Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

 

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 27. marta 2019. godine, d o n i o  je

 

 R J E Š E Nj E

    

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 168. stav 2. tačka 6. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 44/17 i 31/18).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Ustavnom sudu Republike Srpske je od strane Ombudsmana za djecu Republike Srpske podnesena inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 168. stav 2. tačka 6. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske"  broj 44/17). Iako je u inicijativi kao osporena označena navedena norma u cjelini, iz navoda inicijatora i obrazloženja o povredi Ustava proizlazi da je predmet osporavanja samo dio ove odredbe u dijelu koji glasi "... iz člana 32. stav 5. ...". U inicijativi se iznosi stav da osporeno propisivanje nije u saglasnosti sa odredbama čl. 38, 48. i 49. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative, pored toga, smatra da je način na koji je uređeno pravo na prevoz učenika koji od škole putuju više od četiri kilometra, a koji su, uz zakonom propisanu saglasnost, upisani u školu kojoj ne pripadaju po upisnom području, suprotno ciljevima osnovnog obrazovanja definisanim zakonom, garancijama o zabrani diskriminacije, kao i zaštiti interesa djece. Po mišljenju inicijatora, zakonodavac je, dovodeći u pitanje pravo na finansiranje prevoza do škole jednog broja učenika koji nesporno putuju četiri ili više kilometara, ovu djecu doveo u neravopravan položaj u odnosu na njihove vršnjake koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji. S obzirom na to da je ovim zakonom predviđeno da je pohađanje osnovne škole drugog upisnog područja moguće u izuzetnim i opravdanim slučajevima i uz odgovarajuću saglasnost, davalac inicijative smatra da ove okolnosti ne bi smjele uticati na mogućnost učenika da ostvare pravo na obezbijeđen prevoz do škole sa udaljenosti od preko četiri kilometra od mjesta stanovanja. Shodno navedenom, predlaže da Sud utvrdi da predmetna zakonska norma nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

                Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode inicijative.

               Članom 168. stav 2. tačka 6. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 44/17 i 31/18) propisano je da Vlada Republike Srpske obezbjeđuje finansiranje troškova prevoza učenika koji do škole putuju sa udaljenosti veće od četiri kilometra, izuzev učenika iz člana 32. stav 5. i člana 90. stav 3. ovog zakona.

              Ova zakonska odredba je osporena u dijelu u kojem su od obezbjeđivanja sredstava za prevoz do škole izuzeti učenici iz člana 32. stav 5. istog zakona. Tom zakonskom normom propisano je da nadležna služba jedinice lokalne samouprave u saradnji sa školama može, na zahtjev roditelja, u opravdanim slučajevima dati saglasnost da dijete bude upisano u školu kojoj ne pripada po upisnom području. 

              Odredbama Ustava  u odnosu na koje je davalac inicijative tražio ocjenu ustavnosti utvrđeno je: da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko ili drugo uvjerenje, društvrni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), da svako ima pravo na školovanje pod jednakim uslovima, a osnovno školovanje je obavezno i besplatno (član 38. st. 1. i 2), da se prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (člana 48. stav 1), te da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, a zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostavrivanje (član 49. stav 1. i 2).

               Pored toga, u postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene zakonske norme Sud je imao u vidu odredbe tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je zamijenjen član 68. Ustava, kojom odredbom je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, obrazovanje, socijalnu zaštitu i brigu o djeci i omladini.

              Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju uređeni su djelatnost osnovnog vaspitanja i obrazovanja kao jedinstvenog vaspitno-obrazovnog sistema Republike Srpske, osnivanje i prestanak rada ustanova osnovnog vaspitanja i obrazovanja, prava, obaveze, dužnosti i odgovornosti učenika, roditelja i zaposlenih u školi, nastavni planovi i programi, upravljanje i rukovođenje školom, obezbjeđivanje sredstava, kao i druga pitanja od značaja za ovu djelatnost. Ovim zakonom propisano je, između ostalog, da je osnovno vaspitanje i obrazovanje djelatnost od opšteg društvenog interesa (član 2. stav 1), da je upisno područje ono područje sa kojeg se djeca upisuju u određenu školu na osnovu mjesta prebivališta, odnosno prijavljenog boravišta (član 4. tačka 14), da sve škole imaju upisno područje koje utvrđuje ministar na prijedlog  jedinice lokalne samouprave, da su javne škole dužne da prilikom upisa učenika poštuju upisna područja, da ministar donosi rješenje o upisnom području, te da nadležna služba jedinice lokalne samouprave u saradnji sa školama može, na zahtjev roditelja, u opravdanim slučajevima dati saglasnost da dijete bude upisano u školu kojoj ne pripada po upisnom području (član 32. st. 1, 2, 3, i 5).

