Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana  60. stav 1. tačka d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 11. jula 2018. godine,  d o n i o  j e

 

O D L U K U

 

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 7. stav 2. Zakona o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12), u dijelu koji glasi „...od vrste djelatnosti...“.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Asocijacija legalnih priređivača igara na sreću iz Banje Luke, koju zastupa Sanja Iličić-Lukenda, advokat iz Čitluka, podnijela je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) prijedlog za utvrđivanje neustavnosti člana 7. stav 2. Zakona o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12), u dijelu koji glasi „od vrste djelatnosti“. Predlagač smatra da je propisivanje prema kome se visina komunalne takse određuje u zavisnosti od vrste djelatnosti kojom se obveznik bavi, u suprotnosti sa načelima vladavine prava, socijalne pravde i tržišne privrede iz člana 5. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), te da je suprotno čl. 10.  i 50. Ustava i članu 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljem tekstu: Konvencija). Ističu da bi iznos ove takse trebalo da bude isti za sve njene obveznike, kao i da neizvjesnost u poslovanje unosi nepredvidivost odluka lokalnih zajednica u pogledu visine ove takse. U prilog svom stanovištu predlagač navodi praksu Ustavnog suda Federacije BiH koja se tiče ukidanja odluka određenih lokalnih zajednica koje su vrednovale vrstu djelatnosti obveznika kao kriterijum obračuna iznosa komunalne takse, te se ukazuje na zakonska rješenja određenih susjednih zemalja, kada je relevantna materija u pitanju.

Narodna skupština Republike Srpske nije Sudu dostavila odgovor na navode iz prijedloga.

Članom 7. stav 2. Zakona o komunalnim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/12) je, u osporenom dijelu, propisano da skupština jedinice lokalne samouprave može da utvrdi komunalne takse u različitoj visini, zavisno od vrste djelatnosti.

Ustavom Republike Srpske je utvrđeno: da Republika i opština budžetom utvrđuju javne prihode i javne rashode, dok su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi (član 62); da je obaveza plaćanja poreza i drugih dadžbina opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, osnovne ciljeve i pravce privrednog razvoja, kao i druge odnose od interesa za Republiku (tač. 6, 8. i 18. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava); da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom, uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, te preko svojih organa u skladu sa zakonom izvršava zakone, druge propise i opšte akte Republike čije izvršavanje je povjereno opštini, obezbjeđuje izvršavanje propisa i drugih akata opštine (član 102. stav 1. tač. 2 i 6).

Takođe, Sud je imao u vidu da je odredbama Ustava u odnosu na koje predlagač osporava član 7. stav 2. Zakona u navedenom dijelu, utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji, između ostalog, na socijalnoj pravdi, vladavini prava i tržišnoj privredi (član 5. stav 1. al. 3, 4. i 5), kao i da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i da uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), te da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva se na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom  prostoru (član 50).

