Ustavni sud RSOsnovni aktiSudska praksaNovosti i saopštenjaPoslovanje
Broj predmeta: U- / Ključna riječ:
Godina podnošenja inicijative: Period okončanja postupka: -
Sadržani pojmovi:
 
U polja 'Broj predmeta' podaci se unose u formatu xxx/yy, gdje je xxx broj predmeta, a yy godina podnošenja inicijative.
U polje 'Ključna riječ' unosi se jedna ili više riječi na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica), kako bi se pronašle sve odluke koje u tekstu sadrže te riječi.
Nije neophodno popuniti sva polja. Klikom na dugme 'Prikaži' dobićete sve odluke koje zadovoljavaju gornje kriterijume.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12),  na sjednici održanoj 11. jula 2018,  d o n i o  j e

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08, 110/08 i 79/15).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Dario i Ljubinka Jeremić, Monika Junački i Dušan Dekić, svi iz Stanara, koje zastupa advokat Đorđo Šuman iz Banje Luke, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji. U inicijativi se navodi da osporeno zakonsko propisivanje, odnosno mogućnost da se eksproprisana nepokretnost preda u posjed korisniku eksproprijacije nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji ima za posljedicu da  korisnik eksproprijacije na osnovu rješenja Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) o ulasku u posjed eksproprisane imovine, ishodi građevinsku i upotrebnu dozvolu za infrastrukturni objekat iako vlasnici eksproprisane imovine  nisu isplaćeni, te im je onemogućeno da koriste svoje nekretnine pri čemu se imovinski odnosi na eksproprisanim nekretninama ne rješavaju. Osim toga, postupci u kojima vlasnici eksproprisane imovine nastoje ostvariti svoja prava traju godinama jer korisnici eksproprijacije, kako se to navodi u inicijativi, nakon dobijanja rješenja o ulasku u posjed eksproprisane imovine i navedenih dozvola, više nemaju interesa za rješavaje ovih pitanja. Na osnovu izloženog u inicijativi se predlaže da Sud utvrdi da je osporena zakonska odredba u suprotnosti sa članom 56. Ustava Republike Srpske (u daljem tekstu: Ustav), članom II/3-k  Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama (u daljem tekstu: Konvencija).

U odgovoru Narodne skupštine Republike Srpske navodi se da je namjera zakonodavca da osporenom odredbom Zakona o eksproprijaciji ubrza postupak eksproprijacije i omogući korisniku da ranije stupi u posjed eksproprisanih nepokretnosti i započne gradnju objekata od opšteg značaja te da je članom 56. Ustava predviđena mogućnost zakonskog ograničavanja ili oduzimanja prava svojine i pravična naknada kao i da je  osporeno zakonsko rješenje u skladu sa Amandmanom XXXII stav 1. tačka 6. na Ustav. Donosilac osporenog akta ističe da ni u jednoj odredbi Ustava nije navedeno vrijeme kada bi korisnik eksproprijacije, u ovom slučaju Republika Srpska, trebalo da uplati pravičnu naknadu ili da ranijem vlasniku ustupi u zamjenu odgovarajuću nekretninu. Smatraju da u konkretnom slučaju  nema povrede Ustava, da davalac inicijative nepotpuno i pogrešno tumači relevantne ustavne odredbe jer je cilj zakonodavca da se predmetnim zakonskim rješenjem izbjegne nastajanje znatnije materijalne štete zbog nemogućnosti da korisnik eksproprijacije uđe u posjed odmah nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji. Naglašava se da ovakvo propisivanje predstavlja najcjelishodnije rješenje budući da se nastoji ubrzati postupak u situacijama kada je  utvrđen opšti interes za Republiku. U vezi sa tim ukazuje se na to da nije u nadležnosti Suda da cijeni razloge cjelishodnosti kojima se rukovodio zakonodavac prilikom usvajanja relevantnog  propisa.

