Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 60. stav 1. tačka a), b) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 20. maja 2020. godine, d o n i o  j e 

 

O D L U K U

 

            Utvrđuje se da član 35. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/18) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18).

           Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 25. stav 1. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/18).

 

O b r a z l o ž e nj  e

 

            Sindikalna organizacija Javne ustanove „Centar za socijalni rad“ Banjaluka podnijela je 28. januara 2019. godine Ustanom sudu Republike Srpske prijedlog, u formi inicijative,  za  ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 25. stav 1. i člana 35. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/18), koji su zaključili Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Podnosilac prijedloga osporava zakonitost odredbi ovog opšteg akta u odnosu na odredbe člana 9. stav 1, člana 132. stav 1. tačka 2) i člana 141. stav 1. tačka a) Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16). Obrazlažući navedeno, podnosilac prijedloga ističe da pravo radnika na naknadu troškova prevoza propisano Zakonom o radu nije uslovljeno razdaljinom između sjedišta poslodavca i mjesta stanovanja radnika , te da donosilac predmetnog opšteg akta nije mogao propisati viši iznos novčane kazne od zakonom propisane visine novčane kazne, kao mjere za povredu radnih obaveza i radne discipline. Zbog navedene nesaglasnosti sa Zakonom, podnosilac prijedloga smatra da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa članovima 10. i 108. Ustava Republike Srpske.   

            U odgovoru Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske osporeni su navodi podnosioca prijedloga, te je između ostalog navedeno, da prema članu 132. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, poslodavac radniku isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, da se shodno članu 132. stav 2. ovog zakona, visina i način ostvarivanja primanja iz stava 1. ovog člana uređuje kolektivnim ugovorom, te da je u konkretnom slučaju članom 25. a u vezi sa članom 24. predmetnog opšteg akta, propisana visina i način ostvarivanja primanja na ime troškova prevoza, saglasno pomenutoj zakonskoj odredbi, kao i da je članom 141. Zakona o radu propisano da se za povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline u smislu čl. 179. stav 2. i 3. ovog zakona, umjesto otkaza ugovora o radu, radniku može izreći novčana kazna u visini do 20 % osnovne plate radnika u mjesecu u kome je novčana kazna izrečena, u trajanju do tri mjeseca, što znači, da mjera otkaza ugovora o radu nije izrečena, već je zamjenjena novčanom kaznom, dok je osporenim članom 35. ovog kolektivnog ugovora propisano da se izrečena mjera otkaza ugovora o radu disciplinske komisije ili poslodavca može zamijeniti novčanom kaznom do 30 % plate radnika u trajanju do tri mjeseca, pa se time radniku daju veća prava u smislu da se izrečena mjera otkaza ugovora o radu zamijeni novčanom kaznom. Predlaže se da Sud prijedlog ne prihvati.

           Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske nije dostavio odgovor na navode iz prijedloga.

            Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 47/18), na osnovu člana 240. stav 3. Zakona o radu („ Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/16), zaključili su Sindikat zdravstva i socijalne zaštite Republike Srpske i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

         Osporenim članom 25. stav 1. ovog kolektivnog ugovora propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu troškova prevoza iz člana 25. stav 1. tačka 2. kolektivnog ugovora ukoliko je mjesto stanovanja zaposlenog udaljeno od radnog mjesta preko tri kilometra, a najviše 50 kilometara. 

          Osporenim članom 35. ovog kolektivnog ugovora propisano je da disciplinska komisija po sprovedenom postupku i utvrđenom činjeničnom stanju obustavlja postupak ako je nastupila zastara za pokretanje i vođenje postupka, oslobađa radnika odgovornosti ili izriče mjeru prestanka radnog odnosa ako je radnik učinio težu povredu radne obaveze ili novčane kazne u visini do 30% od neto plate radnika u trajanju do tri mjeseca (stav 1), da poslodavac može mjeru prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne obaveze zamijeniti novčanom kaznom u visini do 30% od plate radnika u trajanju do tri mjeseca, pod uslovom da nisu nastupile znatno teže posljedice za poslodavca, da je stepen odgovornosti radnika nesavjesni nehat i ako su utvrđene olakšavajuće okolnosti za radnika, o čemu donosi posebnu odluku na zahtjev radnika i disciplinske komisije (stav 2).

