Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

      Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 23. decembra 2020. godine,  d o n i o   j e

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti  člana 114. stav 1. tačka 3. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 44/17, 31/18, 123/18, 84/19, 35/20 i 63/20),

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti članova 11. i 12. stavovi 1, 3. i 4. Pravilnika o normativima i kriterijumima za finansiranje osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/19 i 77/19).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Dario Sandić iz Banjaluke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske (u daljem tekstu: Sud) inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti  (u inicijativi pogrešno navedeno: ustavnosti i zakonitosti) člana 114. stav 1. tačka 3. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 44/17, 31/18, 123/18 i 84/19), te ustavnosti i zakonitosti članova 11. i 12. (u suštini stavovi 1, 3. i 4. člana 12) Pravilnika o normativima i kriterijumima za finansiranje osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 74/19).

Davalac inicijative smatra da je propisivanje iz člana 114. stav 1. tačka 3. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju u suprotnosti sa članom 5. Ustava kojim je garantovana, kako se navodi, pravna sigurnost građana i vladavina prava, članom 10, članom 33. Ustava, u dijelu kojim je građanima zajemčeno, kako se navodi, pravo na obavljanje javnih poslova pod jednakim uslovima, članom 39. Ustava, u dijelu kojim je garantovano, kako se navodi, pravo na rad pod jednakim uslovima, te članovima 51, 61. i 108. Ustava. Takođe, osporeno zakonsko propisivanje je prema navodima iz inicijative u suprotnosti i sa „odredbama Zakona o radu kojima je utvrđeno da naknada za isti rad mora biti istovjetna“. Ukazujući na značaj i ulogu stručnih saradnika iz člana 104. stav 2. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, a koji pored nastavnika obavljaju obrazovne poslove u školama u vaspitno-obrazovnom procesu (član 103. stav 1. istog zakona), davalac inicijative obrazlaže da ova lica punu radnu normu mogu ostvariti u drugoj školi, tek ukoliko su izgubili 50% norme u matičnoj školi, dok za nastavnike i direktore škola ovo ograničenje ne postoji, te oni navedenu mogućnost imaju bez obzira koliko iznosi umanjenje obima njihovih poslova. S tim u vezi, a imajući u vidu rad u istoj sferi, te pravo na jednaku zaradu za isti rad, davalac inicijative smatra da su stručni saradnici diskriminisani u odnosu na nastavnike, ali i direktore škola, koji ne učestvuju u nastavnom procesu, a za koje, takođe, ne postoje ograničenja kada je riječ o normi ili broja odjeljenja u školama u kojima rade, kao i da su stručni saradnici sa manjom normom diskriminisani u odnosu na stručne saradnike sa većom normom, jer primaju manju nadoknadu za svoj rad. 

