Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

            Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5.  i člana 61. stav 1. tačka g)  Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. februara 2021. godine, donio je 

 

R J E Š E Nj E

 

              Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti  člana 3. stav 2, člana 7, člana 10. stav 1. i 4. i člana 16. stav 1. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata  („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/18).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

             Mira Raljić iz Banjaluke dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti članova 3. stav 2, čl. 7, čl. 10. stav 1. i 4. i čl. 16. stav 1. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata („ Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/18), zbog, kako se navodi, nesaglasnosti  ovih odredbi sa članovima 5. alineje 1. i 3, čl. 10, čl. 16. stav 1, čl. 12, čl. 45. i čl. 53. Ustava Republike Srpske. U inicijativi se navodi da su članovi 3. stav 2. i čl. 16. stav 1. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, koji propisuju privremeno zadržavanje bespravnog objekta i priključivanje na objekte komunalne infrastrukture, odnosno prekid  postupka izvršenja rješenja o uklanjanju bespravnog objekta do pravosnažnog okončanja postupka legalizacije, u suprotnosti sa članom 10, članom 16. stav 1. Ustava i članom 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Davalac inicijative smatra da su ove zakonske odredbe diskriminatorske prema vlasnicima nepokretnosti koje graniče sa nepokretnostima na kojima se nalaze bespravno izgrađeni objekti, jer predviđaju privremeno zadržavanje bespravnog objekta do pravosnažnog okončanja postupka legalizacije, a po mišljenju davaoca inicijative, ne postoji niti jedan mehanizam pravne zaštite vlasnika susjednih nepokretnosti nakon što izdavanje naknadne građevinske dozvole postane konačno i izvršno. Pored navedenog, u inicijativi se ističe da je ovakvo propisivanje suprotno članovima 12. i 53. Ustava, kao i odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15, 3/16 i 84/19) i odredbama Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17), jer priključivanje na objekte komunalne infrastrukture omogućava korišćenje bespravno izgrađenih objekata i prije nego što se za iste izda upotrebna dozvola, što predstavlja opasnost po zdravlje stanara i neposrednu okolinu. Propisivanjem da se bespravno izgrađeni objekti ne ruše, već zadržavaju i priključuju na objekte komunalne infrastrukture, pored investitora, vlasnika i korisnika bespravno izgrađenih objekata amnestiraju se od odgovornosti i javne službe koje su izvršile priključenja, što je po mišljenju davaoca inicijative u suprotnosti sa aktima koji regulišu djelatnost tih službi i to članom 18. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), članom 57. stav 2. Zakona o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/08, 34/09 i 1/11), članom 3. tačka b) Opštih uslova za isporuku i snabdjevanje električnom energijom („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 85/08). Po mišljenju davaoca inicijative, član 7. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata u suprotnosti je sa članom 5. alineja 1. i članom 16. Ustava, te odredbama člana 38. Zakona o opštem upravnom postupku. Davalac inicijative ističe da vlasnici parcela koje graniče sa parcelom na kojoj je bespravno izgrađen objekat, zbog neadekvatnog postupanja nadležnih organa prostornog uređenja lokalnih zajednica i inspekcijskih organa, odnosno postupanja suprotno odredbama članova 6, 7. i 16a  Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07,50/10 i 66/18), do saznanja da su stranka u postupku, najčešće dođu nakon što je objekat izgrađen i u upotrebi, odnosno u fazi upisa objekta u javne evidencije ili pak pokretanjem postupka legalizacije, čime im se, suprotno članu 7. Zakona o legalizaciji, onemogućava učešće u postupku, pa samim tim i zaštita njihovih prava. Davalac inicijative smatra da je član 10. stav 1. zakona u suprotnosti sa članom 5. alineje 1. i 3. Ustava i članom 1. Prvog protokola Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, a član 10. stav 4. u suprotnosti sa članom 16. stav 1. i članom 45. Ustava. Ističe da se propisivanjem kao u ovim članovima zakona krše prava vlasnika susjednih nepokrenosti, a propisivanjem da nosilac izrade dokumenta prostornog uređenja može dati i drugo mišljenje, drugačije u odnosu na regulacioni plan koji nije ispoštovan u slučaju bespravne gradnje, derogira se konkretni regulacioni plan, koji je usvojen na skupštini jedinice lokalne samouprave. Zaključno, davalac inicijative smatra da osporeni zakon omogućava prevođenje bespravne gradnje u pravno dopustive okvire, što je, po njegovom mišljenju, suprotno načelu vladavine prava i stimulativno za buduće bespravne graditelje, te opisuje vođenje različitih upravnih i sudskih postupaka u slučaju  izgradnje objekta u Ulici Braće Jugovića 67 u Banjaluci. 

