Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, i člana 60. stav 1. tačka a) i b) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 22. maja 2019. godine, d o n i o  j e 

 

O  D  L  U  K  U

 

Utvrđuje se da član 3. stav 1. tačka 1. Pravilnika o uslovima za izdavanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/18 i 57/18) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o zaštiti vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 46/17).      

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Prijedlogom "Eko dozvola" d.o.o. Banja Luka, Institut za građevinarstvo "IG" d.o.o. Banja Luka, "Unis" Institut za ekologiju, zaštitu na radu zaštitu od požara d.o.o. Istočno Sarajevo, "V-Z-zaštita" d.o.o. Banja Luka, Master d.o.o. – PJ "Master institut" Banja Luka, "Projekt" a.d. Banja Luka, "Rudarsko-tehnološki zavod" d.o.o. Prijedor, Tehničko-ekološki zavod d.o.o Banja Luka i "Eko trade" d.o.o. Gradiška ‒ pokrenut je pred Ustavnim sudom Republike Srpske postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3. stav 1. tačka 1. Pravilnika o uslovima za izdavanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 3/18), (u daljem tekstu: Pravilnik). Podnosioci prijedloga smatraju da je osporena odredba predmetnog pravilnika u suprotnosti sa članom 59. stav 1. Zakona o zaštiti vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 46/17), kojim je propisano da ovlašćena pravna lica iz člana 58. st. 1. i 2. ovog zakona mogu vršiti mjerenje nakon dobijanja dozvole nadležnog ministarstva ukoliko ispunjavaju uslove koji se odnose na kadar, opremu i prostor, kao i ako su tehnički osposobljena prema zahtjevima standarda BAS ISO/IEC 17025, u skladu sa posebnim propisom. Takođe, ističe se da je stav 1. tačka 1) osporenog člana 3. Pravilnika u suprotnosti sa članom 18. stav 1. Okvirnog zakona o registraciji poslovnih subjekata u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 42/04), kao i Ustavom Republike Srpske, kojim je utvrđeno da je Republika suverena u svim pitanjima, osim onih koje su Ustavom Bosne i Hercegovine utvrđene kao nadležnosti njenih institucija. Uz to, ukazuje se na član 69. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16 i 57/16), kojim je propisano da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade. Na taj način je, smatraju podnosioci prijedloga, pravnim subjektima koji su registrovani u Federaciji BiH, ali ne i u Republici Srpskoj onemogućeno pribavljanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha. Predlaže se da Sud utvrdi da osporeno normiranje nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, kao i da Sud obustavi primjenu osporenog Pravilnika do konačne odluke.    

 

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske dostavilo je odgovor u kome se navodi da je inicijativa neosnovana. Uz to, kao pravni osnov za donošenje osporenog akta, navode se odredbe čl. 58. i 59. Zakona o zaštiti vazduha, kao i člana 3. Ustava Republike Srpske, te člana III stav 3. tačka a) Ustava Bosne i Hercegovine. Osporavajući navode iz inicijative, u odgovoru se posebno ističe prostorno važenje propisa u oblasti zaštite životne sredine, da pomenuti zakon i predmetni pravilnik važe na teritoriji Republike Srpske, kao i da nadzor nad primjenom ovog zakona i propisȃ donesenih na osnovu njega vrše nadležni organi Republike. S tim u vezi, u odgovoru se pojašnjavaju razlozi osporenog normiranja, te ističe da je donošenjem osporenog akta izvršena potpuna implementacija Zakona o zaštiti vazduha u dijelu koji se odnosi na poslove mjerenja emisije i nivoa zagađujućih materija u vazduhu. Predlaže se da Sud ne prihvati datu inicijativu.     

            Pravilnik o uslovima za izdavanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/18 i 57/18) donio je ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju  Republike Srpske na osnovu člana 59. stav 2. i člana 60. stav 3. Zakona o zaštiti vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 46/17) i člana 82. stav 2. Zakona o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16 i 57/16). Ovim pravilnikom propisuju se detaljniji uslovi za izdavanje dozvola za monitoring kvaliteta vazduha i/ili za mjerenje emisije iz stacioniranih izvora zagađivanja, kao i uslovi koje treba da ispuni pravno lice koje prati rad automatskih stanica, prikuplja i obrađuje podatke dobijene kontrolom kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži (član 1).