Takođe, iz navoda inicijative proizlazi da njen davalac, u suštini, smatra da je propisivanje iz članova 11. i 12. st. 1, 3. i 4. Pravilnika o normativima i kriterijumima za finansiranje osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 74/19) u suprotnosti sa članovima 108. i 109. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, jer utvrđuje samo mogućnost, ne i obavezu, da škole sistematizuju radna mjesta stručnih saradnika, pedagoga i psihologa. Ovim se, prema mišljenju davaoca inicijative, diskriminišu učenici koji pohađaju škole u kojima nisu sistematizovana navedena radna mjesta, a u kojima je, dodatno, onemogućeno obavljanje obaveznih djelatnosti iz pomenutih zakonskih odredaba. Kako je Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju utvrđeno radno mjesto stručnog saradnika, donosilac osporenog pravilnika nije mogao usloviti ili isključiti mogućnost sistematizacije ovih radnih mjesta. Nadalje, davalac inicijative ističe da je propisujući na osporeni način donosilac Pravilnika regulisao suprotno članu 5. stav 2. i članu 8. Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 66/19) kojima su uređeni visina, te način utvrđivanja i umanjenja plate. Kako je navedena materija predmet zakonskog regulisanja, donosilac osporenog pravilnika nije bio ovlašćen da podzakonskim aktom uredi mogućnost umanjenja procenta radnog vremena, jer isto uslovljava umanjenje plate za relevantna radna mjesta. Dodatno, saglasno članu 39. stav 5. Ustava, platu je moguće reulisati jedino zakonom i kolektivnim ugovorom, a nikako podzakonskim aktom. Isto tako, ovakvim propisivanjem su stručni saradnici diskiminisani u odnosu na direktora škole, čije radno vrijeme, norma i plata ne zavise od broja odjeljenja u školi. Davalac inicijative ukazuje na stav Suda zauzet u predmetu U-20/13 od 24. aprila 2014. godine. Ističe, takođe, da broj odjeljenja u školama ne utiče na smanjenje obima posla stručnih saradnika, te smanjenje radnog vremena koje je izvršeno Pravilnikom, za posljedicu može imati da oni, bez svoje krivice, ne izvrše propisane poslove i zadatke, zbog čega mogu snositi disciplinsku i materijalnu odgovornost. S obzirom na to da se radno vrijeme, kao ni obim poslova direktora  ne mijenja u zavisnosti od broja odjeljenja u školi, stručni saradnici su i u ovom smislu diskriminisani u odnosu na direktore škola. S obzirom na izloženo davalac inicijative predlaže da Sud utvrdi da član 114. stav 1. tačka 3. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju nije u skladu sa Ustavom i Zakonom o radu, kao i da članovi 11. i 12. stavovi 1, 3. i 4. Pravilnika o normativima i kriterijumima za finansiranje osnovnih škola nisu u skladu sa Ustavom, Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, Zakonom o platama zaposenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske i Zakonom o radu. 

Narodna skupština Republike Srpske je Sudu dostavila odgovor u kome su navodi iz inicijative kojima se osporava ustavnost člana 114. stav 1. tačka 3. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju ocijenjeni kao neosnovani. Zakonodavac smatra da osporeno zakonsko propisivanje nije u suprotnosti sa garancijama iz članova 10, 39. stav 3. i 5, te člana 49. stavovi 1. i 2. Ustava. Ističe se da se smanjenjem broja obračunskih odjeljenja smanjuje i procenat norme/radnog vremena nastavnog osoblja, te je opravdano i smanjenje procenta radnog vremena vannastavnog osoblja. Kako obim posla stručnih saradnika zavisi od veličine škole, odnosno broja učenika u školi, osporenom zakonskom odredbom je, saglasno Zakonu o radu, predviđeno obavljanje ovih poslova sa punim ili nepunim radnim vremenom. Ističe se da su stručni saradnici poveznica između nastavnika i direktora, te da, pored rada sa nastavnicima, obavljaju i rad sa učenicima i njihovim roditeljima, zbog čega su ova lica, za razliku od nastavnika, vezana za rad u jednoj školi. Uzimajući u obzir drugačiji opis poslova u odnosu na nastavnike, kao i da je rad stručnih saradnika vezan ne samo za nastavu, već za cjelokupno funkcionisanje škole i nastavno-obrazovnog procesa, zakonodavac smatra da stručni saradnik ne bi bio u mogućnosti da na kvalitetan način obavljati svoje poslove i zadatke ukoliko bi ih vršio u više škola, na mali procenat radnog vremena. Navodi se da se u konkretnom slučaju ne radi ni o povredi člana 10. Ustava, jer je njime zajemčena jednakost u realizaciji zakonom priznatih prava i obaveza svim licima koja se nalaze u istim ili sličnim pravnim situacijama, dok moguće drugačije uređenje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno, a da nezadovoljstvo davaoca inicijative određenim zakonskim rješenjem ne može biti predmet ocjene ustavnosti. S obzirom na izloženo predlaže se neprihvatanje inicijative.