           U odgovoru na inicijativu koji je Sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske ističe se da se inicijativa i obrazloženja data u istoj ne mogu prihvatiti kao osnovana i opravdana, te da se u konkretnom slučaju ne radi o ocjeni ustavnosti, nego o nezadovoljstvu davaoca inicijative određenim zakonskim rješenjima. Donosilac osporenog akta navodi da je neosnovano obrazloženje koje davalac inicijative daje u pogledu člana 3. stav 2. i člana 16. stav 1. osporenog zakona, ističući da propisivanje kao u ovim osporenim odredbama, upravo obezbjeđuje vlasnicima susjednih nekretnina da će korisnici bespravnih objekata koristiti komunalnu infrastrukturu i određena pravila tako da neće biti alternativnih načina obezbjeđivanja potreba korisnika tih objekata u pogledu vode za piće, ispuštanja otpadnih voda, električne energije i slično, te da je ovakvo zakonsko rješenje određeno činjeničnim stanjem tokom trajanja postupka legalizacije i da bi svako drugo rješenje imalo daleko veće negativne posljedice. Navodi se da se postupak legalizacije upravo i provodi da bi se u tom postupku dokazalo da izgrađeni objekat zadovoljava principe i uslove propisane Zakonom o uređenju prostora i građenju, Zakonom o komunalnim djelatnostima, Zakonom o stvarnim pravima i drugim propisima, te da je za objekte za koje nije moguća legalizacije predviđeno uklanjanje, kako je to već propisano članom 16. stav 3. Zakona. U odgovoru na inicijativu se osporavaju navodi inicijative u vezi člana 7. Zakona, cijeneći da se prema odredbi člana 4. Zakona na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom shodno primjenjuju odredbe Zakona o uređenju prostora i građenju, a čijim članom 6. je na postupke propisana primjena Zakona o opštem upravnom postupku, osim na slučajeve koji su propisani na drugačiji način. Stoga se u odgovoru  ističe da prava vlasnika susjednih parcela nisu oduzeta ili umanjena, jer ih oni uvijek mogu štititi u drugim postupcima i kod drugih organa ili institucija, bez obzira na predmetni zakon, kada bi bespravi graditelj započeo postupak legalizacije. Takođe se navodi da su neosnovani navodi davaoca inicijative u vezi sa ocjenom ustavnosti člana 10. stav 1. Zakona, jer upravo preostale odredbe ovog člana demantuju navode davaoca inicijative i garantuju zaštitu njegovih prava. Mogućnost koja je kao izuzetak od pravila data članom 10. stav 1. Zakona nije bezuslovna, a zaštita prava i interesa susjeda obezbijeđena je stavom 4. ovog člana, o čemu treba da vodi računa nadležni organ uprave u postupku legalizacije, kako to same odredbe zakona propisuju. U odgovoru se ističe da osporene odredbe, kao ni Zakon u cjelini, ne osporavaju niti ograničavaju pravo na slobodno i neometano raspolaganje privatnom imovinom, niti mogućnost učešća susjeda u svojstvu stranke u postupku izdavanja lokacijskih uslova područja buduće izgradnje obuhvaćenog sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja, pa su samim tim neosnovani navodi inicijative o nesaglasnosti osporenih zakonskih odredbi sa Ustavom. Predlaže se da Sud inicijativu ne prihvati. 