            Osporenim članom 3. ovog pravilnika propisano je da zahtjev za dobijanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha i/ili zahtjev za dobijanje dozvole za mjerenje emisije iz stacioniranih izvora zagađivanja pravno lice podnosi ministarstvu nadležnom za zaštitu životne sredine, uz koji se prilaže sljedeća dokumentacija: 1) dokaz da je pravno lice registrovano u Republici Srpskoj u skladu sa propisima koji regulišu registraciju privrednih subjekata, 2) dokaz o akreditaciji za obavljanje poslova monitoringa kvaliteta vazduha i/ili mjerenja emisija iz stacioniranih izvora zagađivanja, 3) dokaz o uplaćenoj administrativnoj taksi (stav 1), te da ministarstvo donosi rješenje o izdavanju dozvole za monitoring kvaliteta vazduha i/ili rješenje o izdavanju dozvole za mjerenje emisije iz stacioniranih izvora zagađivanja, na osnovu zahtjeva i priložene dokumentacije (stav 2).

U postupku ocjenjivanja osporenog člana 3. Pravilnika Sud je imao u vidu da je Ustavom Republike Srpske utvrđeno da čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu i da je svako, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu (član 35), da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora, zaštitu životne sredine (tačka 6. i 13. Amandmana XXXII, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), kao i da zakoni, statuti, drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, odnosno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 108)  

  Saglasno citiranim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o zaštiti vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 46/17) uređena je zaštita i upravljanje kvalitetom vazduha, te određene mjere, način organizovanja i kontrola sprovođenja zaštite i poboljšanja kvaliteta vazduha kao prirodnog dobra od opšteg interesa koje uživa posebnu zaštitu (član 1. stav 1). Prema članu 3. tačka ć) ovog zakona ovlašćeno pravno lice je stručna organizacija akreditovana kao laboratorija za ispitivanje, koja posjeduje dozvolu za vršenje monitoringa vazduha i/ili mjerenje emisije koju izdaje ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine, dok je članom 9. definisan monitoring kvaliteta vazduha kao jedinstven funkcionalni sistem praćenja i kontrole stepena zagađenja vazduha i održavanje baze podataka o kvalitetu vazduha, koji se uspostavlja u cilju efikasnog upravljanja kvalitetom vazduha, a obezbjeđuju ga, u okviru svoje nadležnosti utvrđene zakonom, Republika i jedinice lokalne samouprave, te da Vlada donosi propis kojim utvrđuje uslove za monitoring kvaliteta vazduha na teritoriji Republike, na prijedlog Ministarstva. Za praćenje kvaliteta vazduha na nivou Republike uspostavlja se republička mreža mjernih stanica i/ili mjernih mjesta (član 11. stav 1). Nadležni organ jedinice lokalne samouprave može da ovlasti pravno lice koje prati rad automatskih stanica, prikuplja i obrađuje podatke dobijene kontrolom kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži pod uslovima koji su propisani aktom iz člana 60. ovog zakona (član 15. stav 1). Vlada, u cilju upravljanja kvalitetom vazduha, na prijedlog Ministarstva, propisuje vrijednosti kvaliteta vazduha (član 18. stav 2). Ministar posebnim propisom utvrđuje mjere za sprečavanje i smanjenje zagađivanja vazduha i poboljšanja kvaliteta vazduha, propisne sadržine (član 41), kao i da granične vrijednosti emisije zagađujućih materija iz postojećih postrojenja za sagorijevanje propisuje ministarstvo (član 42).   

Uređujući poslove mjerenja emisije i nivoa zagađujućih materija u vazduhu, ovim zakonom propisano je da su ovlašćena pravna lica koja imaju dozvolu za monitoring kvaliteta vazduha dužna da mjerenje kvaliteta vazduha obavljaju u skladu sa propisom iz člana 9. stav 3. i člana 18. stav 2. ovog zakona, i da su ovlašćena pravna lica koja imaju dozvolu za mjerenje emisije iz stacioniranih izvora zagađivanja dužna da mjerenje emisije obavljaju u skladu sa aktom iz čl. 41. i 42. ovog zakona (član 58. st. 1. i 2), da ovlašćena pravna lica iz člana 58. st. 1. i 2. ovog zakona mogu vršiti mjerenje nakon dobijanja dozvole nadležnog ministarstva ukoliko ispunjavaju uslove koji se odnose na kadar, opremu i prostor, kao i ako su tehnički osposobljena prema zahtjevima standarda BAS ISO/IEC 17025, u skladu sa Zakonom o metrologiji Republike Srpske, te da ministar propisuje detaljnije uslove za izdavanje dozvole iz stava 1. ovog člana, kao i uslove koje treba da ispuni pravno lice iz člana 15. stav 4. ovog zakona, i da će se oduzeti dozvola za mjerenje kvaliteta vazduha i/ili emisije ako ovlašćeno pravno lice prestane da ispunjava propisane uslove i ako se utvrdi da ovlašćeno pravno lice ove poslove ne obavlja u skladu sa izdatom dozvolom i propisima iz člana 9. stav 3, člana 18. stav 2. ovog zakona, odnosno čl. 41. i 42. ovog zakona (član 59), da operater koji samostalno vrši mjerenje kvaliteta vazduha i/ili emisije mjerenja mora vršiti u skladu sa propisom iz člana 9. stav 3. i člana 18. stav 2. ovog zakona, odnosno čl. 41. i 42. ovog zakona, dok  operater iz stava 1. ovog člana može dobiti dozvolu Ministarstva da, u okviru svoje registrovane djelatnosti, samostalno obavlja poslove mjerenja kvaliteta vazduha i/ili emisije, pod uslovom da je stručno i tehnički osposobljen, te da ministar propisuje detaljnije uslove za izdavanje dozvole iz stava 2. ovog člana u skladu sa članom 59. stav 2. ovog zakona (član 60).       