U odgovoru koji je, kao donosilac osporenog pravilnika, Sudu dostavio  ministar prosvjete i kulture ističe se da je propisujući na način kao u članovima 11. i 12. Pravilnika ministar postupao u okviru svojih ovlašćenja, a saglasno članovima 10, 39. stavovi 3. i 5, te članu 108. stav 1. Ustava, kao i u skladu sa članom 42. stavovi 1. i 3. Zakona o radu, te članovima 107. i 168. stav 9. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju. Navodi se da su osporenim pravilnikom razrađene odredbe Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, te odredbe Zakona o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/19). Osporenim pravilnikom je određen metod obračuna sredstava potrebnih za rad osnovne škole, tako što je kao osnovica obračuna predviđeno jedno obračunsko odjeljenje sa određenim brojem učenika, od čega neposredno zavisi broj izvršilaca, kako nastavnog tako i vannastavnog osoblja. Smanjenjem broja obračunskih odjeljenja smanjuje se i procenat norme/radnog vremena nastavnog i vannastavnog osoblja, te je opravdano i smanjenje procenta radnog vremena vannastavnog osoblja koje je podrška realizaciji vaspitno-obrazovnog procesa. Kako obim posla stručnih saradnika zavisi od veličine škole, odnosno broja učenika u školi, osporenom zakonskom odredbom je predviđeno obavljanje ovih poslova sa punim ili nepunim radnim vremenom, što je u skladu sa članom 15. stav 2. Zakona o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj. Takođe se ističe da, saglasno  ovom zakonu, plata direktora škole zasvisi od broja odjeljenja u školi, te se ukazuje na praksu Suda u predmetu U-47/13. S obzirom na izloženo predlaže se da Sud inicijativu odbije.   

    Osporenim članom 114. stav 1. tačka 3. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 44/17, 31/18, 123/18, 84/19, 35/20 i 63/20) je propisano da je, prije raspisivanja konkursa za popunu upražnjenog radnog mjesta za radnike iz člana 113. stav 1. ovog zakona, sa punim ili nepunim radnim vremenom, direktor dužan rasporediti stručnog saradnika, sekretara i računovođu sa područja aktiva direktora za čijim radom je djelimično ili potpuno prestala potreba u drugoj školi, s tim da se dopuna ne može vršiti na manje od pola radnog vremena.

Pravilnik o normativima i kriterijumima za finansiranje osnovnih škola („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/19 i 77/19) (u daljem tekstu: Pravilnik) donio je ministar prosvjete i kulture, na osnovu člana 168. stav 9. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 44/17 i 31/18) i člana 76. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18).

Osporenim članom 11. Pravilnika je propisano: da škola sa 16 i više odjeljenja može sistematizovati radno mjesto pedagog sa punim radnim vremenom (100%) (stav 1), da ako škola ima manje od 16 odjeljenja, za svako odjeljenje manje od ovog broja vrši se umanjenje procenta radnog vremena za radno mjesto pedagog za 5% (stav 2), da je maksimalni procenat umanjenja iz stava 2. ovog člana 50% radnog vremena (stav 3).

