Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tačka a) i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 31. oktobra 2018. godine, donio je

 

O D L U K U

 

Utvrđuje se da član 160a Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 160b i 160v Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Udruženje „Centar za humanu politiku“ iz Doboja dalo je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 160a, 160b i 160v Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16), (u daljem tekstu: Zakon) zbog toga što propisuje manju naknadu za legalizaciju izgrađenih objekata od naknade za dobijanje građevinske dozvole za buduću izgradnju objekata, a kao mjerilo je propisana različita površina objekata. Ističe se mišljenje da se osporenom zakonskom odredbom o manjoj naknadi za legalizaciju dovode u privilegovan položaj oni koji su izgradili objekte bez prethodno pribavljene građevinske dozvole u odnosu na graditelje koji zakonito grade. U inicijativi se, takođe, ističe da član 160b Zakona propisuje naknadu za legalizaciju  za objekte izgrađene u prvoj zoni, i to identično naknadi propisanoj članom 73. Zakona za legalno izgrađene objekte, dok se za legalizaciju objekata izgrađenih u drugoj i ostalim zonama  smatra da se neustavno propisuje manja naknada za legalizaciju, za razliku od  naknade za legalno izgrađene objekte propisane članom 73. Zakona. Takođe, u inicijativi se ukazuje na to da je članom 160v Zakona propisano da naknadu za legalizaciju izgrađenog objekta ne plaćaju članovi porodica poginulih boraca, ratni vojni invalidi I i II kategorije i najteži civilni invalidi, što se smatra neustavnim zbog razlikovanja obaveze na plaćanje naknade po osnovu različitog statusa građana. Inicijativom se ukazuje na to da su osporene odredbe suprotne načelu ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom, koje načelo je utvrđeno odredbom člana 10. Ustava Republike Srpske. Smatra se da ni utvrđivanje  opšteg interesa članom 151a Zakona nije osnov za ustavnost osporenih odredbi Zakona. Zbog navedenog predlaže se da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom, da donese privremenu mjeru, kojom bi se onemogućila njihova primjena, kao i da otkloni posljedice njihove primjene.

Razmatrajući inicijativu Ustavni Sud je na sjednici održanoj 24. februara 2016. godine rješenjem pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti članova 160a, 160b i 160v Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16). Istim rješenjem Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za obustavu primjene osporenih odredbi Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15 i 3/16). 

U odgovoru na inicijativu koji je Narodna skupština Republike Srpske  dostavila nakon prijema rješenja Suda o pokretanju postupka navodi se da je odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju, koje se odnose na legalizaciju, razdvojena socijalna bespravna izgradnja od komercijalne bespravne izgradnje. Obrazlaže se da je  izbjegavanje plaćanja naknada propisanih u postupku izdavanja građevinske dozvole prvenstveno posljedica lošeg ekonomskog stanja socijalno ugroženih građana, a posebno članova porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, ostalih najtežih invalida i sl. Ističe se da je nakon objavljivanja  Odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj  U-82/13 („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 2/15), zakonodavac novim, drugačijim zakonskim rješenjima propisao mehanizme za pravno i tehničko saniranje posljedica bespravno izgrađenih objekata. Kao odlučujuće se ističe da  je zakonodavac na osnovu direktne primjene Ustava propisao članom 151a Zakona da pitanja legalizacije predstavljaju opšti interes za Republiku Srpsku. U smislu opšteg interesa osporavanih odredaba čl. 160a, 160b i 160v Zakona navodi se da uređuju postupak legalizacije na način da se uvodi naknada za legalizaciju kao poseban vid naknade, drugačiji od naknade za buduću izgradnju i definiše način njenog obračuna za individualne stambene i stambeno-poslovne objekte površine do 400 m2, koji čine najveći procenat bespravnih objekata i za koje se odredbama čl. 160a i 160b Zakona na jedinstvenim principima uređuje postupak obračuna naknade za legalizaciju. Takođe se odredbama člana 160v Zakona, kao posebna kategorija lica među bespravnim graditeljima, definišu porodice poginulih boraca, ratni vojni invalidi prve i druge kategorije i lica koja imaju status najtežih civilnih invalida u kolicima i slijepa lica, za koje se, s obzirom na njihov status, propisuje da ne plaćaju naknadu za legalizaciju. To predstavlja jedan vid pomoći države u njihovom stambenom zbrinjavanju, a  to pravo ne mogu ostvariti lica koja su po osnovu tog statusa već riješila stambeno pitanje. Navodi se da su novim zakonskim odredbama regulisana prava i obaveze  lica koja su  po svom socijalnom statusu u težoj socijalnoj, ekonomskoj i pravnoj situaciji  u odnosu na sve ostale subjekte u Republici. Zaključuje se da su neprihvatljive tvrdnje podnosioca inicijative  da predmetne odredbe čine povredu Ustava, jer, naprotiv, predmetno zakonsko rješenje ima  osnov u odredbama Ustava, koje propisuju: da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta (član 59. Ustava); da Republika garantuje minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi u skladu sa zakonom (član 61. stav 1. Ustava); da je Republika nadležna, između ostalog, da uređuje  zaštitu svih oblika svojine (Amandman XXXII tačka 6, kojim amandmanom je izmijenjen član 68. Ustava), te da Zakon poštuje garanciju ravnopravnosti građana (člana 10. Ustava). Narodna skupština ukazuje na predmet ovog suda broj U-3/14 od 24. februara 2015. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/15) u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambenootadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 15/12 i 40/12). Zakonodavac je mišljenja da ovakvo propisivanje predstavlja cjelishodno rješenje, budući da na predmetni način omogućava da se  bespravna gradnja uvede u pravne okvire, koji u skladu sa mjerama ekonomske i socijalne politike, podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana. Zakonodavac predlaže da Sud iz navedenih razloga datu inicijativu ne prihvati.