               Osporenim  članovima 3. stav 2,  čl. 7, čl. 10. stav 1. i 4. i čl. 16. stav 1. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata („ Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/18) je propisano:

„ Zahtjev iz stava 1. ovog člana je osnov za privremeno zadržavanje bespravnog objekta i priključivanje na objekte komunalne infrastrukture dok se pravosnažno ne okonča postupak legalizacije (član 3. stav 2);

             Vlasnici parcela koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi bespravni objekat koji je predmet legalizacije, a koji u toku bespravne izgradnje nisu tražili preduzimanje mjera inspekcijskog nadzora radi sprečavanja bespravne izgradnje ili se nisu protivili takvoj izgradnji kod organa nadležnog za izdavanje građevinske dozvole, nemaju svojstvo stranke u postupku legalizacije tog objekta (član 7);

              Izuzetno, za završene objekte iz člana 2. ovog zakona, koji nisu u skladu sa dokumentom prostornog uređenja, može se izvršiti legalizacija bez prethodne izmjene dokumenta prostornog uređenja, ako je u odnosu na planiranu spratnost objekta odstupljeno za najviše dvije etaže, od kojih je zadnja potkrovlje, ili ako je došlo do odstupanja do 10 % od planiranih horizontalnih gabarita, a tim odstupanjima nije narušena regulaciona i građevinska linija  (član 10. stav 1);

 Prilikom odlučivanja o zahtjevu za legalizaciju objekata iz stava 1. ovog člana nadležni organ uprave dužan je utvrditi da su ispunjeni svi uslovi koji se odnose na stabilnost i bezbjednost objekta propisani ovim zakonom, te da takva legalizacija nema negativne uticaje na susjedne objekte i prava drugih lica, na osnovu stručnog mišljenja nosioca izrade dokumenta prostornog uređenja u čijem obuhvatu se objekat nalazi ili drugog pravnog lica sa licencom za izradu dokumenata prostornog uređenja, ukoliko je nosilac izrade dokumenta prostornog uređenja prestao da postoji (član 10. stav 4);

Ako je zahtjev za legalizaciju podnesen, nadležni urbanističko-građevinski inspektor će na zahtjev investitora, odnosno vlasnika bespravnog objekta, zaključkom prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju bespravnog objekta do pravosnažnosti okončanja postupka legalizacije, osim ako je u odgovarajućem postupku već utvrđeno da bi zadržavanje tog objekta ili dijela objekta onemogućilo privođenje zemljišta na kojem je izgrađen krajnjoj namjeni u skladu sa sprovedbenim dokumentom prostornog uređenja (član 16. stav 1)“ .

             Odredbama Ustava Republike Srpske na koje se ukazuje u inicijativi, kao i odredbama Ustava koje su po ocjeni Suda relevantne u predmetnoj stvari je utvrđeno:   da se ustavno uređenje Republike temelji na garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima i socijalnoj pravdi (član 5. alineje 1. i 3); da su građani Republike ravnopravni u slobodama pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10); sloboda i lična bezbjednost čovjeka su nepovredivi, nikome se ne može oduzeti ili ograničiti sloboda, osim u slučajevima i po postupku koji su utvrđeni zakonom (član 12); svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom (član 16. stav 1); svako je dužan da se pridržava Ustava i zakona, svako je dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju (član 45); Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51); Republika obezbjeđuje zaštitu potrošača (član 53); zakonom se uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta (član 59); Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog: ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, osnovne ciljeve i pravce demografskog i socijalnog razvoja, korišćenje prostora, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom (član 68. Ustava, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII, tačke 5, 6, 8. i 18); zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom (član 108. stav 1).