Osporenim članom 33. stav 3. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08, 110/08 i 79/15) (u daljem tekstu: Zakon) propisano je „Izuzetno, kada je u pitanju izgradnja objekata infrastrukture, Vlada može na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog  stupanja u posjed nepokretnosti, riješiti da mu se nepokretnost preda u posjed nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji, ako utvrdi da  je to neophodno zbog hitnosti slučaja ili da bi se spriječila znatnija šteta. “

U postupku ocjenjivanja osporene odredbe Zakona Sud je, prije svega, imao  u  vidu da je Ustavom utvrđeno:  da se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima i vladavini prava (član 5. stav 1. al. 1. i 4), da je svakome zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16. stav 2), da se prava i slobode zajemčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1), da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54), da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine uz pravičnu naknadu (član 56), da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnosti prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom (član 60. stav 1), da Republika uređuje i obezbeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblike svojine  kao i druge odnose  od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (tač. 6. i 18. Amandmana XXXII na Ustav kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da državni organi i organizacije koje vrše javna ovlašćenja  mogu u pojedinačnim stvarima rešavati o pravima i obavezama građana ili primenjivati mjere prinude i ograničenja, samo u zakonom propisanom postupku u kome je svakome data mogućnost da brani svoja prava i interese i da protiv donesenog akta izjavi žalbu, odnosno upotrijebi drugo zakonom predviđeno pravno sredstvo (član 111).

S obzirom na to da se osporena zakonska odredba odnosi na imovinska prava građana jer uređuje postupak oduzimanja ili ograničavanja prava svojine na nepokretnostima u opštem interesu, Sud je prilikom razmatranja ove odredbe  imao  u vidu i garancije iz člana 1. Protokola  broj 1. uz  Konvenciju, kojim je utvrđeno da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, da niko ne može biti lišen imovine  osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava te da je pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim radi regulisanja korišćenja imovine u skladu sa opštim interesima.

Sud je ocijenio da su, shodno citiranim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o eksproprijaciji uređeni uslovi, način i postupak eksproprijacije nepokretnosti za izgradnju objekata od opšteg interesa, odnosno izvođenje radova od opšteg interesa (član 1). Prema ovom zakonu, eksproprijacija je oduzimanje ili ograničavanje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti (član 2), nepokretnost se može eksproprisati radi izvođenja radova ili izgradnje objekata u oblasti: zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, kulture, vodoprivrede, sporta, saobraćajne, energetske, telekomunikacijske i komunalne infrastrukture, objekata za potrebe državnih organa i organa lokalne samouprave, industrijskih objekata, obezbjeđenja zaštite životne sredine i zaštite od elementarnih nepogoda, kao i za istraživanje i eksploataciju rudnog i drugih prirodnih bogatstava (član 3. stav 1); nepokretnost se može eksproprisati nakon što je na način određen ovim zakonom utvrđen opšti interes za izgradnju objekta, odnosno izvođenje radova na toj nepokretnosti  (član 5. stav 1); eksproprijacija se može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave, ako zakonom nije drukčije određeno (član 6. stav 1); korisnik će eksproprisane nepokretnosti prenositi investitorima radi izvođenja radova za izgradnju objekata za koje je utvrđen opšti interes s tim što će se ugovorom regulisati međusobna prava i obaveze ugovornih strana koje nastaju eksproprijacijom nepokretnosti i izgradnjom objekata (član 6. stav 2); odluku o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju objekta  ili izvođenje radova na osnovu podnesenog prijedloga korisnika eksproprijacije donosi Vlada Republike Srpske nakon prethodno pribavljenog mišljenja skupštine jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se namjerava graditi ili izvoditi radovi, u vezi sa planskim aktom (član 14. stav 1); skupština jedinice lokalne samouprave mišljenje iz stava 1. ovog člana dužna je dati u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva (član 14. stav 2); odluka o utvrđivanju opšteg interesa iz stava 1. ovog člana objaviće se u „Službenom glasniku Republike Srpske“ ( član 14. stav 3); smatra se da je opšti interes utvrđen ukoliko je posebnim zakonom propisano da je izgradnja određenih objekata ili izvođenje radova od opšteg interesa (član 15. stav 1); rješenje o prijedlogu za eksproprijaciju donosi organ uprave na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost za koju se eksproprijacija predlaže (član 28. stav 1); korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokretnosti danom pravosnažnosti rješenja  o eksproprijaciji, ukoliko je do tada ranijem vlasniku isplatio naknadu za eksproprisanu nepokretnost, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nepokretnost, a u protivnom danom isplate naknade, odnosno predajom u posjed druge odgovarajuće nepokretnosti, ukoliko se raniji vlasnik i korisnik eksproprijacije drugačije ne sporazumiju (član 33. stav 2); izuzetno, kada je u pitanju izgradnja objekata infrastrukture, Vlada može na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti riješiti da mu se ta nepokretnost preda u posjed nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji, ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slučaja ili da bi se spriječila znatnija šteta (član 33. stav 3); prije donošenja rješenja iz prethodnog stava moraju se obezbijediti dokazi o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti /nalaz i mišljenje vještaka kao i druge relevantne dokaze u vezi sa procjenom vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti/ (član 33. stav 4); odredba iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na slučajeve kada je predmet eksproprijacije stambena ili poslovna zgrada za koju korisnik eksproprijacije nije obezbjedio drugu odgovarajuću nepokretnost (član 33. stav 5); protiv rješenja iz stava 3. ovog člana može se voditi upravni spor (člana 33. stav 6); tužba podnesena protiv rješenja iz stava 3. ovog člana ne odlaže njegovo izvršenje (član 33. stav 7); naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta (član 60).