              Uređujući pitanje obezbjeđivanja sredstava za rad škola koje osniva Republika Srpska, zakonodavac je odredbom člana 168. stav 2. tačka 6. propisao da Vlada obezbjeđuje finansiranje troškova prevoza učenika koji do škole putuju sa udaljenosti veće od četiri kilometra, izuzev učenika iz člana 32. stav 5. i člana 90. stav 3. ovog zakona. Ova norma je, kako je naprijed već navedeno, osporena u dijelu koji se odnosi na učenike iz člana 32. stav 5, odnosno one koji su na osnovu saglasnosti jedinice lokalne samouprave upisani u školu kojoj ne pripadaju po upisnom području.

               Ocjenjujujći navedenu zakonsku odredbu u osporenom dijelu, Sud je utvrdio da ovakvim propisivanjem nisu narušene ustavne odredbe na koje se ukazuje u inicijativi. Sud, naime, smatra da se ustavne garancije iz člana 38. st. 1. i 2. o obaveznom i besplatnom osnovnom obrazovanju, te školovanju pod jednakim uslovima, ne mogu tumačiti tako široko kako to čini davalac inicijative, odnosno ne može se smatrati da Ustav jemči besplatno obezbjeđivanje svih potreba učenika tokom osnovnog obrazovanja, pa tako ni finansiranje troškova prevoza svih učenika osnovne škole. Ustavom su utvrđeni temeljni principi koji se odnose na školovanje, a zakonodavcu je dato ovlašćenje da, poštujući te principe, zakonom detaljno uredi sva pitanja koja su od značaja za realizaciju ovih ustavnih prava građana. U tom smislu, Zakonom o osnovnom vaspitanju i obrazovanju je, između ostalog, uređeno i pravo na obezbjeđivanje troškova prevoza do škole učenika osnovnih škola. Po ocjeni Suda, propisivanjem da učenicima iz člana 32. stav 5. ovog zakona Vlada ne obezbjeđuje finansiranje troškova prevoza do škole nije došlo do povrede navedenih ustavnih odredaba,  jer je ovo pitanje uređeno shodno cjelishodnoj procjeni zakonodavca i u skladu sa politikom regulisanja odnosa u ovoj oblasti. Cijeneći navedeno, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu narušene ni norme iz članova 48. i 49. Ustava, koje davalac inicijative dovodi u vezu sa ostvarivanjem ustavnih garancija iz člana 38. st. 1. i 2.

              Pored toga, Sud je ocijenio da osporeno propisivanje nije suprotno ni ustavnom načelu zabrane diskriminacije, na šta se takođe ukazuje u inicijativi. Naime, po ocjeni Suda, osporeni dio norme iz stava 2. tačka  6. člana 168. Zakona predstavlja izuzetak u odnosu na zakonsko rješenje o finansiranju troškova prevoza učenika kako je propisano u preostalom dijelu norme, jer reguliše specifične, odnosno drugačije situacije uređene članom 32. stav 5. i članom 90. stav 3. Zakona. U vezi sa navedenim Sud ukazuje na to da načelo jednakosti i ravnopravnosti iz člana 10. Ustava ne podrazumijeva jednakost u apsolutnom smislu, već garantuje jednak tretman subjekata koji se nalaze u istim ili istovrsnim pravnim situacijama prilikom realizacije određenih prava i obaveza.    