              Osim citiranih osporenih odredbi Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/18), Sud je imao u vidu i sljedeće odredbe ovog zakona, kojima je propisano: ovim zakonom uređuju se uslovi i način legalizacije bespravno izgrađenih objekata ili dijelova objekta, započetih ili izgrađenih do stupanja na snagu ovog zakona (član 1); legalizacija u smislu ovog zakona predstavlja naknadno izdavanje lokacijskih uslova i građevinske dozvole za bespravno izgrađene objekte, odnosno dijelove objekata, a bespravnim objektom, u smislu ovog zakona, smatraju se objekti ili dijelovi objekata izgrađeni ili započeti bez građevinske dozvole, kao i objekti ili dijelovi objekata izgrađeni na osnovu građevinske dozvole na kojima je prilikom građenja odstupljeno od građevinske dozvole i glavnog projekta ili su rekonstruisani bez građevinske dozvole (član 2); postupak legalizacije, na koji se odnose odredbe ovog zakona, pokreće se po zahtjevu investitora ili vlasnika objekta (član 3. stav 1); na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom se primjenjuju odredbe Zakona o uređenju prostora i građenja, osim odredaba koje se odnose na glavu V-legalizacija (član 4); planski osnov za legalizaciju bespravnog objekta je sprovedbeni dokument prostornog uređenja, a ako takvog dokumenta nema za zemljište na kojem je objekat izgrađen, postupak utvrđivanja planskog osnova za legalizaciju sprovodi se prema odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju (član 5. stav 2); naknadni lokacijski uslovi i rješenje o naknadnom izdavanju građevinske dozvole za bespravne objekte izdaju se na osnovu dokaza propisanih Zakonom o uređenju prostora i građenju (član 6. stav 1);  izuzetno od stava 1. ovog člana, za bespravne individualne stambene i individualne stambeno-poslovne objekte čija je bruto građevinska površina manja od 400 m2, osim za složene objekte u smislu Zakona o uređenju prostora i građenju, kada organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole utvrdi da je objekat koji je predmet legalizacije završen i da ispunjava propisane uslove za građenje i korišćenje, naknadna građevinska i upotrebna dozvola izdaje se istim rješenjem (član 6. stav 2);   u slučaju iz stava 1. ovog člana investitor, odnosno vlasnik objekta koji je izgrađen u komercijalne svrhe, pored naknada koje je dužan platiti u postupku legalizacije propisanih odredbama ovog zakona, dužan je jedinici lokalne samouprave uplatiti i iznos u vrijednosti troškova izmjene i dopune dokumenta prostornog uređenja koje bi inače legalizacija takvog objekta zahtijevala prema stručnom mišljenju nosioca izrade dokumenta prostornog uređenja u čijem obuhvatu se objekat nalazi (član 10. stav 2); iznos iz stava 2. ovog člana koje investitor, odnosno vlasnik uplaćuje na ime izmjene dokumenta prostornog uređenja utvrđuje nadležni organ jedinice lokalne samouprave rješenjem kojim utvrđuje troškove rente i uređenja građevinskog zemljišta i naknadu za legalizaciju, a na osnovu prosječnih troškova izrade dokumenta prostornog uređenja u prethodnoj godini za njeno područje, a sredstva se koriste za izradu dokumenta prostornog uređenja (član 10. stav 3); investitor, odnosno vlasnik objekta koji je predmet legalizacije dužan je platiti naknadu za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i rentu, obračunate u postupku izdavanja rješenja o naknadnom izdavanju građevinske dozvole bespravno izgrađenog objekta, uz mogućnost plaćanja na način propisan članom 75. stav 2. Zakona o uređenju prostora i građenju (član 11. stav 1); ako investitor, odnosno vlasnik bespravnog objekta zahtjev za legalizaciju ne podnese u roku od šest mjeseci, računajući od dana stupanja na snagu ovog zakona, osim naknada iz stava 1. ovog člana dodatno plaća i naknadu za legalizaciju koja iznosi 20% od obračunatog iznosa naknada iz stava 1. ovog člana (član 11. stav 3); kad se postupak iz stava 1. ovog člana završi donošenjem rješenja o naknadnom izdavanju građevinske dozvole, inspektor će po pravosnažnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju bespravnog objekta, a ukoliko se postupak iz stava 1. ovog člana završi odbijanjem ili odbacivanjem zahtjeva, urbanističko-građevinski inspektor će nastaviti izvršenje rješenja o uklanjanju bespravnog objekta (član 16. stav 2. i 3); objekti ili dijelovi objekata koji su početi suprotno važećim propisima nakon stupanja na snagu ovog zakona ne mogu se legalizovati (član 17. stav 1); postupci legalizacije objekata započeti do dana stupanja na snagu ovog zakona, po zahtjevima koji su podneseni do 31. decembra 2016. godine, okončaće se po odredbama Zakona o uređenju prostora i građenju, osim ukoliko su odredbe ovog zakona povoljnije za investitora (član 18).