Osporenim članom 12. stavovi 1, 3. i 4. Pravilnika propisano je da škola koja ima 24 odjeljenja može sistematizovati radno mjesto psiholog sa punim radnim vremenom (100%) (stav 1), da se školi koja ima manje od 24 odjeljenja za svako odjeljenje manje od ovog broja vrši umanjenje procenta radnog vremena za radno mjesto psiholog za 5% (stav 3), da je maksimalni procenat umanjenja iz stava 3. ovog člana 50% radnog vremena (stav 4).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske odredbe, te ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba Pravilnika, Sud je imao u vidu odredbe Ustava u odnosu na koje je osporena ustavnost, odnosno zakonitost navedenih opštih akata, kao i odredbe Ustava koje su po ocjeni Suda od značaja za ovaj postupak, a kojima je utvrđeno: da se ustavno uređenje Republike  temelji na vladavini prava (član 5. stav 1. alineja 4), da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, da su jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da građani imaju pravo da učestvuju u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uslovima budu primljeni u javnu službu (član 33), da svako ima pravo na rad i slobodu rada, da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i da mu je pod jednakim uslovima dostupno radno mjesto i funkcija, da svako po osnovu rada ima pravo na zaradu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom (član 39. stavovi 1, 2. i 5), da Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51), da Republika jemči minimum socijalne sigurnosti građana i obezbjeđuje funkcionisanje javnih službi, u skladu sa zakonom, da se finansiranje javnih službi vrši preko fondova i budžeta, u skladu sa zakonom (član 61), da Republika uređuje i obezbjeđuje sistem javnih službi, te, između ostalog, radne odnose, zapošljavanje i obrazovanje (tačke 11. i 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojim je zamijenjen član 68. Ustava), da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108).

Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 44/17, 31/18, 84/19, 35/20 i 63/20)  propisano: da se nastavni proces realizuje u redovnim, kombinovanim i posebnim odjeljenjima u redovnim školama i u odjeljenjima u školama za djecu sa smetnjama u razvoju, da je u redovnim javnim školama redovno odjeljenje sastavljeno od učenika istog razreda i ima maksimalno 30 učenika, a optimalno 24 učenika, da kombinovano odjeljenje u javnoj školi od dva razreda ima maksimalno 18 učenika, da kombinovano odjeljenje u javnoj školi od tri razreda ima maksimalno 12 učenika, da kombinovano odjeljenje u javnoj školi od četiri ili pet razreda ima maksimalno deset učenika (član 48. stavovi 1, 2, 5, 6, 7), da maksimalan broj učenika u posebnom odjeljenju je deset, a minimalan tri, što zavisi od vrste smetnji koju imaju učenici (član 49), da vaspitno-obrazovni rad u školi obavljaju nastavnici i stručni saradnici (član 103), da poslove nastavnika obavljaju lica koja osim uslova utvrđenih zakonom kojim se uređuju radni odnosi treba da imaju završen prvi ciklus studijskog programa u određenoj oblasti i ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova u trajanju od tri godine ili ekvivalent, položen stručni ispit za rad u vaspitno-obrazovnom procesu i ljekarsko uvjerenje o psihofizičkoj sposobnosti za rad sa učenicima, da su stručni saradnici: pedagog, psiholog, defektolog, odnosno specijalni edukator-rehabilitator, socijalni radnik i bibliotekar, da lica iz stava 2. ovog člana osim uslova utvrđenih zakonom kojim se uređuju radni odnosi treba da imaju: završen prvi ciklus studijskog programa u trajanju od četiri godine i ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalent, položen stručni ispit za rad u vaspitno-obrazovnom procesu i ljekarsko uvjerenje o psihofizičkoj sposobnosti za rad sa učenicima (član 104. stavovi 1, 2. i 3), da se propisom kojim se definišu normativi i standardi za finansiranje osnovnih škola određuje broj stručnih saradnika za rad u školi (član 107), da su taksativno određeni poslovi nastavnika i stručnih saradnika (članovi 108. i 109), da direktor raspisuje javni konkurs za upražnjeno radno mjesto nastavnika, stručnog saradnika, sekretara i računovođe obavezno posredstvom Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske (član 113. stav 1), da rad nastavnika i stručnih saradnika ocjenjuje direktor jedanput godišnje (član 126), da direktor rukovodi radom škole, da za direktora škole može da bude izabran nastavnik ili stručni saradnik koji: 1) ima završen prvi ciklus studija u trajanju od četiri godine i ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova ili ekvivalent, 2) ima najmanje pet godina radnog iskustva kao stručni saradnik ili nastavnik na predmetima koji se izučavaju u osnovnoj školi nakon sticanja diplome iz tačke 1) ovog stava i 3) nije osuđivan pravosnažnom presudom na bezuslovnu kaznu zatvora, protiv kojeg nije pokrenut krivični postupak za djela učinjena protiv dostojanstva ličnosti, morala, službene dužnosti, polnog integriteta, zlostavljanja djeteta, polnog i drugog nasilja nad djetetom ili maloljetnim licem (član 137), da ministar donosi pravilnik o normativima i standardima za finansiranje osnovnih škola (član 168. stav 9).