Predmet ocjene ustavnosti su odredbe članova 160a, 160b i 160v, Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 40/13, 106/15 i 3/16), koje se citiraju kako slijedi:

Član 160a.

 

  1. Za objekte iz člana 152. i člana 157. stav 1. ovog zakona i završene pomoćne objekte, u smislu ovog zakona, naknada za legalizaciju plaća se u fiksnom iznosu zavisno od ukupne korisne površine izgrađenog objekta, i to:

a)  za objekte ukupne korisne površine do 100 m2 naknada za legalizaciju iznosi 100 KM,

b)  za  objekte ukupne korisne površine od 100 m2 do 200 m2 naknada za legalizaciju iznosi 500 KM,

v) za objekte ukupne korisne površine od 200 m2 do 300 m2 naknada ze legalizaciju iznosi 1.000 KM i

g)  za objekte ukupne korisne površine od 300 m2 pa do maksimalne korisne površine za navedenu bruto građevinsku površinu objekta naknada za legalizaciju iznosi 2.000 KM.

    (2)  Ukoliko je predmet legalizacije završena dogradnja ili nadogradnja postojećeg legalno izgrađenog individualnog stambenog ili individualnog stambeno-poslovnog objekta bruto građevinske površine do 400 m2, naknada za legalizaciju dograđenog ili nadograđenog dijela objekta obračunava se u fiksnom iznosu na način propisan stavom 1. ovog člana, pri čemu se prilikom određivanja veličine objekta uzima ukupna površina ranije izgrađenog objekta i dograđenog, odnosno nadograđenog dijela objekta.

    (3) Za započete individualne stambene ili individualne stambeno-poslovne objekte bruto građevinske površine do 400 m2, za koje je izgrađena najmanje jedna nadzemna etaža, osim za objekte u prvoj zoni gradskog građevinskog zemljišta, investitor u postupku legalizacije plaća:

              a) naknadu za legalizaciju već izgrađenog dijela objekta, koja se obračunava u skladu sa stavom 1. ovog člana za svaku etažu nad kojoj je izgrađena stropna konstrukcija  i

              b) naknade iz člana 73. ovog zakona, za preostalu površinu objekta koji će se izgraditi na osnovu građevinske dozvole za završetak radova prema glavnom projektu.

 

Član 160b.

Za sve objekte izgrađene u prvoj zoni gradskog građevinskog zemljišta, kao i za ostale bespravne objekte, naknadu za legalizaciju čine naknade iz člana 73.ovog zakona.

 

Član 160v.

(1) Izuzetno, naknadu za legalizaciju individualnog stambenog ili individualnog stambeno-poslovnog objekta bruto građevinske površine do 400 m2  ne plaćaju lica koja na osnovu svog statusa nisu riješila stambeno pitanje, i to:

a) porodice poginulih boraca,

b) ratni vojni invalidi I ili II kategorije, odnosno ako je investitor član njihovog  porodičnog domaćinstva i

v) lica koja imaju status najtežih civilnih invalida u kolicima i slijepa lica.

(2) Utvrđivanje statusa i prava lica iz stava 1. ovog člana vrše organi koji su u skladu sa posebnim propisima nadležni za te kategorije lica.

