Konfederacija sindikata Republike Srpske podnijeli su Ustavnom sudu Republike Srpske prijedloge za ocjenjivanje ustavnosti člana 116a stav 2. Zakona o željeznicama Republike Srpske  (''Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/17, 28/17 i 100/17). Predlagač Samostalni sindikat saobraćajno-transportne djelatnosti željeznica Republike Srpske Banjaluka zastupan po punomoćniku Branislavu Cvijanoviću, advokatu iz Banjaluke, osporava ustavnost navedene odredbe Zakona u odnosu na član 5. stav 1. al. 1. i 4, član 10. i član 39. st. 1. i 3. Ustava Republike Srpske. U prijedlogu se iznose razlozi zbog kojih, po mišljenju predlagača, osporeno zakonsko rješenje, prema kojem  izuzetno, i to u slučaju kada se pristupi reorganizaciji u željeznicama Republike Srpske, željezničkom radniku radni odnos prestaje kada ostvari godine starosti propisane u članu 42. stav 1. ili članu 178. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15), nije jasno a niti primjenljivo, zato što propisana alternacija u pogledu određivanja godina starosti, koje dovode do prestanka radnog odnosa željezničkog radnika po sili zakona, stvara dilemu koji od dva ponuđena izbora se imaju primijeniti. Uz to, kako navodi ovaj predlagač, osporenim propisivanjem se krši pravo građanina na legitimna očekivanja budući da se jedno zakonsko pravo, kao što je  pravo na odlazak u starosnu penziju pod povoljnijim uslovima odnosno ranije, pretvara u obavezu prestanka radnog odnosa po sili zakona i s tim u vezi ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava odnosno na predmet koji je vođen pred ovim sudom u slučaju Staff Salaries broj 81/72. Ovaj predlagač, takođe, obrazlaže na koji način je osporenom zakonskom odredbom povrijeđen princip jednakosti građana, odnosno na koji način je prekršena opšta zabrana diskriminacije građana, kao i član 39. st. 1. i 3. Ustava, kojim je zagarantovano pravo na rad i dostupnost radnih mjesta pod jednakim uslovima.  Smatra da je osporenim propisivanjem pričinjena diskriminacija na štetu željezničkih radnika, jer propisana norma, koja je u biti mjera usmjerena na smanjenje viška zaposlenih, nije proporcionalna datom cilju, te da je zakonodavac trebao utvrditi objektivne kriterijume smanjenja viška zaposlenih, kako bi se broj zaposlenih smanjivao na osnovu objektivnih i pravičnih kriterijuma (kvalitet rada, angažovanost, dužina radnog staža i sl.), a ne na osnovu ličnog svojstva, tj. godina života. Iz sadržine drugog prijedloga koji je podnijela Konfederacija sindikata Republike Srpske proizlazi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 10, članom 16. stav 1, članom 39. stav 1. i članom 51. Ustava. Obrazlažući navedeno ovaj predlagač ukazuje na koji način je osporenom odredbom Zakona došlo do diskriminacije željezničkih radnika u odnosu na sve ostale radnike u Republici Srpskoj, a uz to tvrdi  da osporenim zakonskim rješenjem nisu obuhvaćene zaposlene radnice željeznica Republike Srpske, čime su stavljene u neravnopravan položaj u odnosu na radnike ‒ muškarce  zaposlene u željeznicama. 

         Pored navedenih prijedloga, Ustavnom sudu su date i tri inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 116a. stav 2. Zakona o željeznicama Republike Srpske. Davaoci inicijativa Ljubomir Đuranović i  Miroslav Kovačevića iz Doboja, te Milivoje Golubović iz Brčkog navode, između ostalog, da se Zakonom o željeznicama Republike Srpske ne mogu regulisati prava i obaveze iz radnog odnosa, niti ostvarivanje prava po prestanku radnog odnosa, s obzirom na to da se radi o  pitanjima koja su  regulisana Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 1/16) i Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao i da su željeznički radnici muškog pola dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale zaposlene radnike u Republici Srpskoj, ali i da je zaposlenim željezničkim radnicima ženskog pola uskraćeno pravo na rad do navršene 65 godine života, koje pravo pripada svim ostalim zaposlenim ženama u Republici Srpskoj. Uz to, prema navodima iz jedne od inicijativa, osporeno zakonsko propisivanje omogućava željeznicama Republike Srpske da izbjegnu postupak rješavanja tehnološkog viška radnika, kao i obavezu isplate pravične otpremnine, koji su propisani Zakonom o radu. Takođe, u jednoj od navedenih inicijativa tražena je i ocjena saglasnosti osporene zakonske odredbe sa članom 175. Zakona o radu.