Sud je uzeo u obzir da je Zakonom o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/16 i 66/18) propisano da radni odnos može da se zasnuje i za rad sa nepunim radnim vremenom, na neodređeno ili određeno vrijeme, ali ne kraće od ¼ punog sedmičnog radnog vremena, osim ako posebnim propisom nije drugačije propisano (član 41), da radnik koji radi sa nepunim radnim vremenom ima sva prava iz radnog odnosa srazmjerno vremenu provedenom na radu, osim ako za pojedina prava zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drugačije određeno (član 42. stav 1), da puno radno vrijeme radnika iznosi 40 časova sedmično (član 57. stav 1), da se pod nepunim radnim vremenom u smislu ovog zakona podrazumijeva radno vrijeme kraće od radnog vremena iz člana 57. stav 1. ovog zakona (član 58), da se radnicima garantuje jednaka plata za isti rad ili rad iste vrijednosti koji ostvaruju kod poslodavca, da se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti, u kome je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost (član 120. stavovi 2. i 3).

Takođe, Sud je imao u vidu da je Zakonom o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 11/19 i 105/19) utvrđeno: da su način obračuna i isplata plata jedinstveni za zaposlene, a zavise od radnog mjesta, platne grupe i platne podgrupe (član 5. stav 2), da se osnovna plata obračunava i iskazuje mjesečno za puno radno vrijeme, prema radnom mjestu i odgovarajućoj platnoj grupi i platnoj podgrupi, da je osnovna plata iz stava 1. ovog člana je proizvod cijene rada kao izraza vrijednosti za najjednostavniji rad i koeficijenta utvrđenog prema platnoj grupi i platnoj podgrupi (član 6. stavovi 1. i 2), da su stručni saradnici zaposleni u osnovnoj školi (pedagog, psiholog,  logoped, defektolog, socijalni radnik  (visoka stručna sprema) svrstani u drugu platnu podgrupu, druge platne grupe, sa platnim koeficijentom 12,65 za obračun osnovne plate (član 9. tačka 2. podtačka 2), da ukoliko zaposleni radi sa nepunim radnim vremenom, u skladu sa posebnim zakonom ili drugim propisima, osnovna mjesečna plata određuje se srazmjerno vremenu provedenom na radu (član 15. stav 2), da stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe Zakona o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 66/18), koje se odnose na osnovne i srednje škole i đačke domove (član 22) da  se ovaj zakon se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”, a stupa na snagu 1. marta 2019. godine (član 23).

            Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18) je utvrđeno: da organi uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva i druge opšte akte, da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade (član 63. stavovi 1. i 2), da ministar predstavlja ministarstvo, donosi propise iz člana 63. stav 1. ovog zakona i rješenja u upravnim i drugim pojedinačnim stvarima, odlučuje o pravima i dužnostima zaposlenih u ministarstvu i odlučuje o drugim pitanjima iz djelokruga ministarstva (član 76. stav 2).

Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima Zakonom je uređena djelatnost osnovnog vaspitanja i obrazovanja kao dio jedinstvenog vaspitno-obrazovnog sistema Republike Srpske, osnivanje i prestanak rada ustanova osnovnog vaspitanja i obrazovanja, prava, obaveze, dužnosti i odgovornosti učenika, roditelja i zaposlenih u školi, nastavni planovi i programi, upravljanje i rukovođenje školom, obezbjeđivanje sredstava, vrednovanje kvaliteta vaspitno-obrazovnog rada, nadzor nad radom škole, priznavanje svjedočanstava, te evidencija i javne isprave.