 

          Sud je, osim osporenih citiranih zakonskih odredbi, imao u vidu i ostale odredbe kojima je propisano da je investitor izgradnje objekata na gradskom građevinskom zemljištu dužan da prije dobijanja građevinske dozvole plati rentu i naknadu za troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta, te da se naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta utvrđuje u skladu sa odredbama ovog zakona, propisa donesenih na osnovu ovog zakona i odluke skupštine jedinice lokalne samouprave iz člana 69. stav 1. ovog zakona (član 73. st. 1. i 2), kao i postupak i način utvrđivanja rente i predmetne naknade (čl. 74. do 77). Osim toga, Sud je imao u vidu da je posebnim poglavljem Zakona uređena legalizacija bespravno izgrađenih objekata ili njihovih dijelova (čl. 151. do 168), odnosno način i postupak legalizacije (čl. 151. do 159), uslovi i naknada za legalizaciju, te način obračuna i plaćanja (čl. 160. do 165). Prema članu 151. stav 1. ovog zakona, legalizacija, u smislu ovog zakona, predstavlja naknadno izdavanje lokacijskih uslova, građevinske dozvole i upotrebne dozvole za objekte, odnosno dijelove objekta izgrađene, započete ili rekonstruisane bez građevinske dozvole, kao i za objekte izgrađene na osnovu građevinske dozvole, na kojima je prilikom građenja odstupljeno od građevinske dozvole i glavnog projekta, a koji su izgrađeni ili čija je izgradnja započela do stupanja na snagu ovog zakona. Članom 151a. Zakona je propisano da legalizacija objekata predstavlja opšti interes za Republiku Srpsku koji se ostvaruje primjenom odredbi ovog zakona kojima je uređena legalizacija. Članom 160. stav 1. ovog zakona propisano je da je investitor, odnosno vlasnik objekta koji je predmet legalizacije, dužan da plati naknadu za legalizaciju objekta obračunatu u skladu sa ovim zakonom, uz mogućnost plaćanja na način propisan članom 75. stav 2. ovog zakona.

Razmatrajući razloge inicijative u odnosu na član 10. Ustava, koji garantuje da su građani Republike  ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo, Sud je imao u vidu i druge relevantne odredbe Ustava, i to:  odredba člana 5. stav 1. Ustava, prema kojoj se ustavno uređenje Republike, između ostalog, temelji na: garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa u skladu sa međunarodnim standardima (alineja 1), socijalnoj pravdi (alineja 3) i vladavini prava (alineja 4); član 51. Ustava, koji propisuje da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana; član 68. Ustava, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII koji propisuje da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje: ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda (tačka 5), osnovne ciljeve i pravce demografskog i socijalnog razvoja, korišćenje prostora, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja (tačka 8), kao i oblike socijalne zaštite, boračku i invalidsku zaštitu i brigu o djeci i omladini (tačka 12).

U postupku ocjenjivanja osporenog člana 160a Zakona o uređenju prostora i građenju, kojim se različito propisuje naknada za legalizaciju određenih već izgrađenih objekata od naknade za dobijanje građevinske dozvole za buduću izgradnju objekata, Sud je ocijenio da utvrđivanjem fiksne naknade prema površini objekta i prema zonama izgradnje nisu propisana jednaka mjerila za sve graditelje, kako legalne, tako i nelegalne izgradnje. Sud je utvrdio da je ovakvo propisivanje, prije svega, suprotno načelu vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava, koje je jedno od najviših ustavnih vrijednosti, a ogleda se, između ostalog, u principu da zakoni moraju biti opšti i jednaki za sve adresate, što se u ovom slučaju odnosi na sve graditelje objekata, bez obzira na to da li je u pitanju legalna ili nelegalna izgradnja. Međutim, osporenom zakonskom odredbom su za građane uspostavljeni različiti režimi prilikom ostvarivanja istog prava građenja i upotrebe objekata. Kako mogućnost legalizacije bespravne gradnje sama po sebi predstavlja pogodnost, to se ovom zakonskom odredbom legalni graditelji dovode u različitu pravnu situaciju u odnosu na nelegalne graditelje. Ovakvo razlikovanje investitora legalnih i nelegalnih objekata, po ocjeni Suda, suprotno je i garancijama ravnopravnosti građana i pravne jednakosti pred zakonom iz člana 10. Ustava, jer ovo ustavno načelo podrazumijeva i propisivanje jednakih uslova za ostvarivanje određenih prava, bez diskriminacije. Činjenica da su se investitori bespravnih objekata doveli u nepovoljan pravni položaj kršenjem zakona prilikom izgradnje, ne može biti osnov za propisivanje Zakonom fiksne i finansijski povoljnije naknade za legalizaciju objekata za razliku od naknade za legalno izgrađene objekte. Sud ukazuje na to da zahtjev pravne jednakosti ne dopušta razlikovanje građana iz istih pravnih situacija u obavezama koje su propisane zakonom, dakle, zakonodavac ne može da radi otklanjanja posljedica koje su nastale usljed nelegalne gradnje, tj. kršenja zakona, te usljed nepostupanja nadležnih inspekcijskih organa povodom toga ‒ propisuje povoljnije uslove za investitore nelegalno izgrađenih objekata od onih uslova koji su predviđeni za zakonit način sticanja prava na građenje i upotrebu objekata. Sud smatra da se na ovaj način stimuliše nelegalna gradnja, umjesto da se spriječi, kako ne bi došlo do daljeg narušavanja sistema prostornog planiranja i izgradnje u Republici. Shodno navedenom, Sud je ocijenio da osporeno propisivanje nije u saglasnosti ni sa garancijama iz člana 45. Ustava, prema kojem je svako dužan da se pridržava Ustava i zakona, zatim principom ustavnosti iz člana 108. Ustava, te sa načelom pravne sigurnosti iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava, kao opštim pravnim načelom.

Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 160b Zakona, Sud je ocijenio da se ovim članom ne pravi razlika između naknade propisane za zakonito izgrađene objekte u odnosu na naknadu za objekte izgrađene bez građevinske dozvole u prvoj zoni i za one koji nisu obuhvaćeni članom 160a Zakona, tako da je obezbijeđena jednakost građana, na koju se inicijativom ukazuje, saglasno garancijama iz člana 10. Ustava, pa iz tog razloga Sud nije prihvatio inicijativu u ovom dijelu.

Ocjenjujući ustavnost člana 160v Zakona, prema kome naknadu za legalizaciju  izgrađenog objekta do 400 m2 površine ne plaćaju članovi porodica poginulih boraca, ratni vojni invalidi I ili II kategorije, odnosno ako je investitor član njihovog porodičnog domaćinstva i lica koja imaju status najtežih civilnih invalida u kolicima i slijepa lica, Sud je utvrdio da je krug lica u postupku legalizacije odlučujući osnov oslobađanja od naknade. Osporeno oslobađanje od obaveze plaćanja naknade je u funkciji posebne brige javne vlasti sa nastojanjem da se omogući uspostava veće socijalne ravnopravnosti, ujednače prava, eliminiše moguća diskriminacija, te tako obezbijedi pravna sigurnost za navedenu kategoriju građana. Ova lica, po ocjeni Suda, ovakvim propisivanjem nisu stavljena u povoljniji položaj u odnosu na druge obveznike naknade, imajući u vidu njihovu znatno nepovoljniju životnu situaciju, a zakonodavac je imao ustavni osnova da po osnovu propisanog opšteg interesa daje  povoljnosti grupama građana srazmjerno razlikama, čime je nastojao da obezbijedi jednake šanse za svakoga u društvu. Ustavno načelo jednakosti i ravnopravnosti iz člana 10. Ustava ne podrazumijeva ravnopravnost i jednakost građana u apsolutnom smislu, već jednak tretman subjekata koji se nalaze u istim ili istovrsnim okolnostima prilikom realizacije određenih prava i obaveza. Zbog toga se pitanje obaveza na plaćanje naknade za legalizaciju ovih kategorija građana koji su izgradili objekte, određene površine, bez građevinske dozvole, ne može uspoređivati sa obavezama za plaćanje naknade za gradnju za ona lica koja su izgradila objekte sa građevinskom dozvolom, ili koja će ubuduće graditi na osnovu građevinske dozvole, čija pravna situacija i nije predmet regulisanja ovim zakonskim odredbama posebnog poglavlja o legalizaciji. Preferencijalni tretman lica iz člana 160v stav 1. upravo srazmjerno razlikama, po ocjeni Suda, na nediskriminirajući način obezbjeđuje im jednake mogućnosti da ostvare pravo građenja i upotrebe objekata u zakonom propisanom postupku. Sud je ocijenio da je prihvatljiva mjera zakonodavca kao odgovor na postojeće činjenično stanje i u svrhu ispravljanja određene strukturalne nejednakosti. Sud je, takođe, ocijenio da je osporena odredba saglasna članu 51. Ustava, koji propisuje da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana, te da je zakonodavac članom 151a. ovog zakona utvrdio da legalizacija objekata predstavlja opšti interes za Republiku Srpsku. Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da je osporena zakonska odredba u saglasnosti sa načelima iz člana 5. stav 1. i člana 10. Ustava. Iz navedenih razloga Sud nije prihvatio inicijativu u dijelu kojim se osporava član 160v Zakona.

U pogledu zahtjeva davaoca inicijative koji se odnosi na otklanjanje posljedica nastalih primjenom osporenih zakonskih odredbi, Sud je, saglasno odredbama člana 115. Ustava, ocijenio da nije nadležan da ocjenjuje način njihove primjene, pa samim tim ni da preduzima mjere za otklanjanje posljedica do kojih je eventualno došlo u postupku primjene.                                                                                             

Na osnovu svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.      

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-3/16

31. oktobra 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>