Sud je, isto tako, uzeo u obzir da je Zakonom o komunalnim taksama, između ostalog, propisano: da komunalne takse u skladu sa ovim zakonom posebnim aktom utvrđuje grad, odnosno opština, te da su komunalne takse prihod budžeta jedinica lokalne samouprave (član 2); da se komunalne takse mogu utvrditi za korišćenje prostora na javnim površinama, osim u svrhu prodaje štampe, knjiga i drugih publikacija, priređivanje muzičkog programa u ugostiteljskim objektima i masovnim skupovima, osim muzike koja se reprodukuje elektronskim ili mehaničkim sredstvima, isticanje reklama na javnim i drugim površinama, osim reklamnih panoa i bilborda pored auto-puteva, magistralnih i regionalnih puteva, korišćenje slobodnih površina za kampove, postavljanje šatora ili drugih objekata privremenog karaktera, kao i za karting staze, zabavne parkove i cirkuse, korišćenje vitrina radi izlaganja robe van poslovnih prostorija, držanje plovnih postrojenja, plovnih naprava i drugih objekata na vodi, držanje restorana i drugih ugostiteljskih i zabavnih objekata na vodi, korišćenje riječne obale u poslovne svrhe, korišćenje prostora za parkiranje motornih, drumskih i priključnih vozila na uređenim i obilježenim mjestima, određenim za to aktom skupštine jedinice lokalne samouprave i isticanje poslovnog imena pravnog lica ili preduzetnika na poslovnim prostorijama (član 3. stav 1. tač. a) do i), da je obveznik komunalne takse korisnik prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje takse (član 4. stav 1), da akt o utvrđivanju komunalne takse donosi skupština jedinice lokalne samouprave, a njime se utvrđuje: vrsta, visina, rokovi, način plaćanja i oslobađanja od plaćanja komunalne takse, dok skupština jedinice lokalne samouprave može da utvrdi komunalne takse u različitoj visini, zavisno od vrste djelatnosti, površine, lokacije, odnosno zona u kojima se nalaze objekti, odnosno predmeti ili vrše usluge za koje se plaća taksa iz člana 3. ovog zakona (član 7), da su od plaćanja komunalnih taksa oslobođene institucije Bosne i Hercegovine, organi, organizacije i javne ustanove Republike Srpske i jedinica lokalne samouprave, akreditovane međunarodne organizacije, diplomatska i konzularna predstavništva, organizacije,  odnosno  udruženja od javnog interesa u Republici Srpskoj i lica kojima je rješenjem nadležnog organa priznato svojstvo člana porodice poginulih, umrlih, nestalih i zarobljenih boraca, RVI i civilne žrtve rata (član 8. stav 1. tač. a) do đ), da aktom o utvrđivanju komunalne takse jedinice lokalne samouprave mogu da utvrde i druge slučajeve oslobađanja od plaćanja komunalnih taksa obvezniku koji obavlja niskoakumulativne i deficitarne djelatnosti, bavi se starim tradicionalnim zanatima, prvi put pokreće privrednu ili uslužnu djelatnost, ukoliko je obveznik preduzetnik, te ako zaposli nove radnike, ukoliko je obveznik preduzetnik i obvezniku koji je korisnik prava iz socijalne zaštite (član 9).

Sud je imao u vidu da budžetska sredstva u jednoj fiskalnoj godini, između ostalog, čine budžetski prihodi, a da su javni prihodi, prihodi utvrđeni u skladu sa zakonom i ostvareni po osnovu poreza, taksa, doprinosa, naknada i drugih prihoda kojima se finansiraju prava i dužnosti Republike, opština, gradova i fondova (član 5. st. 1. i 4. Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 121/12, 52/14, 103/15 i 15/16).

Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 97/16) propisano je da je Skupština predstavnički organ, organ odlučivanja i kreiranja politike jedinice lokalne samouprave, koji je, u smislu ovog zakona, između ostalog, nadležan da donosi odluke o komunalnim taksama i drugim javnim prihodima, kada je ovlašćena zakonom (član 39. st. 1. i 2. tačka 10).

Članom 1. Protokola 12. uz Konvenciju propisano je da je uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status (stav 1), te da nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminisati ni po kom osnovu, kao što je navedeno u stavu 1 (stav 2).

Imajući u vidu izloženo, Sud je utvrdio da je Narodna skupština Republike Srpske postupila saglasno svojim ustavnim ovlašćenjima utvrđujući i uređujući osporenim zakonom osnovne elemente sistema komunalnih taksi, predmet taksene obaveze, obveznika plaćanja komunalne takse, kao i oslobađanja od plaćanja komunalne takse. U nadležnosti Republike je da zakonom uredi oblast oporezivanja i drugih fiskalnih davanja, što obavezuje zakonodavca da propiše vrste poreza i drugih dažbina, kao i bitne elemente ovih obaveza, podrazumijevajući tu, između ostalog, način njihovog utvrđivanja i plaćanja.