Imajući u vidu da Republika uređuje i obezbjeđuje sistem u oblasti obrazovanja, te da je osnovno obrazovanje djelatnost od opšteg društvenog interesa, Sud je utvrdio da je zakonodavac bio ovlašćen da utvrdi obavezu direktora da, prije raspisivanja konkursa za popunu, između ostalog, upražnjenog radnog mjesta stručnog saradnika, na ovo radno mjesto rasporedi stručnog saradnika za čijim je radom djelimično ili potpuno prestala potreba u drugoj školi, kao i da odredi da se ovakva dopuna ne može vrštiti na manje od pola radnog vremena. Prema ocjeni Suda, zakonodavac je osporenim propisivanjem obezbijedio ravnotežu između interesa stručnog saradnika za čijim je radom djelimično ili potpuno prestala potreba i društvenog interesa koji podrazumijeva određeni kvantum vaspitno-obrazovnog rada koji izvode stručni saradnici. Kao nadležan da cijeni obim potreba obrazovnog sistema i pojedinačnih škola kada je riječ o angažmanu lica relevantnih obrazovnih profila, zakonodavac je postupao u okviru svojih ovlašćenja kada je odredio da se predmetna dopuna ne može vrštiti na manje od pola radnog vremena. Prema ocjeni Suda, postupajući na ovaj način zakonodavac je, saglasno članu 10. Ustava, osigurao da stručni saradnici ostvaruju prava i obaveze koja su predmet regulisanja osporenog člana 114. strav 1. tačka 3. Zakona, tako da sva lica u toj kategoriji, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, navedena prava i obaveze ostvaruju na jednak način. Saglasno članu 115. Ustava nije u nadležnosti Suda da cijeni opravdanost ovakve procjene.

Nadalje, Zakonom je utvrđena jasna razlika u pravima i obavezama nastavnika, stručnih saradnika i direktora škola (članovi 108,  109. i  137. Zakona). S tim u vezi, a imajući u vidu da neravnopravnost, u smislu člana 10. Ustava, podrazumijeva različito tretiranje lica u istim ili sličnim situacijama, bez objektivnog i razumnog opravdanja, Sud je utvrdio da davalac inicijative neosnovano poredi prava i obaveze navedenih subjekata prava, budući da se radi o kategorijama koje se nalaze u potpuno različitim pravnim situacijama. Isto tako, s obzirom na to da se stručni saradnici koji imaju različite norme ne nalaze u istim pravnim situacijama kada je riječ o obračunu naknade za njihov rad, davalac inicijative, neosnovano, u kontekstu garancija iz člana 10. Ustava, uspostavlja odnos uzajamnosti među ovim licima.

Nadalje, članom 39. Ustava je, između ostalog, utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada, da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakom uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija. Iz navedene ustavne odredbe nesumnjivo proizilazi da Ustav ne garantuje obim prava na rad. Prema mišljenju Suda, ovo ustavno načelo prije svega podrazumijeva pravo da svaki građanin ima mogućnost da obezbijedi sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio. Saglasno članovima 33. i 39. Ustava, zakonodavac nije uskratio pojedincu koji ispunjava zakonske uslove za obavljanje poslova stručnog saradnika pravo na slobodan izbor da se bavi nekim od zanimanja iz člana 104. stav 2.  Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, a mogućnost angažovanja u ovom kapacitetu uslovljena je isključivo potrebama obrazovnog sistema, koje cijeni zakonodavac.