Sud je imao u vidu i odredbe Zakona o Vladi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/08) kojim je propisano da Vlada zastupa  Republiku kao pravno lice i stara se o zaštiti javnog interesa  (član 3. stav 1), u sprovođenju izvršne vlasti Vlada je nadležna da obezbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte u skladu sa Ustavom (član 15. stav 1. tačka v), donosi uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druge opšte  i pojedinačne akte za izvršavanje zakona (član 15. stav 1. tačka g).

Imajući u vidu navedeno, Sud je  utvrdio  da u domenu eksproprijacije nepokretnosti ovlašćenja Republike proizlaze iz njenog Ustavom utvrđenog  prava da, uz pravičnu naknadu, zakonom ograniči ili oduzme pravo svojine, odnosno pravo Republike da se u cilju ostvarenja opšteg interesa miješa u imovinska prava fizičkih i pravnih lica, sopstvenika  nepokretnosti. Kako je ovakvo miješanje Republike u imovinska prava sopstvenika nepokretnosti utemeljeno na odredbama Ustava  i  Zakona,  svoj legitimitet  Republika zasniva na realizaciji opšteg interesa. Budući da se svojinska prava ranijeg vlasnika oduzimaju ili ograničavaju na osnovu opšteg interesa prethodno utvrđenog Zakonom ili odlukom Vlade na osnovu Zakona koji predstavlja interese društvene zajednice u cjelini, Sud je ocijenio da je ovakav interes iznad pojedinačnog interesa ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti te da teret koji vlasnik ovakve nepokretnosti trpi nije pretjeran s obzirom na to da je oduzimanje ili ograničavanje prava svojine ranijeg vlasnika neodvojivo povezano sa utvrđivanjem i isplatom pravične naknade za eksproprisanu nepokretnost.

Sud je  utvrdio da uplitanje Republike u imovinska prava sopstvenika nepokretnosti, osim što mora biti zasnovano na Zakonu te služiti legitimnoj svrsi, pretpostavlja i uspostavljanje pravične ravnoteže između opšteg interesa i interesa sopstvenika eksproprisane nepokretnosti  i ono ne smije biti šire od onog  koje je neophodno za ostvarenje legitimnog cilja, kao i da je  zakonodavac u ovakvim slučajevima postupao u skladu sa navednim principom  jer je osporenom odredbom člana 33. stav 3. Zakona  uredio da se samo „izuzetno“  od opšteg principa iz člana 33. stav 2. Zakona, kada je u pitanju izgradnja „infrastrukture“, nepokretnost može predati u posjed  korisniku eksproprijacije, i to „nakon konačnosti rješenja“ zbog „hitnosti slučaja“ ili sprječavanja „znatnije štete“. Navedenim ograničenjima uz prethodno obezbjeđenje obaveznih dokaza o stanju i vrijednosti eksproprisanih nepokretnosti  (član 33. stav 4. Zakona)  kao i dodatno preciziranim razlozima za hitno postupanje kojima se rukovodila Vlada prilikom relevantnog odlučivanja u ovakvim slučajevima ‒ zakonodavac je jasno utvrdio obim i okvir primjene člana 33. stav 3. Zakona. Budući da osporena zakonska odredba dozvoljava ograničeno miješanje izvršne vlasti u zajamčeno pravo na imovinu, i to samo izuzetno sa određenom svrhom, Sud je utvrdio da je zakonodavac, propisujući kao u odredbi  člana 33. stav 3. Zakona, postupao u granicama ustavnih ovlašćenja i svoje slobodne procjene s ciljem ostvarenja društveno ‒ opravdanog  cilja.

