Уставни суд РСОсновни актиСудска праксаНовости и саопштењаПословање
Број предмета: U- / Кључна ријеч:
Година подношења иницијативе: Период окончања поступка: -
Садржани појмови:
 
У поља 'Број предмета' подаци се уносе у формату xxx/yy, гдје је xxx број предмета, а yy година подношења иницијативе.
У поље 'Кључна ријеч' уноси се једна или више ријечи на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница), како би се пронашле све одлуке које у тексту садрже те ријечи.
Није неопходно попунити сва поља. Кликом на дугме 'Прикажи' добићете све одлуке које задовољавају горње критеријуме.
   ||

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 40. stav 5. i člana 61. stav 1. tačka g) Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 104/11 i 92/12), na sjednici održanoj 26. septembra 2018. godine,  d o n i o   j e

 

R J E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 12. stav 5. i člana 166. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

          Davor Majstorović iz Banje Luke i Nemanja Kostovski iz Čelinca dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 12. stav 5. i člana 166. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13). U inicijativi je navedeno da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa članom 54. Ustava Republike Srpske, te čl. 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Konvencija), čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju i čl. 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju. Obrazlažući razloge osporavanja, uz tumačenje i međusobno upoređivanje predmetnih odredbi, u inicijativi je navodeno da su osporena zakonska rješenja, kojima su predviđeni slučajevi namirenja potraživanja prije donošenja odluke po prigovoru, te izvršenje potraživanja po računu kod banke, kao prinudno izvršenje, diskriminatornog karaktera, da izvršeniku nije obezbijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek, da je izvršenik-pravno lice doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na ostala fizička lica-izvršenike, osim lica koja imaju obavezu izdržavanja, a koja se u izvršnom postupku pojavljuju kao izvršenici, jer se izvršenje provodi naplatom sa transakcijskog računa izvršenika-pravnog lica u korist tražioca izvršenja-pravnog lica prije donošenja odluke po prigovoru, dok se izvršenje na ostaloj imovini izvršenika odlaže do donošenja odluke po prigovoru. Predloženo je da Sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

            U odgovoru na inicijativu koji je dostavila Narodna skupština Republike Srpske navodi iz inicijative su ocijenjeni kao neosnovani, te da davaoci inicijative proizvoljno i nepotpuno tumače odredbe članova 10. i 54. Ustava Republike Srpske, kao i Zakona koji se osporava, te da je očigledno da je u ovoj inicijativi prisutno nezadovoljstvo postojećim zakonskim rješenjima. Obrazlažući ovakav stav, navode da je donošenje predmetnog zakona rezultat cjelishodne procjene zakonodavca, koji obezbjeđuje legislativni okvir za ostvarivanje osnovnih prava, sloboda i dužnosti građana Republike Srpske, iz čega se, kako se navodi, može zaključiti da predmetne odredbe Zakona odražavaju dosljednu primjenu čl. 10. i 54. Ustava. Uz to, u odgovoru se navodi da je zakonodavac donoseći osporeni Zakon ostao u granicama Ustavom Republike Srpske zajemčenih ovlašćenja, kao i da moguće drugačije uređivanje predmetne materije nije ustavnopravno relevantno, jer ne podrazumijeva da je pozitivno zakonodavstvo u suprotnosti sa navedenim odredbama Ustava, kao i čl. 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju i čl. 1. Protokola broj 12.   

Osporenom odredbom člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) propisano je da prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru, te da izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.    

Osporenom odredbom člana 166. stav 3. ovog zakona propisano je da se izvršenje na novčanom potraživanju, koje po štednom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom i drugim računima kod banke, izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, određuje tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja ili njegovom punomoćniku nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, te da to rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate.        

Odredbama Ustava Republike Srpske, u odnosu na koje davaoci inicijative osporavaju navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su građani Republike ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo (član 10), kao i da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu (član 54).           

            Ustav u drugim odredbama koje su, po ocjeni Suda, od značaja za ocjenu osnovanosti navoda davalaca inicijative utvrđuje da svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom i da je svakome zajemčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu (član 16), da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, organizaciju, nadležnosti i rad državnih organa (tač. 5. i 10. Amandmana XXXII na Ustav, kojim je zamijenjen član 68. Ustava), kao i da se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuje zakonom (član 122).

            Odredbama člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je da svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđene u ovoj konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su postupala u službenom svojstvu. 