Prema stanovištu Suda, nisu osnovani ni navodi davaoca inicijative prema kojima je osporenim zakonskim propisivanjem provrijeđen princip vladavine prava iz člana 5. stav 1. alineja 4. Ustava. Osporena zakonska odredba je, prema ocjeni Suda, u funkciji navedenog ustavnog principa, jer na jasan i nedvosmislen način propisuje prava i obaveze adresata, zbog čega rezultat njene primjene ne može biti kontradiktoran legitimnim očekivanjima ovih lica, te ne dovodi do pravne nesigurnosti.

Prema stanovištu Suda, nisu od značaja navodi iz inicijative kojima se  propisivanje iz člana 114. stav 1. tačka 3. osporava u odnosu na garancije iz članova 51. i 61. Ustava, s obzirom na to da se radi o paušalnim navodima koji ne sadrže obrazloženje na koji način su, u konkretnom slučaju, narušena prava zaštićena navedenim odredbama Ustava.

Isto tako, navodi davaoca inicijative kojima se ukazuje na različitost u visini iznosa naknade za rad stručnih saradnika, a koja je uslovljena različitim obimom njihove norme, nisu od značaja za rješavanje konkretne pravne stvari, budući da način i metodologija obračuna plata zaposlenih u osnovnim školama nije predmet regulisanja osporene zakonske odredbe.   

Imajući u vidu standard ocjene u postupcima apstraktne kontrole ustavnosti iz člana 115. Ustava, Sud nije nadležan da cijeni međusobnu saglasnost zakona, te tako ni saglasnost osporene zakonske odredbe sa „odredbama Zakona o radu kojima je utvrđeno da naknada za isti rad mora biti istovjetna“.

S obzirom na izloženo Sud je utvrdio da je zakonodavac normirajući kao osporenom zakonskom odredbom postupao saglasno načelu iz člana 108. stav 1. Ustava.

Pored ovoga, Sud je ocijenio da nisu osnovani navodi davaoca inicijative kojima osporava ustavnost i zakonitost članova 11. i 12. stavovi 1, 3. i 4. Pravilnika o normativima i kriterijumima za finansiranje osnovnih škola, jer je propisujući na osporeni način ministar postupao saglasno nadležnostima iz članova 107. i 168. stav 9. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, a u vezi sa članom 63. stavovi 1. i 2. i članom 76. stav 2. Zakona o republičkoj upravi, zbog čega nisu povrijeđene garancije iz člana 108. Ustava.

Donosilac osporenog pravilnika je, u okviru svojih ovlašćenja iz člana 168. stav 9. navedenog zakona, a u vezi sa članom 48. istog zakona, utvrdio metod obračuna sredstava za rad osnovne škole, predviđajući kao osnovicu ovog obračuna, jedno obračunsko odjeljenje sa određenim brojem učenika, što je, istovremeno, pokazatelj veličine škole. Kako obim potrebnog rada, između ostalog i stručnih saradnika psihologa, odnosno pedagoga, zavisi od veličine škole, odnosno broja učenika, ministar je, po ocjeni Suda, postupao u okviru svojih nadležnosti, kada je referentnim brojem odjeljenja u školi, uslovio njenu mogućnost da sistematizuje radna mjesta za relevantne obrazovne profile, te kada je, saglasno opštem principu iz članova 41. i 42. stav 1. Zakona o radu, utvrdio da manji broj odjeljenja u odnosu na ovaj broj, podrazumijeva procentualno umanjenje radnog vremena za svako odjeljenje za ova radna mjesta i to do 50 % radnog vremena.