Takođe, Sud je utvrdio da je zakonodavac u skladu sa načelom vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava ograničio slobodu odlučivanja izvršnoj vlasti tako što je odredbom člana 33. stav 6. Zakona dozvolio vođenje upravnog spora protiv akta Vlade iz osporenog člana 33. stav 3. ovog zakona podvrgavajući predmetni akt sudskoj kontroli zakonitosti saglasno odredbi člana 16. stav 2. Ustava. Na ovaj način obezbijeđena je sudska zaštita od proizvoljnog uplitanja Republike u imovinska prava sopstvenika eksproprisanih nekretnina s ciljem optimalne zaštite interesa subjekata u ovim slučajevima. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da Vlada provodi postupak u kojem cijeni valjanosti razloga hitnosti i potrebe sprečavanja nastupanja znatnije štete te nakon izvršene procjene rješava o zahtjevu korisnika eksproprijacije za predajom nepokretnosti u posjed, odnosno da Zakon ne predviđa automatizam kada je predmetna predaja u pitanju, Sud je utvrdio  da je uređujući na osporeni način zakonodavac postupao saglasno načelu iz člana 111. Ustava.

S obzirom na izloženo Sud je utvrdio da je, propisujući kao u odredbi člana 33. stav 3. Zakona, zakonodavac uspostavio razuman odnos proporcionalnosti između upotrebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti, zbog čega sopstvenici eksproprisanih nepokretnosti nisu podvrgnuti proizvoljnom tretmanu te ne snose pretjeran teret pri ostvarenju legitimnog, društveno opravdanog cilja. Uspostavljanje ovakvog balansa u skladu je sa ustavnim garancijama kada je zaštita svojine u pitanju  te zahtjevima iz člana 1. Protokola 1. uz  Konvenciju koji  ni na  koji način ne utiču na pravo države da zakonom, kada to zakonodavna vlast smatra cjelishodnim i društveno opravdanim, uredi način na koji će korisnik eksproprijacije raspolagati eksproprisanom nepokretnosti radi ostvarivanja opšteg interesa utvrđenog u postupku eksproprijacije.

Prema članu 115. Ustava, nije u nadležnosti Suda da cijeni opravdanost cjelishodne procjene zakonodavca prilikom propisivanja odredbi  iz člana 33. stav 3. Zakona.

U pogledu navoda kojima se ukazuje na mogućnost zloupotrebe osporene zakonske odredbe u praktičnoj primjeni kada su pojedinačni slučajevi u pitanju, Sud je utvrdio da, shodno članu 115. Ustava, nije ovlašćen za ocjenu primjene opštih akata. Takođe, kako Sud nije ovlašćen da cijeni saglasnost opštih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine tako nije ovlašćen ni za ocjenu eventualne povrede člana II/3-k Ustava Bosne i Hercegovine na šta ukazuju davaoci inicijative.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno, te da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona  o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br.104/11  i  92/12), u ovom predmetu odlučio  bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr. Duško Medić, profdr. Marko Rajčević i akademik prof. dr. Snežana Savić.

Broj: U-56/17

11. jula 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Aktuelno
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Preminuo je bivši predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske

27.3.2024.
Saopštenje za javnost sa 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

26.3.2024.
Dnevni red 310. sjednice Ustavnog suda Republike Srpske

15.3.2024.
Izvještaj o realizaciji plana javnih nabavki za 2023. godinu

8.3.2024.
Izvještaj o radu Ustavnog suda Republike Srpske za 2023. godinu

28.2.2024.
Saopštenje za javnost sa 309. sjednice Ustavnog suda Republike srpske

27.2.2024.
Dnevni red za 309. sjednicu Ustavnog suda Republike Srpske

22.2.2024.
Odluka o prihvatanju javne nabavke usluga čišćenja poslovnih prostorija (redovnog čišćenja i održavanja higijene) u objektu Ustavnog suda Republike Srspke

22.2.2024.
O D L U K A O PRIHVATANjU PONUDE ZA JAVNU NABAVKU USLUGA FIZIČKO-TEHNIČKOG OBEZBJEĐENjA OBJEKTA

Pretraživanje


Objašnjenje: unijeti jednu ili više riječi, na trenutno izabranom jeziku i u odgovarajućem pismu (ćirilica ili latinica)
Ustavni sud Republike Srpske, Draška Božića 2, 78000 Banjaluka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina
Radno vrijeme: 8 do 16 časova (ponedjeljak – petak). Prijem podnesaka u pisarnici i davanje dostupnih obavještenja: 11 do 14 časova (ponedjeljak – petak)
 
© 2009-2023. Ustavni sud Republike Srpske. Sva prava zadržana. | Politika privatnosti | Uslovi korištenja
html>