             Pored navedenih odredaba Zakona o legalizaciji, Sud je uzeo u obzir i relevantne odredbe Zakona o uređenju prostora i građenja („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15, 3/16 i 84/19), kojima je propisano : ovim zakonom uređuje se sistem prostornog planiranja i uređenja prostora, priprema, izrada i donošenje dokumenta prostornog uređenja, lokacijski uslovi, uređenje građevinskog zemljišta, izdavanje dozvola za građenje, vrste i sadržaj tehničke dokumentacije, građenje objekata i međusobni odnosi učesnika u građenju, upotreba i uklanjanje objekata, legalizacija objekata, vršenje nadzora nad primjenom ovog zakona, nadležnost i rad Inženjerske komore, te druga pitanja od značaja za uređenje prostora, građevinsko zemljište i građenje objekata (član 1); građevinska linija je planska linija na površini ili ispod površine zemlje i vode, određena grafički i numerički planom ili na osnovu plana, koja predstavlja granicu do koje se objekat može graditi ili na kojoj se mora graditi, odnosno liniju koju ne smije preći najistureniji dio objekta (član 2. stav 1. tačka g); regulaciona linija je planska linija, određena grafički i numerički, koja odvaja zemljište planirano za javne površine od zemljišta planiranog za druge namjene (član 2. stav 1. tačka č); na postupke regulisane odredbama ovog zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona (član 6).

             Razmatrajući predmetnu inicijativu, Sud je  u postupku  ocjene člana 3. stav 2. i člana 16. stav 1. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata ocijenio da nisu osnovani navodi inicijative o povredi ustavnog načela ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava i načela zaštite prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom iz člana 16. stav 1. Ustava Republike Srpske. Po ocjeni Suda, propisivanje kao u ovim osporenim odredbama ne dovodi u pitanje princip ravnopravnosti građana utvrđen odredbom člana 10. Ustava, jer se ove odredbe jednako odnose na sve građane koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj ovim odredbama. Pri tome, u konkretnom slučaju, treba imati u vidu da se princip jednakosti odnosi na jednakost uslova i položaja lica koja su podnijela zahtjev za legalizaciju bespravno izgrađenog objekta i primjenjuje se na sva ta lica pod jednakim uslovima. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio neosnovanim navode inicijative da su osporenim propisivanjem vlasnici susjednih nepokretnosti diskriminisani u odnosu na graditelje bespravno izgrađenih objekta, jer se u konkretnom slučaju porede dvije različite kategorije subjekata prava. Takođe, po ocjeni Suda, nisu osnovani navodi iz inicijative o povredi člana 16. stav 1. Ustava. Svi vlasnici susjednih parcela, odnosno sva lica koja smatraju da im je bespravnom gradnjom na susjednoj parceli povrijeđeno neko pravo, mogu pokrenuti odgovarajući postupak pred sudom ili drugim državnim organom ili organizacijom, radi zaštite svojih prava, kako je to garantovano članom 16. stav 1. Ustava. Kako osporene zakonske odredbe ne isključuju to pravo, Sud je ove navode iz inicijative ocijenio neosnovanim. Takođe, a u vezi sa navedenim, Sud je ocijenio da je propisivanje da podnošenje zahtjeva za legalizaciju predstavlja osnov za privremeno zadržavanje objekta i priključivanje na objekte komunalne infrastrukture do pravosnažnog okončanja postupka legalizacije, kao i da podneseni zahtjev predstavlja razlog za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju bespravnog objekta do pravosnažnog okončanja postupka legalizacije, stvar cjelishodne procjene zakonodavca, odnosno zakonodavne politike, o čemu Ustavni sud, shodno članu 115. Ustava, nije nadležan da odlučuje. Takođe, nenadležnost Ustavnog suda postoji i u pogledu tražene ocjene saglasnosti osporenih odredbi sa Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), Zakonom o električnoj energiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/08, 34/09 i 1/11), Zakonom o uređenju prostora i građenju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 40/13, 106/15, 3/16 i 84/19) i Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 6/12, 63/14 i 18/17), jer prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i odlučuje o saglasnosti propisa i opštih akta sa zakonom.