S obzirom na to da se zakonodavac opredijelio da osporenim Pravilnikom resornom ministru povjeri određivanje potrebnog broja izvršilaca na radnom mjestu pedagoga i psihologa (član 107. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju), ukoliko su zadovoljeni normativi i standardi za finasiranje osnovnih škola, propisani tim Pravilnikom, donosilac osporenog akta je, utvrđujući mogućnost, ne i obavezu, da škole sa referentnim brojem odjeljenja sistematizuju predmetna radna mjesta sa punim ili umanjenim radnim vremenom, postupao saglasno tom zakonskom ovlašćenju, a na osnovu opšteg principa iz čl. 41. i 58. Zakona o radu. S obzirom na izloženo, Sud je stanovišta da davalac inicijative pogrešno zaključuje da sama činjenica što Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju uređuje opis poslova za predmetna radna mjesta (član 109. tog zakona), podrazumijeva i njihovu obaveznu sistematizaciju opštim aktima škola, kao i da, na osnovu ovakvog zaključivanja, neosnovano cijeni da je osporeno propisivanje u suprotnosti sa navedenom zakonskom odredbom. U smislu člana 115. Ustava, nije od ustavnopravnog značaja da li je procjena zakonodavca da je predmetnu materiju optimalno urediti na osporeni način ujedno i najbolja moguća.

Nadalje, način obračuna osnovne plate stručnog saradnika uređen je članom 5. stav 2, člana 6. stavovi 1. i 2. i člana 15. stav 2.  Zakona o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj, a ne osporenim odredbama Pravilnika, zbog čega nisu osnovani navodi davaoca inicijative prema kojima je osporeno podzakonsko propisivanje u suprotnosti sa članom 39. stav 5. Ustava, jer kako ističe, "reguliše plate". Osporenim normiranjem nije narušeno načelo ravnopravnosti, jer se svim licima na koje se odnose osporene odredbe plata obračunava i isplaćuje na jedinstven način, u zavisnosti od radnog mjesta, platne grupe i platne podgrupe i radnog vremena (puno ili nepuno radno vrijeme), tako da ne postoji neravnopravan tretman zaposlenih lica na radnom mjestu stručnog saradnika pedagoga i stručnog saradnika psihologa, odnosno sva lica u tim kategorijama, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji, navedena prava i obaveze ostvaruju na jednak način.

S obzirom na to da je svrha podzakonskog normiranja u bližem razrađivanju hijerarhijski više zakonske norme, te da je u funkciji njene praktične primjene, donosilac osporenog pravilnika je, prema mišljenju Suda, postupao saglasno svojim ovlašćenjima jer osporenim propisivanjem nije izmijenio smisao zakonskog regulisanja iz članova 107. i 168. stav 9. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, te nije doveo do nepouzdanosti kada je riječ o njegovoj primjeni.

Nisu od značaja navodi davaoca inicijative kojima, u kontekstu člana 10. Ustava, poredi prava i obaveze adresata osporenih odredaba Pravilnika sa pravima i obavezama direktora škola, budući da se, shodno članovima 109. i 137. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, radi o potpuno različitim subjektima prava, koji se nalaze u različitim pravnim situacijama. Isto tako, u smislu člana 10. Ustava, nisu od značaja ni navodi iz inicijative prema kojima se predmetnim odredbama Pravilnika diskriminišu učenici koji pohađaju škole u kojima nisu sistematizovana radna mjesta stručnih saradnika psihologa i pedagoga, s obzirom na to da su isti dati paušalno, bez naznačavanja koje su to Ustavom garantovane slobode, prava i dužnosti učenika i u odnosu na koja njihova lična svojstva, povrijeđena osporenim normiranjem.

Sud nije razmatrao navode davaoca inicijative kojima osporene odredbe Pravilnika osporava u odnosu na  Zakon o platama zaposlenih u oblasti prosvjete i kulture, s obzirom na to da je ovaj zakon, saglasno članovima 22. i 23. Zakona o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj prestao da važi prije donošenja Pravilnika, te njegove odredbe nisu od značaja za rješavanje ove ustavnopravne stvari. Takođe, Sud nije razmatrao ni navode iz inicijative prema kojima osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa članom 108. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, jer se one ne mogu dovesti u kontekst ovog člana Zakona.

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i  prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud  je, na osnovu člana 40. stav 5.  Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

            Na osnovu izloženog  odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i prof. dr Marko Rajčević.

 

 

 

 

Broj: U-97/19

23. decembra 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>