Sud je utvrdio da nisu osnovani navodi predlagača prema kojima bi visina komunalne takse trebalo da bude ista za sve njene obveznike bez obzira na vrstu djelatnosti kojom se bave. Taksa, u svojoj osnovi, predstavlja ekvivalent za rad državnih organa i ustanova. Međutim, u oblasti poreskih i drugih fiskalnih davanja zakonodavac uvijek teži realizaciji cilja socijalne pravde u određenom društvu, što daje legitimitet razlici u visini taksenih iznosa kada su različiti obveznici u pitanju. U ovom smislu, na visinu takse utiče ne samo trošak koji je državni organ ili institucija imala prilikom pružanja tražene usluge, već i korist koju je tražilac usluge ostvario na osnovu rada iste, kao i činjenica da li postoji opštedruštveni interes da se određena usluga, obavi ili korist ostvaruje isključivo pojedinac, tražilac usluge. S tim u vezi, ukoliko je javni interes za preduzimanje određenih radnji izuzetno naglašen, društvo preuzima na sebe ukupan ili dio iznosa troškova njihovog obavljanja,  kao što je to u konkretnom slučaju predviđeno čl. 8. i 9. osporenog zakona. Stoga se jednakost obveznika prilikom određivanja taksi ne može temeljiti na opštem karakteru ove obaveze, već na osnovu vrijednosti koju ova usluga ima za taksenog obveznika, te na njenom značaju po društvenu zajednicu u cjelini. Nadalje, delegirajući skupštini jednice lokalne samouprave ovlašćenje da u zavisnosti od vrste djelatnosti propiše visinu komunalnih taksi, zakonodavac na jednak način tretira krug lica koji se bave istom djelatnošću, tj. koja se nalaze u istim ili sličnim situacijama, što je saglasno ustavnom principu iz člana 10. Ustava. Ustavno jemstvo jednakosti podrazumijeva ne samo jednak tretman u jednakim situacijama već i različit tretman nejednakih slučajeva.

Stoga je, prema ocjeni Suda, zakonodavac postupao u okviru svojih nadležnosti kada je lokalnu skupštinu ovlastio da, u okviru utvrđenih kriterijuma, različito vrednuje taksenu obavezu obveznicima koji se bave različitim vrstama djelatnosti, jer je opštedruštveni interes za njihovim obavljanjem naglašeno različit, a identična vrsta usluge organa opštinske/gradske uprave za njihove tražioce ima, između ostalog, višestruko različit finansijski efekat. Na ovaj način zakonodavac je regulisao u skladu sa principom ravnomjerne raspodjele učešća u okviru opštedruštvene obaveze finansiranja javnih prihoda, zbog čega nisu osnovani navodi predlagača prema kojima osporena odredba Zakona dovodi u neravnopravan položaj njene adresate. Kako, dakle, član 7. stav 2. Zakona, u osporenom dijelu, ne propisuje različit tretman jednakih obveznika, to ne može biti riječi ni o povredi njihovih prava zajemčenih članom 1. Protokola 12 uz Konvenciju budući da se isti ne može primjenjivati autonomno.

Nadalje, Sud je utvrdio da osporenim propisivanjem zakonodavac nije normirao suprotno članu 50. Ustava, jer ustavne garancije ekonomskih sloboda nisu apsolutne prirode, već su određene zakonima i uslovljene instrumentima ekonomske i socijalne politike, a u skladu sa aktuelnim potrebama društva. Sud je stanovišta da je u isključivoj nadležnosti zakonodavca da ove potrebe cijeni, te da, rukovodeći se njima, usvaja adekvatnu legislativu, dok saglasno odredbama člana 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da  utvrđuje opravdanost procjene zakonodavca. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da nisu osnovani ni navodi predlagača prema kojima je osporeno propisivanje suprotno načelima vladavine prava, socijalne pravde i tržišne privrede iz člana 5. Ustava.

S obzirom na izloženo, a imajući u vidu da Ustav ne utvđuje predmet, postupak ili način oporezivanja ili naplate drugih dažbina, niti sadrži ograničenja u ovom smislu, Sud je ocijenio da je, predviđajući vrstu djelatnosti kao parametar za određivanje visine komunalne takse, osporeno propisivanje u okviru ustavnih ovlašćenja zakonodavca da reguliše materiju o kojoj je riječ.

Takođe, budući da u skladu sa članom 115. Ustava Sud nije ovlašćen da ocjenjuje primjenu opštih akata, navodi kojima se ukazuje na mogućnost da jedinice lokalne zajednice zloupotrijebe ovlašćenja iz člana 7. stav 2. Zakona, nisu od značaja za odlučivanje u ovoj ustanopravnoj stvari.

Isto tako, s obzirom na članom 115. Ustava definisani standard ocjene u postupcima kontrole ustavnosti zakona pred Sudom, navodi kojima se ukazuje na praksu drugog suda, kao i drugačije uređenje relevantne materije u inostranom pravnom sistemu, nisu od ustavnopravnog značaja.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-91/17

11. jula 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>