Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

      Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 37. stav 1. tačka a), člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačke g) i d) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 24. juna 2020. godine, d o n i o  je

 

  R J E Š E Nj E

 

        Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 123. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15).

      Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje saglasnosti člana 123. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15) sa članom 147. st. 1. i 2. Zakona o opštem upravnm postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18).

 

 

O b r a z l o ž e nj e

 

           Rajko Šobot iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 123. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15). U inicijativi se navodi da osporena zakonska norma nije u saglasnosti sa čl. 10. i 16. Ustava Republike Srpske, te da je suprotna odredbama člana 147. st. 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18). Davalac inicijative, naime, smatra da osporeno propisivanje dovodi do neravnopravnosti građana i njihove nejednakosti pred zakonom prilikom ostvarivanja prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. Ističe da su povrede ovih ustavnih garancija posebno izražene kod građana koji su izbjegli sa područja današnje Federacije Bosne i Hercegovine i koji ne mogu za period rata dokazati radni staž podacima iz matičnih evidencija (jer nisu vođene), kao ni na bilo koji druga način, osim putem iskaza osiguranika i svjedoka. U vezi sa navedenim, ukazuje i na odredbe člana 147. st. 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku, prema kojem se sva dokazna sredstva koja mogu biti od uticaja na ostvarivanje prava moraju koristiti u upravnom postupku. Shodno navedenom, predlaže da Sud nakon provedenog postupka utvrdi da je osporena zakonska norma neustavna. 

       U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi se da davalac inicijative na pogrešan način tumači odredbe članova 10. i 16. Ustava, na čije se kršenje poziva, te da nepotpuno tumači i osporene zakonske norme. Ističe se da je ovakvo zakonsko rješenje rezultat cjelishodne procjene zakonodavca da se predmetna pravna situacija uredi na navedeni način, naročito imajući u vidu podatke neophodne za ostvarivanje prava koji su sadržani u članu 108. Zakona. U vezi s tim, Narodna skupština iznosi stav da je vrlo teško pretpostaviti da postoji svjedok koji bi za nekog osiguranika mogao dati pouzdane i precizne podatke predviđene ovom zakonskom odredbom, a na osnovu kojih se rješava o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Osporena zakonska norme se, kako se u odgovoru dalje navodi, jednako odnosi na sve osiguranike u istim pravnim situacijama, tako da ne dovodi do povrede člana 10. Ustava. Takođe se ukazuje na to da je zakonodavna vlast nadležna da samostalno uredi uslove za sticanje prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, te da mišljenje inicijatora o eventualno drugačijem uređenju predmetne materije nije ustavnopravno relevantno.

       Članom 123. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 134/11, 82/13 i 103/15) propisano je: da o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske rješava na osnovu podataka unesenih u matičnu evidenciju (stav 1), te da se činjenice koje se ne mogu utvrditi na osnovu podataka iz matične evidencije, a koje su od značaja za ostvarivanje prava, utvrđuju u postupku rješavanja o tim pravima (stav 2). Prema osporenom stavu 3. ovog člana činjenice iz stava 2. ovog člana se ne mogu utvrđivati samo na osnovu izjava svjedoka. 

U postupku ocjenjivanja ustavnosti člana 123. stav 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu da je tačkama 12. i 18. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i druge odnose od interesa za Republiku, u skladu sa Ustavom. Pored toga, prema članu 49. st. 1. i 2. Ustava slobode i prava se ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osima kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, a zakonom se može propisati nači ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.  

Odredbama Ustava u odnosu na koje je davalac inicijative tražio ocjenu ustavnosti predmetne zakonske norme utvrđeno je: da su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), te da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom (član 16).