            Članom 14. Konvencije utvrđeno je da se uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji obezbjeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.    

            Odredbama člana 1. Protokola broj 1 uz ovu konvenciju garantovano je pravo na imovinu tako što je predviđeno da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine i da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1), te da prethodne odredbe ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni (stav 2).

Članom 1. Protokola broj 12 uz ovu konvenciju utvrđeno je da će se uživanje svih prava određenih zakonom osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status (stav 1), dok nijedan organ javne vlasti ne smije nikoga diskriminisati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1 (stav 2).     

       

Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) uređen je postupak po kojem sudovi u Republici sprovode prinudno ostvarenje potraživanja po osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvršni postupak) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (član 1. stav 1). Ovim zakonom, pored ostalog, propisano je: da je u postupku izvršenja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1), da su redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni, da se protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može izjaviti prigovor sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, o kojem odlučuje taj sud, kao i da se protiv rješenja donesenog po prigovoru može izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja, o kojoj odlučuje sud drugog stepena, te da prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru, i da izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru, a da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek (član 12), da se izvršenje sprovodi i prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju ako za pojedine izvršne radnje ovim zakonom nije drugačije određeno (član 41. stav 1), da se rješenje o izvršenju može pobijati prigovorom (član 46. stav 1) iz razloga predviđenih članom 47, kao i da izvršenik može, nakon što je izvršenje sprovedeno, u istom izvršnom postupku zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio u taksativno navedenim slučajevima (član 54), da se izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja (član 65), zapljenom i prenosom, ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drugačije određeno (član 139), da se zapljena i prenos novčanog potraživanja mogu odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje potraživanja tražioca izvršenja, osim ako je u pitanju nedjeljivo potraživanje (član 140. stav 1), da se izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drugačije određeno, da se rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese na transakcijski račun tražioca izvršenja ili njegovog punomoćnika, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiro-računa kod banke ‒ da isplati taj iznos tražiocu izvršenja ili njegovom punomoćniku u gotovom novcu, da se izvršenje na novčanom potraživanju koje po štednom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom i drugim računima kod banke izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku ‒ određuje tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja ili njegovom punomoćniku nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, da to rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate, da će se u rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odrediti broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu, te broj računa tražioca izvršenja ili njegovog punomoćnika na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate, da će sud rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju, te da izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prenose, kao i da podaci koji se dostavljaju a koji se odnose na međubankarske prenose moraju sadržavati, između ostalog, ime primaoca i broj računa u odredišnoj banci, da se ugovor o štednom ulogu i svakom drugom depozitu raskida po sili zakona danom izvršnosti rješenja o izvršenju bez obzira na to da li je oročen ili ne, te da će se po namirenju potraživanja primijeniti ugovorne odredbe o raskidu ovih ugovora, da se odredbe ovog člana ne primjenjuju na novčana sredstva potrebna za obavljanje poslova od opšteg interesa Republike Srpske, gradova i opština koja se nalaze kod banaka u Republici Srpskoj ili banaka na području Bosne i Hercegovine (član 166).

Imajući u vidu navedeno, Sud je ocijenio da osporena odredba člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) nije nesaglasna sa Ustavom Republike Srpske. Iz navedenih ustavnih odredbi, po ocjeni Suda, proizlazi da se zakonom uređuju postupci pred sudovima, među kojima je i izvršni postupak, kao i da zakonodavac, uređujući određeni sudski postupak, ima ustavnu obavezu da obezbijedi ostvarivanje garantovanih prava i sloboda, kao i pravo na jednaku sudsku zaštitu bez diskriminacije iz člana 10. Ustava. Sud je, imajući u vidu razloge osporavanja navedene odredbe Zakona o izvršnom postupku, ocijenio da je zakonodavac, uređujući pravila ovog sudskog postupka, bio ovlašćen da propiše da prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru, kao pravilo, te izuzetke od tog pravila, tako da do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru može doći kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom. Ovakvo propisivanje, po ocjeni Suda, predstavlja odraz cjelishodne procjene zakonodavca i politike koju vodi, te ne dovodi do povrede ustavnog načela ravnopravnosti i jednakosti, kao ni jednake pravne zaštite, na koje se ukazuje u inicijativi. Opravdanost i cjelishodnost pojedinih zakonskih rješenja, prema članu 115. Ustava, ovaj sud nije nadležan da ocjenjuje.