              S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

            Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

            Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

                                                                                                           

Broj: U-44/18

27. marta 2019. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

IRENA MOJOVIĆ, sudija Ustavnog suda Republike Srpske

Na osnovu odredbi člana 14. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“  br. 104/11 i 92/12) i člana 31. stav 4. i 5. Poslovnika o radu  Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 114/12, 29/13 i 90/14), dajem

 

IZDVOJENO MIŠLjENjE

 

Na Rješenje Ustavnog suda Republike Srpske broj U- 44/18 od 27.3.2019.godine kojim nije prihvaćena  inicijativa Ombudsmana za djecu RS za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 168. stav 2. tačka 6. Zakona o osnovnom vaspitanju i obrazovanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj  44/17)  

Nakon glasanja protiv Rješenja, izdvojila sam  svoje mišljenje kako slijedi:

Na osnovu osporene odredbe člana 168. stav 2. tačka 6. Zakona, učenici koji su upisani u školu u drugom upisnom području, izuzeti su od prava na naknadu troškova prevoza do škole. Upisno područje škole, prema članu 32. Zakona, utvrđuje ministar na prijedlog jedinice lokalne samouprave, s tim što nadležna služba jedinice lokalne samouprave u saradnji sa školama može, na zahtjev roditelja, u opravdanim slučajevima, dati saglasnost da dijete bude upisano u školu kojoj ne pripada po upisnom području. Učenici pohađaju školu u koju su upisani po upisnom području ili u drugu školu na osnovu saglasnosti nadležnog organa. Na način kako je propisano osporenom zakonskom odredbom, učenici upisani u školu kojoj ne pripadaju po upisnom području, dovode se u neravnopravan položaj u odnosu na učenike koji pohađaju školu kojoj pripadaju po upisnom području, a jedni i drugi imaju status učenika osnovne škole, pa ako su jedni i drugi u situaciji da putuju četiri i više kilometara do škole, moraju biti izjednačeni u navedenim pravima.

Mišljenja sam da je propisivanjem kao u članu 168. stav 2. tačka 6. Zakona, prekršena  garancija data odredbama člana 38. stav 1. i 2.  Ustava, da svako ima pravo na školovanje pod jednakim uslovima i da je osnovno školovanje obavezno i besplatno, kao i garancija zabrane diskriminacije iz člana 10. Ustava. Imajući u vidu da se radi o Ustavom zagarantovanim ljudskim pravima, mišljenja sam da je osporenom odredbom  došlo do povrede člana  48. Ustava prema kojem se prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (stav 1.) i člana  49. Ustava, prema kojem se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje (stav 2). Također je povrijeđena  garancija socijalne pravde iz člana 5. stav 1. alin. 3. Ustava. Mišljenja sam da je osporenim dijelom  zakonske odredbe povrijeđena garancija iz člana 5. stav 1. alin 1. Ustava, prema  kojoj se ustavno uređenje Republike temelji na  garantovanju i zaštiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima. Ovo podrazumijeva poštovanje odredbi Konvencije UN o pravima djece, kao  jednog od izvora ustavnog prava u Republici Srpskoj. Smatram da su povrijeđene odredbe člana 3. Konvencije kojom se određuje, između ostalog, da se u svim aktivnostima koje u vezi s djecom preduzimaju državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta (stav 1), kao i da se države obavezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i  brigu kakva je prijeko potrebna za njegovo dobro (stav 2). Smatram da je zakonodavac izvršio povredu odredbe člana 28. stav 1. Konvencije, prema kojoj države priznaju svakome djetetu pravo na obrazovanje, te da će u svrhu ostvarivanja tog prava, između ostalog, preduzeti mjere za podsticanje redovnog dolaska na nastavu (tačka e). Na osnovu navedenog, mišljenja sam da je povrijeđena  garancija vladavine prava prema članu 5. stav 1. alineja 4. Ustava iz razloga što osporeni dio odredbe člana 168. stav 2. tač. 6. Zakona nije u saglasnosti sa odredbom člana 108. stav 1. Ustava Republike Srpske,  prema kojoj zakoni, propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti  sa Ustavom.

 

Banja Luka, 27. mart 2019. godine                                    IRENA MOJOVIĆ, sudija

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>