U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske Sud je uzeo u obzir i odredbe Ustava na koje se ukazuje u prijedlogu. Prema članu 10. Ustava Republike Srpske svi građani Republike ravnopravni su u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Takođe, uzeto je u obzir i da je svakome garantovano pravo na rad i slobodu rada i pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stav 1. i 5), a tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno je da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose i zaštitu na radu, te član 108. stav 2. Ustava kojim je utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18) uređuju se radni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa i drugi odnosi po osnovu rada u Republici Srpskoj, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, i propisuje da se prava,  obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređuju i kolektivnim ugovorom, a pravilnikom o radu i ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1. stav 1. i 4). Relevantnim odredbama ovog zakona propisano je: da se kolektivnim ugovorom zaključenim između sindikata i poslodavca u skladu sa zakonom uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, način i postupak njihovog ostvarivanja i međusobni odnosi učesnika kolektivnog ugovora (član 3. stav 1); da  kolektivni ugovor i pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se radniku daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, da se opštim aktom i ugovorom o radu mogu da utvrde druga ili propišu povoljnija prava i povoljniji uslovi rada od onih utvrđenih ovim zakonom, osim ako to zakonom nije izričito zabranjeno (član 9); da su odredbe opšteg akta koje utvrđuju nepovoljnija prava ili nepovoljnije uslove rada od prava i uslova utvrđenih ovim zakonom nezakonite i umjesto njih se primjenjuju odredbe ovog zakona (član 10. stav 1); da poslodavac radniku isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka s posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, a visina i način ostvarivanja primanja iz stava 1. ovog člana uređuju kolektivnim ugovorom (član 132. stav 1. tačka 2. i  stav 2); da se za povredu radnih obaveza i radne discipline radniku može izreći jedna od sljedećih mjera: pismeno upozorenje, novčana kazna, prestanak radnog odnosa ( član 140. stav 1); da poslodavac može radniku za povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline u smislu člana 179. stav 2. i 3. ovog zakona da, ako smatra da postoje olakšavajuće okolnosti ili da povreda radne obaveze, odnosno nepoštovanje radne discipline, nije takve prirode da radniku treba da prestane radni odnos, umjesto otkaza ugovora o radu, izreći novčanu kaznu u visini do 20% osnovne plate radnika za mjesec u kome je novčana kazna izrečena, u trajanju do tri mjeseca, koja se izvršava obustavom od plate, na osnovu odluke poslodavca o izrečenoj mjeri (član 141. stav 1 tačka a).

            Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Sud je utvrdio da član 35. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 47/18) nije u saglasnosti sa Zakonom o radu, čime je istovremeno narušeno načelo zakonitosti iz člana 108. Ustava Republike Srpske. Naime, iz sadržaja citiranih odredbi člana 140. stav 1. i člana 141. stav 1. tačka a) Zakona o radu,  proizlazi da se radniku za povredu radne obaveze i radne discipline, u slučajevima predviđenim članom 179. stav 2. i 3. ovog zakona, može, kao mjera, izreći novčana kazna u visini do 20% osnovne plate radnika za mjesec u kome je izrečena, u trajanju do tri mjeseca, pod određenim uslovima, te je određen način njenog izvršenja. Shodno tome, određujući visinu novčane kazne na način kao osporenim članom predmetnog kolektivnog ugovora, učesnici u njegovom zaključivanju su, Sud je ocjenio, izašli iz zakonskih okvira i za radnika koji je učinio povredu radne obaveze odredili drugačiju visinu novčane kazne od visine iste kazne predviđene Zakonom.    

           U pogledu člana 25. stav 1. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u oblasti socijalne zaštite Republike Srpske, Sud je ocijenio da ovakvim normiranjem nisu narušene ustavne i zakonske norme na koje se ukazuje  u prijedlogu. Po ocjeni Suda, normiranjem kao u osporenom članu nije narušen ustavni princip ravnopravnosti i jednakosti građana iz člana 10. Ustava, na koji ukazuje podnosilac prijedloga, jer se jednako odnosi na sve zaposlene  u istoj pravnoj situaciji.Takođe, po ocjeni Suda, osporena odredba je u saglasnosti sa članom 132. stav 1. tačka 2. i stav 2. Zakona o radu, kojim je propisano da poslodavac radniku isplaćuje naknadu troškova prevoza kod dolaska na posao i povratka sa posla, ukoliko prevoz nije organizovan od strane poslodavca, te da se visina i način ostvarivanja primanja iz stava 1. ovog člana uređuju kolektvnim ugovorom, pa time nije došlo ni do povrede ustavnog principa iz člana 108. stav 2. Ustava.

            Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

            Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-5/19

20. maja 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>