         Rješenjem Ustavnog suda broj U-31/18 od 28. aprila 2018. godine odlučeno je da se predmeti U-36/18, U-112/17, U-3/18 i U-19/18 pripoje predmetu U-31/18, tako da se po svima njima vodi jedinstven postupak pod brojem U-31/18.

          U odgovoru koji je Narodna skupština Republike Srpske dostavila u predmetu U-3/18 navodi se, između ostalog, da su osporenom zakonskom odredbom utvrđeni uslovi za prestanak radnog odnosa željezničkih radnika, a ne za penzionisanje, kao i da je cilj zakonodavca bio da se osporenim propisivanjem, koje se primjenjuje u postupku reorganizacije željeznica Republike Srpske, stvore zakonske pretpostavke za mogućnost ostvarivanja prava na penziju u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, za sve željezničke radnike koji ispunjavaju navedeni uslov za prestanak radnog odnosa. Pored toga, u odgovoru se navodi da se ovakvim zakonskim rješenjem obezbjeđuje maksimalna pravičnost i socijalno zbrinjavanje za sve željezničke radnike koji ispunjavaju uslov za prestanak radnog odnosa propisan osporenim članom Zakona, kao i da se osporene zakonske odredbe podjednako odnose na sve željezničke radnike, bez obzira na njihov pol i radno mjesto na kome se nalaze, budući da je članom 2. tačka 12. ovog zakona definisano da su željeznički radnici svi radnici zaposleni u željeznicama Republike Srpske. Naglašavaju da je ovakav način propisivanja osporavane problematike opravdan i u opštem interesu, te da je zakonodavac, cijeneći društveno-ekonomske prilike u kontekstu najšire društvene zajednice, usvojio svrsishodno zakonodavstvo.

         Osporenim članom 116a stav 2. Zakona o željeznicama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 19/17, 28/17 i 100/17) propisano je da izuzetno od stava 1. ovog člana, u slučaju kada se pristupi reorganizaciji u željeznicama Republike Srpske, željezničkom radniku radni odnos prestaje kad navrši 40 godina penzijskog staža i godine života utrđene članom 42. stav 1. ili članom 178. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).

         Odredbama Ustava Republike Srpske u odnosu na koje predlagači i davaoci  inicijativa osporavaju navedeni član Zakona utvrđeno je: da se ustavno uređenje Republike temelji, pored ostalog, na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima, te vladavini prava (član 5. al. 1. i 4); da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom (član 16. stav 1); da svako ima pravo na rad i slobodu rada, te da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakim uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija (član 39. st. 1. i 3); da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (član 49. st. 1. i 2); da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, radne odnose, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite (tač. 5. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava); da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51); da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

         Takođe, u postupku razmatranja osnovanosti navoda iz prijedloga i  inicijativa  Sud je imao  u vidu  odredbe člana  1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i član 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju u odnosu na koje je tražena ocjena ustavnosti osporene zakonske  odredbe.

         Članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđeno je da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine i da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1), te da prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dadžbina ili kazni (stav 2).

          Članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđeno je, pored ostalog, da se uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status, a članom 1. Protokola 12. uz Konvenciju predviđeno je da će se svako pravo koje zakon propisuje ostvarivati bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao npr. polu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovini, rođenju ili drugom statusu (stav 1), i da javne vlasti neće ni prema kome vršiti diskriminaciju po osnovima kao što su oni pomenuti u stavu 1. ovog člana (stav 2).