Pored toga, Sud je imao u vidu da je Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 118/08, 11/09, 74/10, 86/10, 24/12, 121/12, 15/16, 57/16 i 31/18) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Pravilnika o uslovima za izdavanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha, kao i sada važećim Zakonom o republičkoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 115/18) propisano da organi uprave donose, pored ostalog, pravilnike kojima se razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade i koji se objavljuju u „Službenom glasniku Republike Srpske“ samo kada su za to izričito ovlašćeni zakonom ili propisom Vlade ( član 69. st. 1, 2. i 5. i član 70. stav 1. ranijeg, odnosno član 63. stav 2. i član 64. stav 1. važećeg zakona). 

Saglasno navedenim zakonskim odredbama ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, po ocjeni Suda, bio je ovlašćen da donese Pravilnik o uslovima za izdavanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/18 i 57/18) kojim se regulišu detaljniji uslovi za izdavanje dozvola za monitoring kvaliteta vazduha i/ili za mjerenje emisije iz stacioniranih izvora zagađivanja, kao i uslovi koje treba da ispuni pravno lice koje prati rad automatskih stanica, prikuplja i obrađuje podatke dobijene kontrolom kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži. Međutim, Sud je ocijenio da propisivanje kao u osporenoj odredbi člana 3. stav 1. tačka 1. ovog pravilnika, prema kojoj uz zahtjev za dobijanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha i/ili emisije treba priložiti dokaz da je pravno lice registrovano u Republici Srpskoj u skladu sa propisima koji regulišu registraciju privrednih subjekata, nije u saglasnosti sa Zakonom o zaštiti vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/11 i 46/17). Članom 59. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti vazduha propisano je da ovlašćena pravna lica iz člana 58. st. 1. i 2. ovog zakona mogu vršiti mjerenje nakon dobijanja dozvole nadležnog ministarstva, ukoliko ispunjavaju uslove koji se odnose na kadar, opremu i prostor, i ako su tehnički osposobljena prema zahtjevima standarda BAS ISO/IEC 17025, u skladu sa Zakonom o metrologiji Republike Srpske, te da će se ovlašćenom pravnom licu oduzeti dozvola za mjerenje kvaliteta vazduha i/ili emisije ako prestane da ispunjava propisane uslove i ako se utvrdi da ove poslove to lice ne obavlja u skladu sa izdatom dozvolom i propisima iz člana 9. stav 3, člana 18. stav 2, odnosno čl. 41. i 42. ovog zakona. Zakon o zaštiti vazduha, dakle, ovom, kao niti jednom drugom odredbom, nije propisao da je uslov za dobijanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha da je pravno lice registrovano u Republici Srpskoj u skladu sa propisima koji regulišu registraciju privrednih subjekata. Pošto se pravilnikom samo razrađuju pojedine odredbe zakona, po ocjeni Suda, donosilac predmetnog pravilnika propisivanjem kao u osporenoj odredbi člana 3. stav 1. tačka 1. ovog akta izašao iz pomenutih zakonskih okvira, čime su povrijeđene garancije iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.    

Prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti Suda da cijeni usaglašenost propisa sa zakonima koje je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, odnosno, u konkretnom slučaju, sa Okvirnim zakonom o registraciji poslovnih subjekata u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" broj 42/04).    

S obzirom na činjenicu da je odlučeno o ustavnosti i zakonitosti osporenog akta, Sud je ocijenio da je bespredmetno razmatranje zahtjeva iz prijedloga za obustavu primjene Pravilnika o uslovima za izdavanje dozvole za monitoring kvaliteta vazduha („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/18 i 57/18).     

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.                                         

Broj: U-41/18

22. maja 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>