        Saglasno naprijed navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ustanovljeno je, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno i dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje, definisane su vrste prava koja se ostvaruju po osnovu ovog osiguranja, te  su uređeni uslovi za njihovo ostvarivanje i korišćenje. Tako je, u okviru regulisanja pitanja ostvarivanja prava iz ove oblasti, propisano da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, propisana ovim zakonom, ostvaruju u postupku predviđenim propisima koji regulišu opšti upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije određeno (član 116. stav 1), da se postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju i prava po osnovu invalidnosti pokreće na zahtjev osiguranika (čl. 118. stav 1. i 119. stav 1), da o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, izuzev prava na osnovu smanjene radne sposobnosti, kao i o utvrđivanju penzijskog staža, rješava Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (član 122). Uređujući postupak rješavanja i zaštite prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, članom 123. propisano je da o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske rješava na osnovu podataka unesenih u matičnu evidenciju (stav 1), da se činjenice koje se ne mogu utvrditi na osnovu podataka iz matične evidencije, a koje su od značaja za ostvarivanje prava, utvrđuju u postupku rješavanja o tim pravima (stav 2), te da se činjenice iz stava 2. ovog člana ne mogu utvrđivati samo na osnovu izjava svjedoka (stav 3). Pored toga, članom 108. ovog zakona propisano je da matična evidencija o osiguranicima sadrži sljedeće podatke: ime i prezime osiguranika, jedinstveni matični broj, lični broj osiguranika, adresu i opštinu prebivališta, prezime po rođenju, državljanstvo, datum rođenja, pol, stručnu spremu, zanimanje, osnov osiguranja, datum početka i prestanka osiguranja, dnevno radno vrijeme, staž osiguranja, staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, broj uplatilaca doprinosa kod kojih je prijavljen, plate i osnovice osiguranja koje se uzimaju za utvrđivanje godišnjih ličnih koeficijenata, o osiguranicima koji imaju najmanje 70% tjelesnog oštećenja, vojnim invalidima od I do VI grupe, civilnim invalidima od I do VI grupe i o povredi na radu, profesionalnoj bolesti i bolesti u vezi sa radom. 

    Imajući u vidu navedeno Sud je ocijenio da normiranjem iz osporenog člana 123. stav 3. predmetnog zakona nije došlo do povrede garancija iz čl. 10. i 16. Ustava, na koje se ukazuje u inicijativi. Naime, Ustav je dao u isključivu nadležnost zakonodavcu da, poštujući utvrđena ustavna dobra i vrijednosti, u cjelini uredi sistem socijalne zaštite i socijalnosg osiguranja, te u okviru toga i sva temeljna pitanja iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. U okviru ovog ovlašćenja zakonodavac je propisao uslove, način i postupak za ostvarivanje ovih prava, te osporenom normom iz člana 123. stav 3. predmetnog zakona regulisao pitanje utvrđivanja, odnosno dokazivanja relevantnih činjenica u slučaju da ne postoje matične evidencije. Način na koji je ovom zakonskom odredbom regulisano pitanje dokazivanja putem svjedoka je, po ocjeni Suda, stvar cjelishodne procjene zakonodavca i predstavlja odraz politike u uređivanju oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, a ocjena opravdanosti i cjelishodnosti zakonskog rješenja, prema članu 115. Ustava, nije u domenu ustavnosudske kontrole. Istovremeno, Sud smatra da u konkretnom slučaju treba ukazati na to da osporeno propisivanje, prema kojem se činjenice neophodne za ostvarivanje određenih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu utvrđivati samo na osnovu izjava svedoka, ovo dokazno sredstvo ne isključuje, već se uzima u obzir pored drugih, zakonom predviđenih dokaznih sredstava. S obzirom na to da se dokazi u upravnom postupku cijene kako posebno, odnosno pojedinačno, tako i u vezi sa ostalim dokazima, nesumnjivo je da se nadležni organ prilikom utvrđivanja činjenica relevantnih za ostavrivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne može osloniti i donijeti odluku samo na osnovu jednog dokaznog sredstva ‒ izjave svjedoka.

  Pored toga, Sud je ocijenio da osporenom zakonskom normom nije došlo do povrede principa ravnopravnosti i jednakosti građana iz člana 10. Ustava, jer se ova odredba odnosi jednako, pod istim uslovima, na sva lica koja, usljed nedostatka matične evidencije sa relevantnim podacima, u upravnom postupku dokazuju činjenice od značaja za ostavrivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. U vezi s tim, treba naglasiti da ustavni princip iz člana 10. ne podrazumijeva jednakost građana u apsolutnom smislu, već garantuje jednak tretman lica koja se nalaze u istim pravnim situcijama prilikom realizacije određenih prava i sloboda.   

  U odnosu na navode inicijative o nesaglasnosti osporene zakonske norme sa članom 147. st. 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku Sud takođe nije prihvatio inicijativu, jer prema članu 115. Ustava, nije u okviru nadležnosti ovog suda da ocjenjuju međusobnu usaglašenost odredaba pojedinih zakona.

    S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

      Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

      Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović i prof. dr Marko Rajčević.

Broj: U-40/19

24. juna 2020. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>