Iz istih razloga Sud je ocijenio da ni osporenom odredbom člana 166. stav 3. Zakona o izvršnom postupku nije došlo do povrede načela ravnopravnosti i jednakosti, kako je to zajemčeno članom 10. Ustava. Ovom zakonskom odredbom zakonodavac je, shodno svojoj cjelishodnoj procjeni, a u okviru Ustavom utvrđenih principa, propisao uslove i način prinudnog izvršenja, odnosno izvršenja na potraživanju po računu kod banke, pod uslovom da novčano potraživanje, po štednom ulogu, tekućem ili žiro-računu, deviznom i drugim računima kod banke, izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, na način da se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, koje rješenje ima dejstvo rješenja o izvršenju kojim su određeni zapljena novčanog potraživanja i prenos radi naplate, čime nisu narušene ni ustavne garancije iz člana 54. Ustava, na koje se ukazuje u inicijativi. Kako je zakonodavac, u funkciji dozvoljenog ograničenog djelovanja na određeni subjekt da izvrši svoju obavezu, koja mu je pravosnažnim aktom određena, uspostavio izbalansiran odnos upotrebljenog sredstva i cilja koji se želi postići, to, po ocjeni Suda, svrha propisivanja prinudnog izvršenja na potraživanjima po računu kod banke ne može biti ostvarena ukoliko se to izvršenje ne provede pod uslovima i na način određen predmetnom zakonskom odredbom. S obzirom na to da miješanje vlasti u prava fizičkog ili pravnog lica ostaje u domenu neophodnog i nužnog, taj subjekt, po ocjeni Suda, ne snosi pretjeran teret. Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da, osporenim propisivanjem zakonodavac nije izašao iz okvira svojih ustavnih ovlašćenja. Saglasno navedenom, osporenom odredbom člana 166. stav 3. predmetnog zakona nije došlo do povrede prava na mirno uživanje imovine garantovanog članom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.       

Prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost pojedinih zakonskih odredbi, u konkretnom slučaju saglasnost člana 166. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) sa članom  12. stav 5. istog zakona.  

Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 40. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 104/11 i 92/12), u ovom predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka. 

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr Džerard Selman i sudije: Milenko Arapović, Vojin Bojanić, Amor Bukić, Zlatko Kulenović, prof. dr Duško Medić, Irena Mojović, prof. dr Marko Rajčević i akademik prof. dr Snežana Savić.

Broj: U-95/17

26. septembra 2018. godine 

 

PREDSJEDNIK

USTAVNOG SUDA

Mr Džerard Selman, s.r.

 

 

 

Актуелно
27.3.2024.
IN MEMORIAM - Преминуо је бивши предсједник Уставног суда Републике Српске

27.3.2024.
Саопштење за јавност са 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

26.3.2024.
Дневни ред 310. сједнице Уставног суда Републике Српске

15.3.2024.
Извјештај о реализацији плана јавних набавки за 2023. годину

8.3.2024.
Извјештај о раду Уставног суда Републике Српске за 2023. годину

28.2.2024.
Саопштење за јавност са 309. сједнице Уставног суда Републике српске

27.2.2024.
Дневни ред за 309. сједницу Уставног суда Републике Српске

22.2.2024.
Одлука о прихватању јавне набавке услуга чишћења пословних просторија (редовног чишћења и одржавања хигијене) у објекту Уставног суда Републике Срспке

22.2.2024.
О Д Л У К А О ПРИХВАТАЊУ ПОНУДЕ ЗА ЈАВНУ НАБАВКУ УСЛУГА ФИЗИЧКО-ТЕХНИЧКОГ ОБЕЗБЈЕЂЕЊА ОБЈЕКТА

Претраживање


Објашњење: унијети једну или више ријечи, на тренутно изабраном језику и у одговарајућем писму (ћирилица или латиница)
Уставни суд Републике Српске, Драшка Божића 2, 78000 Бањалука, Република Српска, Босна и Xерцеговина
Радно вријеме: 8 до 16 часова (понедјељак – петак). Пријем поднесака у писарници и давање доступних обавјештења: 11 до 14 часова (понедјељак – петак)
 
© 2009-2023. Уставни суд Републике Српске. Сва права задржана. | Политика приватности | Услови коришћења
html>