        Pored navedenog, u postupku razmatranja osnovanosti navoda iz prijedloga i inicijativa Sud je imao u vidu da se Zakonom o željeznicama Republike Srpske uređuje upravljanje, elementi i vrste željezničke infrastrukture, obaveze njenog upravljača, kao i pristup i njeno korišćenje, kapacitet, infrastrukture i dodjela trase voza i naknada za njeno korišćenje, izgradnja, rekonstrukcija i održavanje željezničke infrastrukture, gradnja željezničkih objekata i postrojenja, ukrštanje željezničkih pruga i puteva, prevoz u željezničkom saobraćaju, željeznička vozila, željeznički radnici, vanredni događaj i zaštita pruge (član 1).  Ovim zakonom je, između ostalog, propisano i to članom 2. tačka 12. da su željeznički radnici svi radnici zaposleni na željeznicama Republike Srpske, a članom 116a stav 1. da željezničkom radniku radni odnos prestaje:  istekom roka na koji je zasnovan (tačka 1), kad radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (tačka 2), sporazumom između radnika i poslodavca (tačka 3), otkazom ugovora o radu od strane radnika ili poslodavca (tačka 4), odlukom nadležnog organa (tačka 5), na zahtjev roditelja ili staratelja radnika mlađeg od 18 godina života (tačka 6) i smrću radnika (tačka 7).

         Takođe, u postupku razmatranja navoda iz prijedloga i inicijativa Sud je  imao u vidu Zakon o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18), kojim se, kao sistemskim zakonom,  uređuju radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonima nije drugačije određeno (član 1. tačka 1). Prema članu 2. stav 1. ovog zakona odredbe ovog zakona primjenjuju se na sve radnike koji rade na teritoriji Republike Srpske (u daljem tekstu: Republika), kod domaćeg ili stranog pravnog, odnosno fizičkog lica, bez obzira na mjesto njegove registracije, odnosno državljanstvo (u daljem tekstu: poslodavac), kao i na radnike koji su upućeni na rad u inostranstvo od strane poslodavca, osim ako zakonom zemlje u koju su upućeni ili međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno, a prema članu 5. stav 1. ovog zakona radnik, u smislu ovog zakona, jeste fizičko lice koje radi kod poslodavca i ima prava i obaveze iz radnog odnosa po nekom od osnova iz člana 1. stav 2. ovog zakona i koje je prijavljeno u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljem tekstu: Jedinstveni sistem). Osim navedenog, ovim zakonom je, i to članom 19.  propisano da radnik, kao i lice koje traži zaposlenje, ne može biti stavljen u neravnopravan položaj prilikom ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje, zbog rase, eničke ili nacionalne pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i ubjeđenja, socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu ili političkoj organizaciji, fizičkog i duševnog zdravlja i drugih obilježja koja nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnog odnosa, a članom 175. da radni odnos prestaje, između ostalog, kad radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (tačka 2).

         Uz to, Sud je imao u vidu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br.134/11, 82/13 i 103/15) kojim je, između ostalog, i to članom 41. propisano da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (stav 1), a stavom 2. da osiguranik koji nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža, a osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja (stav 2), a članom 178. stav 1. da izuzetno od člana 42. stav 1. ovog zakona, osiguranik sa 40 godina penzijskog staža ima pravo na starosnu penziju kad navrši u: 2012. godini bez obzira na godine života (tačka a), 2013. godini 56 godina života (tačka b), 2014. godini 56 godina i četiri mjeseca života (tačka v), 2015. godini 56 godina  i osam mjeseci života (tačka g), 2016. godini 57 godina života (tačka d), 2017. godini 57 godina i četiri mjeseca života (tačka đ), 2018. godini 57 godina i osam mjeseci života (tačka e), 2019. godini 58 godina života (tačka ž), 2020. godini 58 godina i četiri mjeseca života (tačka z), 2021. godini 58 godina i osam mjeseci života (tačka i), 2022. godini 59 godina života (tačka j), 2023. godini 59 godina i četiri mjeseca života (tačka k) i 2024. godini 59 godina i osam mjeseci života (tačka l).

         Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da  se osporenim propisivanjem ne narušava ni jedan ustavni princip, pa ni princip ravnopravnosti, na koji se prijedlozima i inicijativama posebno ukazuje. Prilikom ovakve ocjene Sud je,  prije svega,  imao u vidu da je zakonodavac ovlašćen da zakonom uredi sistem u oblasti radnih odnosa i socijalnog osiguranja, ali isto tako i da Ustav Republike Srpske ne poznaje ograničenja u pogledu nadležnosti zakonodavca da sistemskim ili posebnim zakonima reguliše radni odnos, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, a u okviru toga i razloge za prestanak radnog odnosa zbog ispunjenosti uslova za starosnu penziju. Naime, da li će prava iz radnog odnosa biti uređena jednim opštim propisom (zakonom), koji predstavlja zakonski osnov za ostvarivanje Ustavom zajemčenog prava na rad ili posebnim propisom (zakonom), za pojedine kategorije zaposlenih i da li će način prestanka radnog odnosa zbog ispunjenosti uslova za starosnu penziju za različite kategorije zaposlenih biti uređeni na isti ili različit način stvar je cjelishodnosti i procjene zakonodavca o čemu, prema članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje Ustavni sud.