           Prilikom razmatranja navoda iz inicijative u vezi člana 7. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 62/18), Sud je utvrdio da davalac inicijative ne traži ocjenu ustavnosti navedene zakonske odredbe, već osporava primjenu ove odredbe u praksi, o čemu Ustavni sud saglasno članu 115. Ustava nije nadležan da odlučuje.

             Navode inicijative o nesaglasnosti člana 10. stav 1. i 4. Zakona sa odredbama članova 5. alineja 1. i 3, čl. 16. stav 1. i 45. Ustava, Sud je ocijenio neosnovanim. Osporenom odredbom čl. 10. stav 1. Zakona data je mogućnost legalizacije završenih objekata koji nisu u skladu sa dokumentom prostornog uređenja, bez prethodne izmjene dokumenta prostornog uređenja, ali samo ako je u odnosu na planiranu spratnost objekta odstupljeno za najviše dvije etaže od kojih je zadnja potkrovlje ili ako je došlo do odstupanja do 10 %  od planiranih horizontalnih gabarita, a time nije narušena regulaciona i građevinska linija. Iz navedenog proizlazi da se u skladu sa navedenom zakonskom odredbom mogu legalizovati samo završeni objekti koji ispunjavaju propisane uslove, i to u okviru postojećeg dokumenta prostornog uređenja. Pored toga, u stavu 4. istog člana je propisano da je prilikom odlučivanja o zahtjevu za legalizaciju objekata iz stava 1. ovog člana, nadležni organ, pored ispunjenosti ostalih uslova, dužan da utvrdi da takva legalizacija nema negativne utjecaje na susjedne objekte i prava drugih lica, na osnovu stručnog mišljenja nosioca izrade dokumenta prostornog uređenja, ili  drugog pravnog lica sa licencom za izradu dokumenta prostornog uređenja, ukoliko je nosilac izrade dokumenta prostornog uređenja prestao da postoji. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi inicijative da se propisivanjem kao u osporenom članu 10. stav 1. i 4. krše  prava vlasnika susjednih nepokrenosti i derogira postojeći regulacioni plan, jer osporena zakonska odredba, kao izuzetak od pravila, propisuje mogućnost legalizacije završenog objekta bez prethodne izmjene dokumenta prostornog uređenja i uz ispunjenost, pored ostalih, i uslova da takva legalizacija nema negativne uticaje na susjedne objekte i prava drugih lica.

                U vezi sa navedenim Sud ukazuje na to da je propisivanje i u ovoj osporenoj odredbi stvar cjelishodne procjene zakonodavaca, koji je u okviru svojih ustavnih ovlašćenja Zakonom o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata uredio uslove i način legalizacije bespravno izgrađenih objekata, ili dijelova objekta, započetih ili izgrađenih do stupanja na snagu ovog zakona, cijeneći da postoji opšti, odnosno  javni interes da se umjesto propisane sankcije rušenja, odnosno uklanjanja objekta, održi faktičko stanje izgrađenosti objekata, uvažavajući specifičnosti i uslove pod kojima je ta izgradnja vršena, i omogući prelazak prava na bespravno izgrađenim objektima u režim pravom priznatih odnosa, koji bi se zasnivao na naknadnom izvršavanju svih obaveza u pogledu izgradnje objekta koje terete svakog investitora legalne gradnje, bez povrede prava trećih lica, odnosno uz najmanju mjeru ograničenja prava trećih lica. 

             Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da se propisivanjem kao u članu 10. stav 1. i 4. ne dovode u pitanje ustavne garancije iz članova 5. al.1. i 3, čl. 16. stav 1. i čl. 45. Ustava na koje inicijativa ukazuje, te da stoga ne postoji ni osnov za razmatranje eventualne povrede člana 1. Prvog protokola Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih  sloboda.

              S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

  Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

  Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-13/20

24. februara 2021. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>