        U konkretnom slučaju, Zakonom o željeznicama Republike Srpske uređen je sistem u oblasti željezničkog saobraćaja, a u okviru navedenih pitanja regulisanih ovim zakonom zakonodavac je uredio i određena pitanja koja se odnose na željezničke radnike, a vezana su za stručnu osposobljenost, sticanje prava na upravljanje željezničkim vozilom i regulisanje željezničkog saobraćaja, posebnu zdravstvenu sposobnost željezničkih radnika,  radno vrijeme osoblja, te  prestanak radnog odnosa željezničkih radnika.  Prema tome, Zakon o željeznicama Republike Srpske, u dijelu koji se odnosi na uslove za prestanak radnog odnosa željezničkih radnika je poseban zakon u odnosu na Zakon o               radu koji prestavlja opšti zakon u oblasti radnih odnosa. Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da je zakonodavac propisujući razloge za prestanak radnog odnosa željezničkim radnicima, a u okviru toga i izuzetak koji se primjenjuje u situaciji kada se pristupi reorganizaciji u željeznicama Republike Srpske na način predviđen osporenom odredbom člana 116a. stav 2. Zakona, a koji je  drukčiji od onog propisanog Zakonom o radu ‒ postupio u skladu sa ovlašćenjima iz člana 49. st. 1. i 2. i tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava. Pri tome, utvrđivanje konkretnih uslova za prestanak radnog odnosa željezničkih radnika koji rade u željeznicama Republike Srpske, na osnovu i u okviru navedenih ustavnih ovlašćenja, stvar je zakonodavne politke koju Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje. Osporenim propisivanjem se, po ocjeni Suda, ne može dovesti u pitanje ostvarivanje Ustavom zajemčenog prava na rad iz člana 39. Ustava, i to zbog toga što jemstvo prava na rad ne znači da radni odnos ne može prestati na način i pod uslovima predviđenim zakonom, a naročito ne može da znači garanciju u pogledu propisanih uslova za starosnu penziju. Pored toga, osporena odredba Zakona se ne može dovesti u pitanje ni u odnosu na ustavno načelo ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, jer se primjenjuje na sve željezničke radnike u željeznicama Republike Srpske, bez obzira na njihova lična svojstva, a ne dovode se u neravnopravan položaj ni u odnosu na druge radnike u Republici, jer se prava, obaveze i odgovornosti koji se odnose na status zaposlenih jednako odnose na sve zaposlene koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji i za ta lica je predviđen jedinstven pravni režim.

         Osim navedenog, Sud je ocijenio da se osporena zakonska odredba, kojom je propisan izuzetak u pogledu uslova za prestanak radnog odnosa željezničkim radnicima, koji izuzetak se primjenjuje u situaciji kada se pristupi reorganizaciji u željeznicama Republike Srpske, ne može dovoditi u pitanje sa stanovišta odredbi  člana 16. stav 1. i člana 51. Ustava, tako  da  navedene ustavne odredbe nisu od značaja za ocjenu ustavnosti.

          Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost osporene odredbe člana 116a stav 2. Zakona o željeznicama Republike Srpske  sa članom 175. Zakona o radu s obzirom na to da se radi o aktima koji imaju istu pravnu snagu i koji su doneseni od strane istog organa.

         Navode pojedinih davalaca inicijative (Miroslava Kovačevića i Ljubomira Đuranovića) koji se odnose na povredu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 14. Evropske konvecije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i  člana 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju Sud nije razmatrao iz razloga što su paušalni odnosno zato što navedeni davaoci inicijative nisu, u konkretnom slučaju, naveli u čemu se sastoji povreda ovih odredaba Konvencije.

         Ostali razlozi kojima predlagači i davaoci inicijativa obrazlažu nesaglasnost ove odredbe sa Ustavom, a koji se u suštini svode na nezadovoljstvo željezničkih radnika navedenim zakonskim rješenjem, kao i njegovu neprimjenljivost, nisu u nadležnsti Ustavnog suda iz člana 115. Ustava.

         Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

        Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman  i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-31/18

20. decembra 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>